društveni obzori i ogledi

Predivna planina povrh Zagreba

Kao okamenjeni medvjed sa glavom i nogama duboko u zemlji kojemu se ističe kralježnica prekrivena zelenim pokrivačem tako se proteže planina po kojoj su nekada tumarali medvjedi, a danas kroče planinari i posjetitelji.

Medvednica je planina koja se nalazi kod Zagreba, odjeljuje Zagorje od Prigorja, dugačka je 42 km, površine od 242 km2, a najviši je vrh Sljeme (1033 m). Ime se prvi put spominje 1142. u kraljevskoj darovnici Gradecu. Naziv  Sljeme se pojavljuje u kartama krajem 18. st. preuzeto od puka koji je tako nazivao vršni dio.

Do vrha se može doći: autom, tramvajem, žičarom, autobusom, i pješke. Puno je planinarskih staza na Medvednici, pedesetak ih je označeno kao planinarske staze. Uglavnom su dobro održavane i označene, a to se može zahvaliti vrijednim volonterima  planinarskih društava.

Medvednici se prilazi iz Zagreba, Prigorja i Zagorja. Zanimljivo je da se na njenoj zapadnoj strani nalazi, četvrta po dužini u Hrvatskoj, špilja Veternica. Do sada je istraženo 7128 m od kojih je prvih 350 m otvorena i uređeno za posjetitelje. Na toj je strani i slap Sopot visine 9 m, a kada obiluje oborinama pogled na njega je vrlo lijep.

Planina ima ponikve (porozni travnjaci na kojima se skupljaju vode koje idu u potoke), rudnike od kojih su oni grofova Zrinskih nedaleko PD Grafičar uređeni za posjetitelje, drugi zapušteni pr. Francuski, livade, šumske staze i proplanke.

Ima više lijepih i dobro održavanih planinarskih domova, ugostiteljskih objekata i hotela od kojih svakako treba istaknuti: Tomislavov dom, Snježnu kraljicu i Pansion Medvednica. Prvi je planinarski dom izgrađen 1878. Uglavnom su otvoreni vikendom neki i preko tjedna,  svakako bi trebalo posjetiti sljedeće: Glavicu (420m), Risnjak (724m), Grafičar (864m), Ivana Pačvanski na Puntijarki (957m), Runolist (830m) sa predivnim pogledom na Zagreb, Planinarsku kuća na Hunjki (877m) i Lipu (705m). Tijekom zime i kada ima snijega po vršnom se dijelu može  skijati, a tamo se odvija i Svjetski skijaški kup. Nastavi čitati “Predivna planina povrh Zagreba”

društveni obzori i ogledi

Pravo lice ateizma


Pred okupljeno društvo istomišljenika izlazi govornik. Samouvjeren je, ima misiju, a napisani govor čita tečno i točno. Poklonicima i štovateljima objašnjava zašto je religija obmana, a svi koji proučavaju znanost te vjeruju u Boga su u zabludi. Posebno je zbrinut zbog onih koji vjeruju da je Bog kreator svega jer, prema njegovom mišljenju, ne može postojati stvarnost koja nije materijalnog oblika.

Svoj je govor usmjerio na napadanje vjere, i mogućnosti da postoji stvarnost koja nije vulgarne tj. materijalne naravi, te ne može prihvati mogućnost inteligentnog stvaranja. Posebno ga brinu znanstvenici koji vjeruju u Boga, najradije bi da ih nema, a to što ih ima ga jako ljuti. Tijekom nastupa jasno poručuje kako je ključ uništiti vjeru jer je »religija korozivna za znanost«. Objašnjava i što to za njega znači biti ateista: »To je osoba koja osjeća prema Bogu isto ono što svaki kršćanin osjeća prema Toru, Baalu ili zlatnom teletu.« Zaključuje i poručuje: »Pretpostavljam da veliki broj vas, baš kao i ja, prezire religiju. Ako ste jedan od njih pozivam da prestanite biti uljudni i jasno to kažete (…) prestanimo ih uvažavati!«

Ovaj militantni guru i ajatolah ateizma, koji živi od onih čija uvjerenja nastoji uništiti, nije demagog završenog kumrovečkoga kursa, niti je govor zapis boljševičkog agitatora od prije više desetljeća, nego je jedan od malobrojnih, ali glasnih i nasilnih tzv. znanstvenika ateista, a njegovo je ime Richard Dawkins. On se je posvetio promoviranju ateističke ideologije pod okriljem znanosti, te nastoji potaknuti uništenje vjere svim mogućim snagama, njegov je put sizifov, no uporan je i predan…

Ateizma u stvarnosti?

