U Hrvatskoj se javlja mala glasna i agresivna skupina (neo)liberala koji, uglavnom, žive od bogatih roditelja ili se bave neproduktivnim zanimanjima na račun poreznih obveznika. Budući žive u «paralelnom svemiru» potpuno je razumljivo zašto se zalažu za modele ekonomskih odnosa koji promiču: eksploataciju radnika, egocentrizam, otimačinu kroz sustav, te moralnu i duhovnu devijaciju.

Iako su pojedine kršćanske zajednice proklamirale stajališta prema neoliberalizmu – kao društveno štetnom sustavu – stječe se dojam kako Crkve reformacije podržavaju ovaj sustav te čudake kako u moralnom tako i ekonomskom smislu. Nered te ideološku zbunjenosti izaziva nekolicina liberalno-libertarijanskih sekularnih fanatika. Jedni su ubačeni, a drugi dolepršali u ranjene i razorene crkvene strukture. Njima srodno pojedine Crkve reformacije sustavno i temeljito uništavaju sekretari i partijski pijuni Saveza komunista Jugoslavije, koji su preživjeli tranziciju i do danas grčevito drže svoje stolice, na koje su prijevarom zasjeli, kao pastoralna prijestolja!

Svjetska zajednica Reformiranih Crkava je ranih devedesetih godina prošlog stoljeća započela istraživanje, i analiziranje o štetnosti liberalnog ekonomskog sustava, na globalnoj razini. Zajedno sa nekoliko uglednih crkvenih organizacija (Svjetskim vijećem Crkava, Luteranskom svjetskom federacijom i regionalnim ekumenskim organizacijama) donijela je stajališta koja potiču promicanje pravedno društvenog sustava temeljenog na: kršćanskim, tržišnim i altruističkim načelima. Ističe se kao je neoliberalni koncept ekonomije suprotan kršćanskom svjetonazoru i štetan za pojedinca i društvo.

Potrebno je istaknuti nekoliko bitnih odrednica, sažetih u Accra konfesiji, koja izriče stajališta o ovoj problematici.

«Mi živimo u skandaloznom svijetu koji negira Božji poziv na život za sve. Godišnji prihod najbogatijih (1 posto) jednak je onim od najsiromašnijih (57 posto), a 24 000 ljudi umire svaki dan od siromaštva i pothranjenosti. Dug siromašnih zemalja i dalje raste, unatoč tome što su više puta otplatili svoju prvotnu posudbu.

Ratovi vođeni poradi resursa uzimaju milijune živote, dok milijuni njih umiru od bolesti koje se mogu spriječiti. HIV i AIDS globalna pandemija pogađa život u svim dijelovima svijeta, te utječe na najsiromašnije, gdje lijekovi nisu dostupni.

Većina onih u siromaštvu su žene i djeca, a broj ljudi koji žive u apsolutnom siromaštvu za manje od jednog dolara po danu i dalje raste.

Politika neograničenog rasta među industrijaliziranim zemljama i želja za profitom transnacionalnih korporacija su opljačkali zemlju i ozbiljno oštetili okoliš. Godine 1989, jedna vrsta je izumrla svaki dan, a do 2000. godine već je bilo da jedna vrsta izumre svakih sat vremena. Klimatske promjene, iscrpljivanje zaliha ribe, krčenje šuma, erozije tla, te prijetnje svježoj vodi su samo neke od razornih posljedica. Zajednice su narušene, izvori prihoda za život su izgubljeni, obalna područja i pacifički otoci su pod prijetnjom poplava, a broj oluja se povećava. Visoka razina radioaktivnosti prijeti zdravlju i ekologiji. Oblici života i kulturološko znanje su patentirani za financijsku dobit.

Ova kriza je izravno povezana s razvojem neoliberalne ekonomske globalizacije, koja se temelji na sljedećim uvjerenjima:

– nesputano natjecanje, konzumerizam i neograničen gospodarski rast kao i akumulacija bogatstva su najbolje za cijeli svijet;

– posjedovanje privatnog vlasništva nema socijalne obveze;

– novčana spekulacija, liberalizacija i deregulacija tržišta, privatizacija javnih komunalnih i nacionalnih resursa, nesmetan pristup za strana ulaganja i uvoz, niži porezi i neograničeno kretanje kapitala će postići bogatstvo za sve;

– društvene obveze, zaštita siromašnih i slabih, radnički sindikati, i odnos među ljudima, podložni su procesima ekonomskog rasta i akumulacije kapitala.

To je ideologija koja tvrdi da je bez alternative, te zahtjeva beskrajni dotok žrtava od siromašnih i samog stvorenja. Lažno obećava da može spasiti svijet kroz stvaranje bogatstva i prosperiteta, uzimajući suverenitet nad životom i zahtijevajući potpunu odanost koja doseže do idolopoklonstva.»

Crkve reformacije jasno ističu: «Ispovijedajući svoju vjeru zajedno, zavjetujemo se u poslušnosti Božjoj volji kao čin vjernosti u međusobnoj solidarnosti i odgovornih odnosa. To nas povezuje u radu za pravdu u gospodarstvu i na zemlji, kako u našem zajedničkom globalnom kontekstu tako i u našim različitim regionalnim i lokalnim okruženjima.»

Obilježavajući Dan rada valja jasno podsjetiti kako društvo koje odbacuje Boga i kršćanski sustav vrijednosti te se klanja neoliberalnim poganskih idolima (materijalizma, konzumerizam, sekularizma, homoseksualizam itd.) nema budućnosti. Stoga je: promicanje kršćanske vjere, zaštita radnika, slabih, nemoćnih i bolesnih imperativ društva te siguran put u blagoslovljenu budućnost! (B.B.)