Reformatori i Biblija

Reformatori su Bibliji dali novo značenje koje su otkrili. Bog im je progovorio kroz svoju riječ. Bog osobne naravi, Bog koji ih je stvorio i otkupio te im kroz Bibliju pokazao svoju moć i voljnost spašavanja.

 

Stil im je Biblije bio malo neobičan. Proučavajući su došli do dijelova koji su bili razumljiviji i pomoću njih su objasnili teže. Prosječni ljudi to možda nisu shvaćali u potpunosti, niti su sve mogli sistematizirati, ali su mogli čuti Očev glas i naučiti Spasiteljevu svrhu i vjerovati Božjem obećanju objavljenom u Svetomu pismu! Doba je reformacije bilo dobro vrijeme za skupljanje tekstova i stvaranje protestantske teologije koja je mnogo toga objasnila. Osnovno je bilo slušati Gospodina, razgovarati s njim (molitva) kao što je on razgovara s njima te dao nadu za spas i obećanje, izravno, kroz biblijske slike i odabrane ljude. Vjerovali su kako nijedan detalj iz Svetog pisma; o životu, nacionalnom ili osobnom, nije bio beskoristan jer je pomagao stvoriti sliku zajedništva Boga i naroda. To će biti ispunjeno kroz iskustvo u zavjetu s Bogom, ako budu imali vjere kao staro i novozavjetni pobožni ljudi. S ovim mislima u srcima nisu mogli na Bibliju gledati kao u vrijeme Srednjeg vijeka.

Biblija je Objava kroz koju Bog progovara, Otac koji govori svojoj djeci, kao prijatelj prijatelju. Bilo je to više od skladišta doktrina i morala. Bila je to zabilješka blagoslovljenog iskustva pobožnih koji su u savezu s Bogom koji im je dao obećanje. Vjera je bila više od dogovora o doktrinama i moralu: bila je osobno povjerenje u Spasitelja koji im se u Bibliji obratio.

Reformatori su tako su požurili s prevođenjem Biblije na jezike i željeli dali Bibliju svakome te poručivali kako su mišljenja da siromah s Biblijom u ruci zna više od svih klerika svijeta. Reformatori su poručivali kako kroz čitanje i propovijedanje Biblije osoba može doći u zajedništvo s Bogom. Tako su kroz Bibliju pobožni ljudi došli u Božje prisustvo i spoznali kako ona krijepi i obnavlja njihovu dušu. (Izvor: Priručnik reformacije)

© reformacija.net

Sv. Augustin Aurelije

Aurelije Augustin rodio se 354. godine u sjevernoafričkom gradu Tagasti (danas Souk-Ahras u Alžiru). Bio je vrlo darovito dijete i obitelj je odlučila uložiti u njegovo obrazovanje. Bio je poslan u Novu Kartagu, tada jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva. Mladi se Augustin posebno zainteresirao za filozofiju, čitajući djela slavnih filozofa klasičnog svijeta.

Augustinova majka Monika bila je pobožna kršćanka, ali ne i njegov otac. Monika je pokušavala svom sinu približiti kršćanstvo, ali Augustin u svojim mladim godinama nije pokazivao veći interes. U velikom gradu se mladi Augustin susreo s maniheizmom, mješavinom filozofije i religije. Pripadnici te mistične sekte su vjerovali kako se dva univerzalna načela, Dobro i Zlo, bore za prevlast nad svemirom.

Augustin napušta Novu Kartagu i odlazi u Milano gdje na sveučilištu predaje retoriku, ključnu vještinu za svakoga tko je želio ostvariti karijeru u javnom životu Rimskog Carstva. Bio je to dobar početak karijere za mladog Augustina koji je punu obećavao. Augustin se počeo polako udaljavati od maniheizma te je počeo proučavati učenje Plotina (205.-270.), osnivača neoplatonizma. Ipak Augustinova karijera u Milanu krenula je u krivom smjeru. Napustio je mjesto predavača retorike te je počeo živjeti život mladog patricija bez obveza, dekadentno i lijeno.

Obraćenje i služba Nastavi čitati

Narav Biblije

Biblijsku objavu, Sveto pismo, se ne može razumjeti izvan povijesnih i kulturoloških okvira. U tom je smislu Zakon Božji (Stari zavjet) progresivan vodič i objava Boga u kontinuitetu i povijesnom okružju.

S obzirom na kulturu i društvene okvire toga vremena, jasno je kako su zakoni i odredbe Svetoga pisma progresivni i društveno reformski. Ove društvene odrednice (reformska progresivnost) treba razumjeti u okviru judeo-monoteističke religije. Društvene reforme i smjernice za uređivanje života i odnosa u zajednici imale su za cilj obznaniti slavu Božju i pokazati kraljevstvo Božje na zemlji. Odrednice Staroga zavjeta treba prvo promatrati kao objavu Boga za ljude Prvog saveza. Kopiranje pravnih odredbi se ne može u potpunosti primjenjivati danas, jer su kulturološki i društveni okviri bitno drugačiji, osim toga mnoge pretpostavke kojima se u to vrijeme težilo danas su ostvarene; kao što su sloboda vjere i savjesti. Biblija je u tom smislu temelj i uzor, izvan vremenska objava Boga te vodič za promatranje i nadahnuće svakoj novoj generaciji da živi životom vjere i nade u Boga.

Glas od Boga

Biblija je Riječ Božja. To znači kako je u njoj objavljenja Božja objava, posredovana po ljudima tijekom povijesti, onoliko koliko je Bog htio. Ta je objava dovoljno da bude svojevrsni priručnik i vodič duhovnosti te smjerokaz vjere. Bog kroz Sveto pismo govori i njegov je govor upućen vjernicima, ljudima dobre volje te svima ostalima kao svjedočanstvo Boga koji živi i kraljuje uvijek i zauvijek! Nastavi čitati

ISUS: Pobjeđuje i zauvijek kraljuje

„Ne molim samo za njih, nego i za one koji na njihovu riječ povjeruju u mene, da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, da i oni u nama budu jedno, da povjeruje svijet da si me ti poslao. I slavu koju si mi dao ja dadoh njima da budu jedno, kao što smo i mi jedno: Ja u njima i ti u meni; da budu  savršeno jedno i da spozna svijet da si me ti poslao i da si ih ti ljubio kao što si mene ljubio. Oče, hoću da oni koje si mi dao budu sa mnom, gdje sam ja, da vide slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te ne spozna, a ja te spoznah, i ovi spoznaše da si me ti poslao. I objavio sam im tvoje ime, i objavit ću još da ljubav kojom si mene ljubio bude u njima, i ja u njima.“ Ivan 17, 20-26.

Evanđelista Ivan nije izravno zabilježio vijest o uzašašću na nebo našega Gospodina Isusa Krista. Ipak je vidljivo kako je o tom događaju znao. Jasno je napisao, da Isus odlazi k svome nebeskom ocu. To je razlog za veliku radost. Zato Crkva i slavi uzašašće na nebo našega Gospodina. Isus je otišao ka svome Ocu. Nekoliko je puta spominjao svojim učenicima svoj odlazak od njih i pripremao ih je na to. Isus u ovomu biblijskom navodu pristupa Ocu u ulozi zagovornika za svoju Crkvu, a to čini i danas. Nastavi čitati