Ateizam se voli predstavljati kao miroljubiv sustav u kojemu tzv. intelektualci pronalaze utjehu te daju jasna i točna objašnjenja materijalne stvarnosti jer to – po njihovom sudu – vjernici nisu u stanju.

Iako je na svjetskoj razini svega oko 2 posto ljudi sljedbenika ateističke dogme njihov je utjecaj velik stoga jer putem različitih medija promoviraju svoje stavove. Ateistička je ideologija prožeta mržnjom prema religiji te je vođena željom da ju se uništi. Kako to nije moguće jer je velika većina ljudi religiozna onda to čine: obezvrjeđivanjem, ismijavanjem, difamiranjem te stvaranjem iskrivljenih predodžbi i predrasuda te nastoje vjeru i vjernike staviti na rub ili izgurati iz društva, a vjernicima zabraniti slobodu govora i iznošenja stavova o duhovnosti i društvu.

Potrebno je nadalje uočiti kako su ateisti u sklopu komunističkog režima odgovorni za smrt milijuna ljudi; a njihovi su najpoznatiji predstavnici i perjanice: Lenjin, Staljin, Mao Zedong, Josip Broz itd. navedeni su poznati i po tomu što spadaju u kategoriju masovnih ubojica i promicatelja državnog terorizma i totalitarizma. Kada su ateisti dobili mogućnost prakticiranja svoje ideologije u društvima su ostavili krvave tragove.

U Hrvatskoj su ateisti pobili više stotina tisuća ljudi dok su provodili državni terorizam pod okriljem Komunističke partije Jugoslavije, koja je svoje pipke i ogranke imala po svim državama jugoslavenske zločinačke tvorevine.

Potrebno je podsjeti i na više od 100 milijuna ljudskih žrtava, na svjetskoj razini, koje se pripisuje ateističkom djelovanju. Prema »Crnoj knjizi komunizma« u Kini je ubijeno više od 65 milijuna, u USSR više od 25 milijuna, u Vijetnamu 1 milijun, u Sjevernoj Koreji 2 milijuna, u Kambodži 2 milijuna, u istočnoj Europi 1 milijun, u latinskoj Americi 150 tisuća, u Arici 1,7 milijun, Afganistan 1,5 milijun itd. Kada se ovako prikažu učinci ateističke ideologije onda se izgubi prava bit, a ta je da iza svake od ovih brojki stoji jedan ljudski život prožeti obiteljskim i rodbinskim sudbinama. Ako se na ovo pitanje gleda iz te perspektive problem je daleko veći, a posljedice zastrašujuće.

Istom mjerom ili okrenuti obraz?

Valja se podsjetiti kako su devedesetih godina prošlog stoljeća, nakon rušenja jugoslavenskog komunističkog totalitarizma, tzv. novi vjernici, a zapravo stari ateisti i komunisti u našim krajevima stigmatizirali sve one koji nisu bili njihovog novootkrivenog nacionalnog i religijskog opredjeljenja. Često su puta pripadnike drugih vjerskih ili konfesionalnih zajednica prozivali ateistima i nedomoljubnima, kako bi prikrili svoje licemjerje. Ova je obmanjivačka demagogija preživjela do danas, a njihovi sljedbenici to čine i danas.

Što želimo istaknuti; potrebno jasno istaknuti kako nije prihvatljivo proganjati nekoga zato što je ateista, ali i to kako licemjerje navedenih ne može biti opravdanje da se obmana nazove istinom. Nasilje ateista ne može biti razlog da im se brani temeljno pravo koje je nastalo zbog utjecaja kršćanskih mislioca, a to je sloboda vjere i ideologije.

Na kraju treba istaknuti kako istinska vjera oplemenjuje čovjeka, a religija uvjetuje i oblikuje civilizaciju; jasno i jednostavno nema civilizacije bez religije! Vjernici su plemeniti jer ih vjera u Boga oplemenjuje, a oni oplemenjuju svijet. Plemenitost se očituje i u tomu da se zabluda i obmana razotkrije.

