Arhiva Kategorije: društveni obzori i ogledi

Veliki Tabor

 

Veliki Tabor


Smješten na brijegu, istaknut a opet stopljen sa okolicom i nekako mistično povezan sa oblacima, kao magnet privlači poglede i prolaznike. Kada su graditelji postavljali temelje sigurno nisu mislili da će njihova građevina preživjeti tolika stoljeća i nadživjeti tolike vlasnike, kraljevstva i države.

Veliki Tabor se nalazi kod mjesta Desinić (Krapinsko-zagorska županija), 333 m nad morem na površini od 3300 m2. S njega se pruža predivan pogled na Hrvatsko zagorje i dio Slovenije. Bio je stambeno-obrambena utvrda i dvorac kojemu su se mijenjali različiti vlasnici. Početak je gradnje bio za vrijeme velikaške obitelji, njemačkog podrijetla, Celjski, polovicom petnaestog stoljeća. Najduže su njime upravljali Ratkajevi (1502. – 1793.), a posljednji je vlasnik, od 1919. do 1938., bio slikar Oton Iveković. Potom je prodan Banskoj upravi, a oni su ga predali na upravu časnim sestrama. Najbizarnije vrijeme nastupa nakon 1945. Komunisti, ti najljući neprijatelji Hrvatskog naroda, od njega su načinili sušionicu i zadružno skladište. Konačno su 2003. Muzeji Hrvatskog zagorja preuzeli skrb o njemu, da bi 2017. veći dio bio obnovljen. Danas bi se, iako nije u potpunosti dovršen, njegovim izgledom zadivio i ponosio svaki od njegovih prijašnjih vlasnika.

Potrebno se je osvrnuti i na Veroniku Desinić. Njena je nesretna sudbina oslikana, opisana, opjevana, snimljena te živi u narodnomu pamćenju. Što je u Veronikinoj priči mašta, a što zbilja nitko ne zna, a ovako je izgledala njezina sudbina. Mladi se je plemić Fridrik, sin vlasnika dvorca grofa Hermana II. (1360. – 1435.), prolazeći krajem zagledao i zaljubio u predivnu i plavokosu Veroniku. Budući nije bila iz plemičke obitelji grof je branio tu vezu. Ipak je ljubav prevladala pa se je par tajno vjenčao. Ljubomorni ih je grof dao uhititi. Sina je zatočio na četiri godine u Celjsku kulu, a Veronika je zatočena u Velikom Taboru. Herman je organizirao suđenje pod optužbom da je Veronika vještica. Suci su odbacili optužbu, i Veroniku proglasili nevinom, ustvrdivši da ljubav ne može biti zločin. Unatoč presudi, samovoljni i nasilni Herman, dao ju je ubiti. Krvnici su ju ubili utapanjem, a njezino mrtvo tijelo uzidali u zid dvorca.

Navodno se i danas, povremeno u noćnim satima, čuje glas Veronikina duha koji obilazi prostorije i tuguje zbog učinjene nepravde…

Autor (tekst i fotografije): Branimir Bučanović


Nasljeđe praha i pepela

Vitez u vatri

Promatrajući hrvatsko društvo treba uočiti temeljne društvene i duhovne nevolje te ponuditi rješenja iz kršćansko-biblijsko-reformacijskoga kuta gledanja i pobožnosti.

Naše nasljeđe

Naša je sadašnjost opterećena sumnjivim i smutljivim nasljeđem kojega je potrebno uočiti i raskrinkati. Podobnički mentalitet, progon neistomišljenika, istjerivanje i genocid nad Hrvatima od strane komunista, pljačkom privatnog vlasništva, traljavom i bezuspješnom ekonomijom koja je ovisila o stranoj pomoći, industrijom u kojoj su većina poduzeća stvarala gubitke i služila za udomljavanje, te zločinačkom udruživanju u organizaciji jugoslavenskih monarhista od 1918. i komunista od 1945. Promicanju ateističko-poganke ideologije i života, te stvaranju mreže društvenih doušnika i parazita koji su za zasluge služenju totalitarističkom sustavu dobivali diplome, profesure, stanove, mirovine, a mnogi od njih i “do dana današnjega” promiču nestvarnu sliku o tzv. dobrim starim vremenima. Treba istaknuti i srbo-jugo-komunističku pobunu i Domovinski rat, te pljačku koja se broji u stotinama milijardi kuna koju je organizirala ta udružena skupina, a čije su posljedice, uz sve navedeno, ostale do danas. Kao “šlag na torti” treba istaknuti tzv. Hrvate koji su svojim: neradom, neredom, neplaćanjem poreza, otimačinom, dijelom sumnjivom privatizacijom stvarali sliku da su svi isti te da se ništa ne može mijenjati na bolje, i da je kod nas najgore.

