Arhiva Kategorije: reformacija

Duhovni poticaji reformacije

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je otpočeo u zapadnoj Europi tijekom 16. stoljeća. Donijela je duhovne i društvene promjene, te je došlo do strukturiranja tri crkve europske reformacije: Reformirane, Evangeličke i Anglikanske, te novog pravca u misli poznatog kao protestantska teologija. Europska je reformacija poticala primjenu izvornih načela vjere i prakse kršćanstva, to nije bio revolucionarni pokret, nego težnja poboljšanja postojeće Crkve i društva.

Kako se dosta može čuti o društvenim i ekonomskim promjenama koje je donijela reformacija ističemo njezine duhovne poticaje. Upravo je zbog toga postala toliko snažan motor duha i uma te ostavila traga na povijest kršćanske misli; europske ali i svjetske civilizacije. Nastavi čitati →

Bog, tko je i kakav je?

Reformatorski nauk jasno stoji na tradicionalnim kršćanskim stajalištima o Bogu. Ovaj dio vjeroispovijedanja govori o tomu.

Bog je jedan

Vjerujemo i naučavamo da je Bog jedan u svojoj biti ili suštini, samopostojeći, svedostatan, nevidljiv, nematerijalan, beskrajan, vječan, Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, najuzvišenije dobro, oživljava i održava sve, svemoguć i nadnaravno mudar, milostiv i milosrdan, pravedan i istinit. Ne prihvaćamo mnogoboštvo jer je izričito napisano, “Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!” Pnz 6,4 “Ja sam Gospodin Bog tvoj … nemoj imati drugih bogova uz mene” Izl 20,2-3. “Ja sam Gospodin Bog i nema drugoga; osim mene Boga nema. … Nisam li ja, Gospodin? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.” Iza 45,5;21. “Gospodin je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“ Izl 34,6.

Bog je trojedin

Premda vjerujemo i naučavamo Božju beskrajnost, jedan je i nevidljivi Bog nerazdvojivo i nepomiješano različit u obliku Oca, Sina i Duha Svetoga u jednoj osobi, tako što je Otac «rodio» Sina u vječnosti, Sin je rođen, ljudskim govornom na neizreciv način, a Duh Sveti proizlazi od Obojice, iz iste vječnosti te ga stoga treba štovati zajedno s Njima. Ne postoje tri boga, nego tri Osobe, iste biti, vječni i jednaki; koji se razlikuju jedino u osnovi, poretku; jedan proizlazi iz drugoga, ali u jednakosti. Jer po biti ili suštini tako su združeni da tvore jednoga Boga, a božanska narav im je zajednička, Ocu, Sinu i Duhu. Sveto pismo nam daje jasnu različitost osoba kroz anđelove riječi, kad je između ostaloga rekao Blaženoj djevici, “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“ Lk 1,35. Također je prilikom Kristova krštenja glas s neba rekao,“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj” Mt 28,19. Na drugom je mjestu u Evanđelju rekao, “A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene…” Iv 14,26 i ponovno veli, “Kad dođe Branitelj, kojega ću ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedočit će za me.” Iv 15,26, ukratko, prihvaćamo Apostolsko vjeroispovijedanje jer nam pruža istinsku vjeru. II. HV 3

Protestantizam u Zagrebu

Još se i danas iznose stavovi kako protestantizam nije bio prihvaćeno od ljudi na našim područjima. Istina je kako reformacija zbog djelovanja stranih plaćenika, čije su centrale izvan naše domovine, nije pustila dublje korijene u Hrvatskoj. Istina je kako su oni različitim obmanama, ucjenama i pranjem mozga protestantske vjernike protjerivali, segregirali i zlostavljali.

Stoga donosimo samo kraći prikazati pregled reformacije 16.st. na području Zagreba i okolice. Iz svjedočanstva biskupa Šimuna Erdeődyja doznaje se kako je u Zagrebu bilo dosta protestanata već oko 1534. godine. Organizirano je nekoliko Sinoda, koje su sazvane zbog toga da se zaustavi širenje reformacije.

Zagrebački je biskup Matija Bruman (1558.–1563.) tolerirao protestantsko propovijedanje, jer je i sam volio poslušati propovijed utemeljenu na nauku Evanđelja. Ban Petar Erdődy je podržao reformaciju i pozvao protestantske propovjednike na svoja imanja, zalagao se je za širenje knjiga tiskanih u Biblijskom zavodu u Urachu.