Iako ateisti slijede darvinizam – po kojemu je ključ opstanaka evolucija tj. prirodna selekcija, pa je na tome utemeljeno pravo i zakon jačega, a čovjek je samo jedna od mnogih životinja – vjernici se ne trebaju ponašati kao ateisti niti slijediti takovu ideologiju!

Čovjek je stvoren na »sliku Božju«, a to znači da treba graditi svijet mira i dobra, a ateizam zbog poticanja obmane i stvaranja iskrivljeni predodžbi treba držati na sigurnoj udaljenosti.


Video o najpoznatijem i najutjecajnijem ateistu (prof. dr. Antony Flew) koji je izgradio svoju karijeru i slavu promovirajući ateističku obmanu, nakon pomnog proučavanja i razmišljanja shvatio zabludu i odbacio ateizma te spoznao kako postoji Bog.

– Svjedočanstvo o komunističkim zločinima u Hrvatskoj nad bolesnicima –

– O tzv. sukobu religije i znanosti –

društveni obzori i ogledi

Globalno zatopljenje

Već se duže vrijeme u medijima, zavisno od vremenskih (ne)prilika, povede rasprava o globalnom zatopljenju. Tako se dobiva utisak kako je globalno zatopljenje krivo za sve promjene, a ključni je uzrok čovjek koji može sve pa tako i mijenjati prirodu kako mu se prohtje.

Globalno zatopljenje je porast temperature površine zemlje, u dvadesetom stoljeću, za koje mnogi znanstvenici tvrde kako je u direktnoj vezi sa čovjekovim djelovanjem. Budući je civilizacija ovisna o fosilnim gorivima dolazi do ispuštanja ogromnih količina CO2 koji se skuplja u atmosferi. Onečišćenje dovodi do stakleničkih plinova, a oni su u direktnoj vezi s porastom temperature. Dodatni problem je i nekontrolirana sječa šuma, sve to dovodi do klimatskih promjena, povećanja temperature što ima za posljedicu vremenske ekstreme, otapanje ledenjaka i povećanje razine mora. Nastavi čitati “Globalno zatopljenje”

društveni obzori i ogledi

Samoubojstvo i Sveto pismo

Vizija budućnosti

Članak je nastao na temelju proučavanja i kompilacije istraživanja i stručnih analiza objavljenih u Pro Mente Croatica, g. VII, br. 15 – 16, ’03. / 04. Dok su biblijski pogledi, u drugomu dijelu, odraz dugogodišnjega biblijskoga proučavanja i pastoralne službe. Namjera je dati podatke svima onima koji se suočavaju sa ovim izazovom, te potaknuti na ustrajnost i borbu! Neka uvodni biblijski stih bude poticaj te oružje u borbi s lošim mislima i osjećajima: »Jer je u tebi (Gospode) izvor života, u tvojem svjetlu gledamo svjetlost.« Ps 36, 10. (HBD)

Samoubojstvo je oduzimanje ili pokušaj oduzimanja vlastitoga života. Često je povezano s psihičkim poremećajima, najčešće sa psihozama kao što su šizofrenija, depresija itd. Postoje mnogi razlozi za samoubojstvo, psihički poremećaji su najčešći ali ne jedini. U Hrvatskoj je još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća uočen ovaj poremećaj (godišnje si od 900 do 1100 osoba oduzme život). Treba istaknuti da osoba koja ima takovih razmišljanja ili pokušaja treba potražiti pomoć stručnjaka koji joj može pomoći (liječnik, psiholog, psihijatar, duhovnik).

