U posljednje se vrijeme suočavamo sa manifestacijama nezadovoljstva jednog djela građana stanjem u društvu.
To je razumljivo obzirom na nastavak opadanja gospodarskih aktivnosti te rast nezaposlenosti i zaduženosti. Kako je problem kompleksne naravi valja istaknuti kako neuspjeli pozivi na provođenje reformi raznih struktura našeg gospodarstva te stvaranja uvjeta za povećanje konkurentnosti i produktivnosti ne nailaze na dobar odjek onih kojih se kriza direktno dotiče.
Potrebno je napomenuti kako će te brojne reforme u provedbenom smislu biti nepopularne za svaku vladu te da će uvijek nositi rizik prosvjeda. I dok je jasno da su prosvjedi legitimni u svakoj demokraciji, problemi se ipak trebaju rješavati prije svega putem institucija koje bi trebale stvarati reformske javne politike. Prosvjedi su legitimni ako nemaju nasilnu komponentu, a konstruktivni ako vođe prosvjeda nude održiva rješenje. To na žalost nije slučaj sa trenutnim demonstracijama, jer se radi o prodavanju obmane, jeftinih parola, lažnih obećanja te poziva na anarhiju. Potrebno je istaknuti kako promjena treba uroditi određenim reformskim plodovima, a oni su mogući samo uz održiva rješenja i ideje, a ne tek kao rezultat nezadovoljstva postojećim stanjem.
Kriza je stanje kada mnogi osjećaju društveno beznađe. Ipak, kriza se može gledati i kao prilika za promjenu, obzirom da su odgađanja tih promjena dovela zemlju u ovakvo depresivno stanje. Krize se često koriste kao prilike za «nove likove» koji žele iskorištavati negativno raspoloženje masa za promoviranje svojih radikalnih postupaka i pojednostavljenih poruka. Često je riječ o raznim populistima koji nisu zadovoljni postojećim institucionalnim i višestranačkim sustavom, pa govore: «svi su oni isti». Pritom se koriste nedefiniranim parolama koje mase žele čuti, premda njihova komunikacija s masama nema jasan sadržaj koji bi se mogao artikulirati kroz jednu od opcija koje se nude u okvirima demokracije. Jasno je da Hrvatskoj trebaju ljudi koji će stvarati javne politike i donositi odluke, ali to trebaju biti stručni i odgovorni ljudi, a ne populistički zavodnici masa. Cilj ne može biti promjena vlasti, već to može biti korisno sredstvo stvaranja uvjeta za provedbu konstruktivnih rješenja i stručno definiranih javnih politika.
Zato je potrebno naglasiti kako se svi društveni problemi trebaju rješavati kroz institucionalni dijalog u okvirima vladavine prava. Reforme su hitne i moraju biti provedene pod cijenu njihove nepopularnosti i mogućeg javnog nezadovoljstva. Hrvatska treba konačno dovršiti tranziciju iz socijalističkog, plemenskog i partijskog društvo u istinski slobodno tržišno gospodarstvo, demokraciju te društvo radne etike i vladavine prave, te konačno otjerati «crvenog demona» koji još uvijek lebdi nad našim prostorima.
Da, “crvenog demona” svakako otjerati! Međutim, postoji još jedan problem u društvu ove lijepe naše. Zašto “masa” ljudi napuštaju pojedine crkve? Zar je Crkva kriva za nastalu situaciju u Hrvatskoj?!
Posted by sinoptik | 28. ožujka 2011., 11:06Uzroci našoj krizi su vrlo duboki. Sada je su samo naše greške došle na naplatu.
Posted by Dane | 30. ožujka 2011., 21:19Najveći problem ove zemlje je komunističko nasljeđe, koruptivna privatizacija, te to što su Hrvati na žalost ušli u uniju sa Srbima 1918. i na taj način se odrekli zapadne civilizacije, a pristali da budu djelom duhovnog Balkana koji je poznat po koruciji i lopovluku. Taj balkanski mentalitet je strane Hrvatima ali je zbog velikosrspke i balkanske hegemonije još uvijek prisutan.
Ulaskom u EU konačno se otvara mogućnost za promjenu tog menataliteta ali će proces biti jako bolana i dugačak.
Posted by Anonimno | 31. ožujka 2011., 00:35