Sve je to stvaralo (samo)razarajuće društveno okružje i naraštaje koji do danas gotovo religiozno razmišljaju o tomu: kako što prije otići u mirovinu, živjeti na račun društva, što manje raditi, te kako što više obezvrjeđivati tuđe i prisvajati ono što im ne pripada. Zbog toga je krajnje vrijeme da se uspavani domoljubi osvijeste i preuzmu svoj dio odgovornosti u hrvatskomu napretku.

Duhovno-društvene promjene

Temelj je za dobru promjenu društvene svijesti biblijska duhovna obnova, a koja treba biti trajno stanje pojedinca i društva. Njezin je temelj vjera u Boga i pobožnost koja proizlazi iz molitve i proučavanja Svetog pisma. Biblija je temelj svjetske i posebno europske civilizacije, a njezin je blagotvoran učinak vidljiv kod onih koji ju redovito proučavaju i promišljaju. Duhovno promijenjen čovjek ima duhovnu radost i nadu, i kao takav je u stanju mijenjati svijet na bolje. Zbog toga su društva – koja su doživjela duhovna probuđenja – imala i dobre društvene promijene na svim razinama. Nastavi čitati

Ekstremizam kao rješenje!?

Mus

Napad u Parizu (siječanj 2015.), u kojemu su terorist poubijali dvanaest novinara, skrenuo je pozornost na dva problema: politički ekstremizam koji koristi religiju, te ateistički ekstremizam koji religiju izvrće ruglu.

Muslimanima smeta to što se ismijavaju njihove svetinje, a njihovi radikali su u obranu istih spremni potegnuti nož ili baciti bombu. Meta napada je bio ekstremno ljevičarski i ateistički časopis poznat po ismijavanju religije, što inače – redovito čine – s kršćanstvom. Liberalni i ljevičarski “intelektualci” uvjeravali su kako je to izraz slobode te rabili različite metode manipulacije ne bi li ušutkali i ismijali sve one koji se protive urušavanju temeljnih ljudskih prava zajamčenih Općom deklaracijom UN-a – slobode savjesti i vjeroispovijesti!

Žalosno je i tragično što su se na ovaj način morali, za sada, umanjiti prijepori dva ekstremizma (muslimanski i ateistički). No, zbog očitih društvenih tijekova za očekivati je zaoštravanje desnice i konzervativaca na Zapadu kao posljedice širenja i poticanja navedenih radikalizama. Nastavi čitati

Neoliberalizam: Alternativa ili put propasti

Dan rada

U Hrvatskoj se javlja mala glasna i agresivna skupina (neo)liberala koji, uglavnom, žive od bogatih roditelja ili se bave neproduktivnim zanimanjima na račun poreznih obveznika. Budući žive u «paralelnom svemiru» potpuno je razumljivo zašto se zalažu za modele ekonomskih odnosa koji promiču: eksploataciju radnika, egocentrizam, otimačinu kroz sustav, te moralnu i duhovnu devijaciju.

Iako su pojedine kršćanske zajednice proklamirale stajališta prema neoliberalizmu – kao društveno štetnom sustavu – stječe se dojam kako Crkve reformacije podržavaju ovaj sustav te čudake kako u moralnom tako i ekonomskom smislu. Nered te ideološku zbunjenosti izaziva nekolicina liberalno-libertarijanskih sekularnih fanatika. Jedni su ubačeni, a drugi dolepršali u ranjene i razorene crkvene strukture. Njima srodno pojedine Crkve reformacije sustavno i temeljito uništavaju sekretari i partijski pijuni Saveza komunista Jugoslavije, koji su preživjeli tranziciju i do danas grčevito drže svoje stolice, na koje su prijevarom zasjeli, kao pastoralna prijestolja!

Svjetska zajednica Reformiranih Crkava je ranih devedesetih godina prošlog stoljeća započela istraživanje, i analiziranje o štetnosti liberalnog ekonomskog sustava, na globalnoj razini. Zajedno sa nekoliko uglednih crkvenih organizacija (Svjetskim vijećem Crkava, Luteranskom svjetskom federacijom i regionalnim ekumenskim organizacijama) donijela je stajališta koja potiču promicanje pravedno društvenog sustava temeljenog na: kršćanskim, tržišnim i altruističkim načelima. Ističe se kao je neoliberalni koncept ekonomije suprotan kršćanskom svjetonazoru i štetan za pojedinca i društvo. Nastavi čitati