Budući na ovaj poremećaj gledamo i iz biblijskoga ugla želimo istaknuti posebnost središnje biblijske osobe, a to je Gospodin Isus Krist. Isus je objavio Istinu, njegova su djela pokazala Istinu, njegovo uskrsnuće dovodi do Istine. Istinska vjera u Boga i život po vjeri u Isusa imaju dobar duševni učinak. Vjera u Boga pomaže da na život gledamo iz pozitivnoga ugla, te daje vječnu nadu i utjehu! Nastavi čitati “Samoubojstvo i Sveto pismo”

društveni obzori i ogledi

Švicarska: Model multikulturalnosti

Kada je prokazani terorist i dokazani diktator, koji je volio spavati u šatorima jer ga to podsjeća na nomadske korijene, pozvao na borbu protiv Švicaraca svi normalni ljudi su ostali zgroženi. Njega je kao i mnoge arapske totalitariste brinulo to što ne može obmanu promovirati u Europi kao u svojoj Jamahiriji. Iako su tom pukovniku i jugo učeniku presudili njegovi revolucionari, valja se osvrnuti na uvijek aktualno pitanje: treba li ili ne dozvoliti nasilno mijenjanje kulture i religije koja je prisutna na europskom kontinentu. Nastavi čitati “Švicarska: Model multikulturalnosti”

društveni obzori i ogledi

Svijet prvih kršćana

Razumijevanje društvenog okružja te čimbenika koji su pomogli razvoju kršćanstva pomažu boljem sagledavanju povijesti, djelovanja u sadašnjosti te smjernica za budućnost.

Društveno okružje

Kada je pisan Novi zavjet veliki dio nam poznatog svijeta bio je pod utjecajem Rima. Trinaest je rimskih careva bilo dijelom povijesnog okružja kada je nastajao Novi zavjet. To su:  August od 27. pr. K. do 14. po. K, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron, Galba, Oto, Vitelije, Vespazijan, Tit, Domicijan, Nerva, te Trajan od 98-117. po. K. Neki su od njih su imali loš, a ostali neutralan utjecaj u smislu progona kršćana.

Rimska je vlast bila spoj neovisnih gradova, država i teritorija – koji su svi bili podložni središnjoj vladi. Neki od dijelova carstva su dobrovoljno postali dio Rima, ostali su bili prisiljeni. Rimski sustav provincija je rastao ovisno o ekspanziji kraljevstva i konačno je postao snažan stroj poznat pod imenom «Rimski sustav provincija». Provincije su bile dio rimske vladavine na način da je nakon osvajanja general koji je vodio bitku postao vladar osvojene zemlje, provincija je postala njegova despocija. Provincije koje se spominju u Novom zavjetu su: Španjolska, Galija, Ilirik, Makedonija, Ahaja, Azija, Pont, Bitinija, Galacija, Kapadocija, Cilika, Sirija, Judeja, Cipar, Pamfilija i Licija. Nastavi čitati “Svijet prvih kršćana”

društveni obzori i ogledi

Deklaracija naroda

U jeku tranzicijskih promjena ugledni se građanin odao novom trendu u društvu. I dalje je nacionalno osviješten i promiče isključivost; sada je nacija manja, a isključivost veća!

Bio je partizan, komunist, doktor ekonomije, i navodni obraćenik na demokraciju. Ostao je zapamćen po mnogim riječima, od kojih su neke antologijske gluposti: “Neka se oni koji su po rastu manji od nas u prosjeku 15 centimetara i imaju šiljate glave – vjerojatno imaju i manji mozak – okane nas Dinaraca, jer smo mi jači od njih i kad nemamo dinara, a to je jednostavno zato jer imamo maraka i dolara.” Tijekom jednoga radnoga dana, bilo je to devedesetih prošlog stoljeća, prilazi “parlamentarnoj propovjedaonici” i nastupa samouvjereno. Njegove su riječi oštre kao mač. Na vrhuncu svoje rasprave “siječe sve oko sebe”, između ostalog spominje Opću deklaraciju UN-a. Iz govora se zaključuj; to je izmišljotina anglosaksonskih protestanta i masona. Jednostavno rečeno masonski manifest! Nastavi čitati “Deklaracija naroda”

društveni obzori i ogledi

Protestantska radna etika

Pogled na Zagorje


Glede protestantske radne etike ima dosta nerazumijevanja i krivih tumačenja. Jedna je od čestih obmana da protestanti slijepo vjeruju u rad te im je poput idola. Zbog toga je potrebno istaknuti nekoliko činjenica povezanih s pitanjem rada i društvenoga napretka iz ugla protestantizma.

