Promatrajući hrvatsko društvo treba uočiti temeljne društvene i duhovne nevolje te ponuditi rješenja iz kršćansko-biblijsko-reformacijskoga kuta gledanja i pobožnosti.

Naše nasljeđe

Naša je sadašnjost opterećena sumnjivim i smutljivim nasljeđem kojega je potrebno uočiti i raskrinkati. Podobnički mentalitet, progon neistomišljenika, istjerivanje i genocid nad Hrvatima od strane komunista, pljačkom privatnog vlasništva, traljavom i bezuspješnom ekonomijom koja je ovisila o stranoj pomoći, industrijom u kojoj su većina poduzeća stvarala gubitke i služila za udomljavanje, te zločinačkom udruživanju u organizaciji jugoslavenskih monarhista od 1918. i komunista od 1945. Promicanju ateističko-poganke ideologije i života, te stvaranju mreže društvenih doušnika i parazita koji su za zasluge služenju totalitarističkom sustavu dobivali diplome, profesure, stanove, mirovine, a mnogi od njih i “do dana današnjega” promiču nestvarnu sliku o tzv. dobrim starim vremenima. Treba istaknuti i srbo-jugo-komunističku pobunu i Domovinski rat, te pljačku koja se broji u stotinama milijardi kuna koju je organizirala ta udružena skupina, a čije su posljedice, uz sve navedeno, ostale do danas. Kao “šlag na torti” treba istaknuti tzv. Hrvate koji su svojim: neradom, neredom, neplaćanjem poreza, otimačinom, dijelom sumnjivom privatizacijom stvarali sliku da su svi isti te da se ništa ne može mijenjati na bolje, i da je kod nas najgore.

Sve je to stvaralo (samo)razarajuće društveno okružje i naraštaje koji do danas gotovo religiozno razmišljaju o tomu: kako što prije otići u mirovinu, živjeti na račun društva, što manje raditi, te kako što više obezvrjeđivati tuđe i prisvajati ono što im ne pripada. Zbog toga je krajnje vrijeme da se uspavani domoljubi osvijeste i preuzmu svoj dio odgovornosti u hrvatskomu napretku.

Duhovno-društvene promjene

Temelj je za dobru promjenu društvene svijesti biblijska duhovna obnova, a koja treba biti trajno stanje pojedinca i društva. Njezin je temelj vjera u Boga i pobožnost koja proizlazi iz molitve i proučavanja Svetog pisma. Biblija je temelj svjetske i posebno europske civilizacije, a njezin je blagotvoran učinak vidljiv kod onih koji ju redovito proučavaju i promišljaju. Duhovno promijenjen čovjek ima duhovnu radost i nadu, i kao takav je u stanju mijenjati svijet na bolje. Zbog toga su društva – koja su doživjela duhovna probuđenja – imala i dobre društvene promijene na svim razinama.

Obiteljska je zajednica temelj društva, a danas je pod velikim pritiskom jer se nedovoljno naglašava njezina presudnost za društveni opstanak i napredak. Kriza je obitelji vidljiva i u činjenici raspada velikog broj brakova. Zbog toga bi društvena zajednica trebala naglašavati važnost obitelji te poticati i čuvati njezin opstanak. Bračna zajednica jednog muškarca i jedne žene može dati porod pa ju zbog toga treba promicati i čuvati.

Iako je radna etika i pristup radnim obvezama još uvijek prožet balkanskim neradom i neredom treba reći da su vidljivi društveni pomaci. Ipak, poslodavci bi trebali više nagrađivati uvažavati i štiti radnike. Država bi trebala rasterećivati poslodavce i radnike te poticati one koji stvaraju dodatne vrijednosti. Banke bi trebale biti više u službi financiranja poduzetništva i projekata koji otvaraju nova radna mjesta, a svi oblici balkanskog pristupa obvezama (nerad, izbjegavanje i neizvršavanje obveza, neplaćanja poreza itd.) treba mijenjati. Svi oni koji žive od državne subvencije, ili su umirovljeni po posebnim uvjetima trebali bi pokazivati više poštovanja prema onima koji im to omogućuju, a to su radnici i poslodavci. Hrvatski narod ima u sebi i svojoj svijesti zapadnjački pristup životu i radu, pa iako je sustavno uništavan, tijekom hrvatskog duhovnog babilonskog sužanjstava koje je trajalo 73 godine (1918. – 1991.), trebamo sve više u sebi pronalaziti snagu za daljnji napredak i promjenu hrvatskoga društva.

Na tragu je rješenja materijalnih društvenih nevolja poduzetništvo, a koje se sporo i nedovoljno razvija zbog nasljeđa praha i pepela. Promjene se uočavaju, ali nedovoljno. Zbog toga bi svi, pojedinci i ustanove, trebali poticati i pomagati samozapošljavanje i sve oblike poduzetništva. Rad nije stvorio čovjeka nego Bog. Ipak, rad pomaže čovjeku da se ostvari, osigura opstojnost i bude koristan sebi, obitelji i domovini. Svaki posao, koji nije suprotan Božjem ćudoređu, može biti na Božju slavu. Stoga ako želimo služiti i slaviti Boga to možemo poštenim, predanim radom i poduzetništvom.

Konačno treba uočiti rigidnost i zastarjelost obrazovnog sustava koji još uvijek uživa i živi iluzionističke marksističke matrice i govori o tzv. velikim uspjesima koji su vidljivi samo onima koji u njemu zarađuju svoje plaće. Obrazovni je sustav još uvijek nedovoljno reformiran i služi ponajviše samom sebi, a ne potrebama građana i društva u cjelini. Ključno je osuvremenjivanje te stavljanje u službu trajnog tj. cjeloživotnoga obrazovanja. Škole i fakulteti bi trebali omogućiti što je moguće više prekvalifikacija i diploma. One bi trebale biti po načelu redovnoga i prilagođenoga školovanja za zaposlene, te u koraku s potrebama današnjega vremena.

Zaključimo: duhovna obnova, zdrava obiteljska zajednica, visoka radna etika, poduzetništvo i cjeloživotno obrazovanje donose dobre društvene promjene, vode u sigurnu budućnost, i čiste nasljeđe praha i pepela ― zato glavu gore mi možemo mijenjati Hrvatsku na bolje!

Autor: Branimir Bučanović