U Stenjevcu je propovijedao župnik Mihajlo Bučić, studirao je u inozemstvu, a bio je protestantski orijentiran. Zbog sukoba sa Franjom Tahyjem morao je otići u Međumurje. Tamo je boravio od 1567.-1571. godine pod zaštitom Zrinskih. Napisao je tri knjige na kajkavskom narječju: Novi zakon, Katekizam ili Kertjanski navuk, te Contra realem praesentiam Corporis Christi in Eucharistiae sacramento. Ni jedan od ovih djela nije sačuvan, uništene su od inkvizitora koji su u spaljivali nepoćudne knjige.

Proganjanje protestantskih patriota Nastavi čitati →

Isusovi učenici: Kristovi mučenici!

Kada se slikovito želi prikazati; vjerska ili politička mržnja, nesnošljivost i nasilje, jednoumno izražavanje i ponašanje spominje se Bartolomejska noć.

Ona je paradigma vjerskog genocida reformiranih kršćana tj. kalvina ili kako su ih u Francuskoj zvali hugenoti. To je događaj koji je donio progon i pomor velike skupine ljudi zbog toga što su ispovijedali vjeru u Gospodina Isusa Krista. Zbog toga možemo reći kako su to sveci i mučenici kršćanstva. Procjenjuje se da je pobijeno između 50 000 i 100 000 osoba, a puno je veći broj prošao torture inkvizicije: maltretiranja i zlostavljanja.

Bartolomejska se noć zbila na blagdan Sv. Bartolomeja 24. kolovoza 1572.g. započeta je masakrom istaknutih vođa, ali u narednim tjednima i nevinih ljudi, žena i djece. Progon je inicirala i poticala Rimska inkvizicija, a sprovela Katarina Medici i Karlo IX. Iz područja Pariza proširio se po cijeloj Francuskoj i trajao više tjedana.

Nakon tih događaja, preživjeli reformirani kršćani tj. hugenoti velikim su dijelom odselili iz Francuske u današnju Kanadu, pokrajinu Quebec, Švicarsku, Njemački i drugdje. Kako su se francuski kalvini bavili naprednim tehnologijama tog vremena, veliki egzodus građana unazadio je francusko društvo.

Zašto je potrebno podsjećati na ovakve događaje? Općenito je poznato da onaj tko ne uči na pogreškama prošlosti iste ponavlja. Ovi su događaji upozorenje kako nikad i nitko u ime Božje ne smije koristiti nasilje, maltretiranje, terorizam i oružje kao sredstvo uvjeravanja drugoga u istinitost svojih stavova.

Ovaj događaj progovara i onima koji žele biti moralni autoriteti neka prouče prošlost, iz nje nauče lekcije kako se ne treba ponašati i djelovati. Zbog toga je potrebno o grijesima prošlosti govoriti, za dobro budućnosti! (B.B.)

Biblija i tradicija

Današnje vrijeme, između ostaloga, poznato je i po relativiziranju svega, svatko se smatra pozvanim iznosit mišljenje o svemu pa čak i o onomu u što nije upućen. Tako ponašanje dovodi do duhovnog nereda koje posebno šire priučeni propovjednici. Stoga je bitno znati kako se odnositi prema tumačenju i razumijevanju Svetoga pisma, to ne umanjuje činjenicu da vjerenik treba čitati i promišljati Bibliju te imati određeni stav i mišljenje prema onomu što je pročitao.

“Apostol Petar je poučavo kako Sveto pismo nije stvar samovoljnog tumačenja i zato smatramo kako ne može svatko tumačiti Bibliju: 2 Pt 1,20. Ne priznajemo ispravnim ili istinskim ono što se naziva tumačenje Svetoga pisma u okviru rimske tradicije, odnosno, ono što njeni zagovornici žele nametnuti svima.

Prihvaćamo kao pravovaljano i pravilno tumačenje Biblije ono koje je uzeto iz Biblije počevši od naravi jezika na kojem je pisano, okolnosti ondašnjega vremena, tumačenih uspoređenjem nejasnih sa jasnim dijelovima koji se slaže s mjerilom vjere i ljubavi. Tumačenje Svetoga pisma treba doprinjeti proslavljanju Boga i čovjekovu spasenju! Nastavi čitati →