Ovu ćemo temu približiti kroz jednu usporedbu. Jedna je obitelj nastanjena u švicarskomu kraju. Okruženi su ljepotom prirode, planinama, čistim zrakom i odnosima koji se temelje na provođenju zakona, reda i rada. Iako je slika na prvi pogled idilična njihov je život prožet odricanjem, i neprestanim ulaganjem u budućnost, te zapamćen velikim i žestokim sukobima i ratovima. Zemlja je oskudna i puno se mora raditi da bi dala malo ploda. Rade različite poslove jer je život težak i mukotrpan. Radi se puno jer se samo tako može preživjeti i stvoriti bolja budućnost. Vjera je bitna odrednica njihova života, ona je njihova osobna, ali i javna stvar. U svomu domu nastoje održavati pobožnost koja se temelji na molitvi i proučavanju Svetoga pisma. Uključeni su u život crkvene zajednice, daju dio materijalnoga za Crkvu i svojim životom nastoje slaviti Boga.

Ovo je obrazac koji je oblikovao i stvorio ono što će kasnije postati poznato pod pojmom »protestantska radna etika«. Iako su se mnogi od tih uzora ‒ posebno  vjerski ‒ izgubili, upravo su oni formirali svijest društvenih zajednica gdje je protestantizam ostavio velikoga traga: Švicarska, Nizozemska, Švedska, Njemačka, Velika Britanija, Norveška, SAD-e, Australija, Novi Zeland itd.

Protestantska radna etika svoju utemeljenost nalazi na predanoj, iskrenoj i jednostavnoj pobožnosti koja je usmjerena klanjanju i slavljenju Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga). Podrazumijeva pobožnost u osobnom životu utemeljenom na molitvi i proučavanju Biblije, te pobožnost u zajednici vjernika. Jedno je od značajnih uporišta postavki i pouka: »Svako zanimanje može biti na slavu Boga ako se obavlja poštenim, predanim i upornim radom.« Takova pobožnost potiče štedljivost, a kao posljedica predanoga rada i štednje stvaraju se društveni uvjeti koji dovode do akumulacije kapitala. Kapital, koji se razumno koristi, i pametno ulaže stvara dobit, a to vodi u materijalno blagostanje pojedinca i društva.

Na kraju budimo jasni do kraja: prije svega, iznad svega, i Bogu na slavu našoj je domovini potrebna duhovna obnova tj. istinsko buđenje vjere i nade, kao siguran put u bolju budućnost i cjelovitu društvenu obnovu, a to je bit i nasljeđe protestantske, ali i opće kršćanske radne etike!

Autor: Branimir Bučanović

društveni obzori i ogledi

Društvena kriza ili prilika za reformu?!

U posljednje se vrijeme suočavamo sa manifestacijama nezadovoljstva jednog djela građana stanjem u društvu.

To je razumljivo obzirom na nastavak opadanja gospodarskih aktivnosti te rast nezaposlenosti i zaduženosti. Kako je problem kompleksne naravi valja istaknuti kako neuspjeli pozivi na provođenje reformi raznih struktura našeg gospodarstva te stvaranja uvjeta za povećanje konkurentnosti i produktivnosti ne nailaze na dobar odjek onih kojih se kriza direktno dotiče.

Potrebno je napomenuti kako će te brojne reforme u provedbenom smislu biti nepopularne za svaku vladu te da će uvijek nositi rizik prosvjeda. I dok je jasno da su prosvjedi legitimni u svakoj demokraciji, problemi se ipak trebaju rješavati prije svega putem institucija koje bi trebale stvarati reformske javne politike. Prosvjedi su legitimni ako nemaju nasilnu komponentu, a konstruktivni ako vođe prosvjeda nude održiva rješenje. To na žalost nije slučaj sa trenutnim demonstracijama, jer se radi o prodavanju obmane, jeftinih parola, lažnih obećanja te poziva na anarhiju. Potrebno je istaknuti kako promjena treba uroditi određenim reformskim plodovima, a oni su mogući samo uz održiva rješenja i ideje, a ne tek kao rezultat nezadovoljstva postojećim stanjem.

Kriza je stanje kada mnogi osjećaju društveno beznađe. Ipak, kriza se može gledati i kao prilika za promjenu, obzirom da su odgađanja tih promjena dovela zemlju u ovakvo depresivno stanje. Krize se često koriste kao prilike za «nove likove» koji žele iskorištavati negativno raspoloženje masa za promoviranje svojih radikalnih postupaka i pojednostavljenih poruka. Često je riječ o raznim populistima koji nisu zadovoljni postojećim institucionalnim i višestranačkim sustavom, pa govore: «svi su oni isti». Pritom se koriste nedefiniranim parolama koje mase žele čuti, premda njihova komunikacija s masama nema jasan sadržaj koji bi se mogao artikulirati kroz jednu od opcija koje se nude u okvirima demokracije. Jasno je da Hrvatskoj trebaju ljudi koji će stvarati javne politike i donositi odluke, ali to trebaju biti stručni i odgovorni ljudi, a ne populistički zavodnici masa. Cilj ne može biti promjena vlasti, već to može biti korisno sredstvo stvaranja uvjeta za provedbu konstruktivnih rješenja i stručno definiranih javnih politika.

Zato je potrebno naglasiti kako se svi društveni problemi trebaju rješavati kroz institucionalni dijalog u okvirima vladavine prava. Reforme su hitne i moraju biti provedene pod cijenu njihove nepopularnosti i mogućeg javnog nezadovoljstva. Hrvatska treba konačno dovršiti tranziciju iz socijalističkog, plemenskog i partijskog društvo u istinski slobodno tržišno gospodarstvo, demokraciju te društvo radne etike i vladavine prave, te konačno otjerati «crvenog demona» koji još uvijek lebdi nad našim prostorima.

©  reformacija.net

društveni obzori i ogledi

Integracija imigranata i multikulturalizam

U mnogim europskim zemljama već se dugo vremena vode rasprave o pitanjima imigranata. U Hrvatskoj je to pitanje gotovo nepoznanica, obzirom da je useljeničkog stanovništva relativno malo te samo s područja bivše Jugoslavije. Antiimigrantske politike postaju sve važniji nosioci platformi mnogih stranaka. Moglo bi se zaključiti kako imigracijska politika postaje temeljni izazov europske budućnosti, važniji od strateških izazova povećanja konkurentnosti i zaposlenosti.

S jedne strane, problemi imigracije stvaraju povode i bazu za jačanje ekstremista koji problem dodatno preuveličavaju zagovarajući općenito neprihvatljive stavove. S druge strane, snažni pobornici relativističkog multikulturalizma smatraju kako su sve kulture jednako vrijedne i zaslužuju jednako poštovanje u društvu. U sredini stoje umjereni konzervativci desne orijentacije oni koji su zabrinuti za slobodu i demokraciju jer bi prihvaćanje nekih kulturnih vrijednosnih sustava, ukoliko su suprotni demokraciji, moglo biti opasno za opstojnost zapadnjačkog poretka slobode. To nije odraz ksenofobije i rasizma koji su utemeljeni na vrednovanju ljudi prema njihovim biološkim datostima ili slobodi izbora. Suprotno od toga, to je odraz brige da se sloboda i dostojanstvo čovjeka zaštite kao temelji zapadne civilizacije.

Problemi multikulturalizma Nastavi čitati “Integracija imigranata i multikulturalizam”

društveni obzori i ogledi

Korijeni korupcije

Kada se dubinski promišlja o korupciji, onda tu pojava treba kritički analizirati. Europska unija je zaslužna da poticanje brojnih promjena u Hrvatskoj, ali istinske promjene ovise samo o promjeni sustava vrijednosti u narodu. Članstvo u Europskoj uniji će nam donijeti koristi, ali treba znati da se u tom klubu nalaze države članice različitih razina korumpiranosti.

Sjevernjačka društva su općenito manje korumpirana, dok su južnjaci izloženiji riziku korupcije. Istočne zemlje su zbog, komunističkog nasljeđa, uglavnom podložne korupciji, a zapadne mnogo manje. Razlog je u drugačijim sustavima vrijednosti. Primjerice, Finac se od malena kao kršćanin odgaja za slobodu, dobrotu, ispravnost, radnu odgovornost i poštivanje propisa. Za mnoge Talijane ili Grke te su vrijednost relativna ili nebitna stvar, a tu je korijen korupcije.

Sociologija nije popularna znanost u našoj kulturi jer ona otvoreno sagledava sustav vrijednost u društvu. Kada se s mnogim ljudima u Hrvatskoj razgovara u društvenim problemima, postoje tabu teme i javljaju se razne vrste otpora kako bi se suočilo s istinom. Nasljeđe plemenske svijesti pasivnih balkanskih sredina je izrodilo etnički nacionalizam kojemu su se politički vođe koristili za lažni patriotizam, a pritom su vršili sustavnu zloupotrebu i korupciju. Pljačkaši su postojali i među komunistima, svima onima koji su otimali privatnu imovinu radišnih građana. Nakon toga su stvarali sustav i donosili zakone kako bi ostvorili političku podobnost i legalizirali kriminal koji se naslijedio i nastavio tijekom tranzicijskog razdoblja, a posljedice ima i danas. Demokracija je u raljama ostataka totalitarističkih mentaliteta tek kozmetika nanesena iznad pravog lica. Tako sustav višestranačja omogućava građanima da biraju, između ostalih i korumpirane političare. Volja naroda jest sloboda, ali ona treba značiti odgovornost za posljedice. Nastavi čitati “Korijeni korupcije”

društveni obzori i ogledi

Europska unija protiv ili za ?!

Premma sve češćim najavama, Hrvatska bi mogla postati članica Europske unije 2012. godine. Sve ovisi o brzini završetka pregovora, odnosno pojedinim pregovaračkim poglavljima čija pitanja se trebaju riješiti. Hrvatska treba ispuniti razne kriterije i standarde koji se očekuju za njezino članstvo. Također, ključeve članstva drže građani koji će na referendumu odlučivati žele li Hrvatsku u EU.

Svaki referendum pretpostavlja dobru informiranost građana o alternativama o kojima odlučuju. Činjenica da se o pristupanju Europskoj uniji odlučuje uključuje mogućnosti različitih mišljenja. Ipak, utemeljene kritike treba razlikovati od populističkih manipulacija i mitova. Kritičari hrvatskog ulaska u EU navode različite razloge protiv, prije svega da će Hrvatska izgubiti suverenitet i strancima rasprodati sve gospodarske i prirodne resurse, te da ćemo postati sluge interesima stranog kapitala. Neki smatraju da je EU nova kolonijalna i imperijalna tvorevina, u službi interesa kapitala, neoliberalizma, moćnika i ostalih izmišljenih aktera sveopće zavjere. Neki su čak pričali priče o siru i vrhnju.

Neki su pak s vremenom svoje izrazito kritičke stavove i zamijenili „realističkim optimizmom“. Takve vrste populista su počeli govoriti kako nisu protiv ulaska u EU, ali da treba biti oprezan i ne pristajati na pregovaračke uvjete pod svaku cijenu. Prema njihovom mišljenju, važno je zadržati nacionalni dignitet i ne ulaziti u EU klečeći na koljenima i pognute glave. Pritom se obrana nacionalnih interesa postavlja kao suprotnost ulasku u EU. Neki naglašavaju da građane treba pripremiti za ulazak u EU jer je to izazov. Svi navedeni ali i drugi izljevi populizma imaju za cilj pričati ono što mase žele čuti, izmišljajući opasnosti i pozivajući na oprez pred tim opasnostima, premda ne postoji racionalni argument koji bi takvo što utemeljio kao činjenice. Pritom se nameću jeftine fraze koje se podrazumijevaju zdravim razumom, samo što u takvim slučajevima nemaju činjeničnu utemeljenost.

Nekima pak nije jasno kako su gospodarski zaostalije zemlje, Bugarska i Rumunjska, postale članice prije Hrvatske i strahuju da će nas i Srbija preteći. Činjenica je da su te dvoje zemlje aplicirale za članstvo tijekom 90-tih, za razliku od Hrvatske koja je to učinila tek ulaskom u 21. stoljeće. Stupanj gospodarske razvijenosti i standarda nije vezan uz redoslijed pristupanja Europskoj uniji, već ključnu ulogu ima formalni proces pristupanja. Primjerice, Grčka, Španjolska i Portugal su postale članice prije Švedske, Austrije i Finske, a Slovenija i Češka isto kada i Poljska. A Hrvatska može postati članica prije Islanda, kao i Norveške i Švicarske. Što bi Islanđani trebali reći, a zemlja su najviših standarda po svim kriterijima? Nastavi čitati “Europska unija protiv ili za ?!”