Na hrvatskom nebu sramežljivo se pojavljuje svjetlo nade.
Uskoro se počinju otvarati ormari prošlosti. Izvana su lijepo uglancani i crvenom bojom obojani. Potiču lijepe misli koja održavaju harmonikaši uz pjesme i melodije nostalgije. Dobro su čuvani i lijepo očuvani i nitko ih ne smije dirati. Uz njih su balkanski bukači i ateistički ajatolasi, oni ih žele zapečatiti i nacionalnim blagom proglasiti. Dakle, pjevači milozvučno, bukači bučno, a ajatolasi histerično uvjeravaju kako se ne smiju dirati! Zašto? Puni su ostataka “stare slave”: krvave prošlosti, kostura, smrada, i svakakve truleži. Nasljeđe je to koje su ostavili “očevi” Jugoslavije: sljedbenici marksizma i štovatelji ateizma; titoisti i jugounitarist, a danas ih predano i “pobožno” čuvaju njihova djeca, unuci, sljedbenici i simpatizeri. No, ormari se ne čiste od nas, nego zbog nas!
Zapadnom vjetru se snažno odupiru sekularni sektaši i lažni društveni proroci. Ponovo nas ‒ na našu žalost i sramotu ‒ Europa podsjeća kako nije dovoljno proklamirati nego živjeti ideale koji su pupoljci u vrtu Lijepe naše.
U emisiji je Fokus (HTV, 7. 1. 2013.) bivši udbaš ovako javnosti predstavio sebe i svoje drugove. “U to krizno vrijeme o kojem smo sada govorili, negdje ’86./87. to je trenutak kad pokojni papa i pokojni Regan razgovaraju o tome da dolazi kraj Crvene zvijezde i rušenje Berlinskog zida. Sve službe u tranzicijskim državama, praktički, pokušavaju osigurati svoju budućnost. Bilo bi iluzorno očekivati da je od hrvatske Službe državne sigurnosti, isto tako slovenske, srpske vi doživite to da služba pusti ljudima na volju, a ne sudjeluje u tom procesu. Znači trebalo se dogoditi da mi praktično preživimo taj proces! Da ne dođe do toga ‒ posebno u ovim našim prostorima ‒ gdje su bile stalne tenzije između ‘crvenih’ i ‘crnih’, nazovimo to tako, da ne dođe do toga da nas netko vješa po stupovima, da ne bude krvoprolića i tome slično i tražio se je čovjek koji je spreman odraditi jedno pomirenje, na jedan pristojan način da dođe do jednog mekog prelaska vlasti bez trzajeva i tu je Josip Perković, praktično, ugrađen u odijelo hrvatske države.”
Naslućuje se kako su tajne službe jugoslavenskih komunista i titoisti sudjelovali u kreiranju rata koji je na području njihove “jugoslavenske otadžbine” odnio oko 130 000 ljudskih života te raselila oko 4 milijuna ljudi! Jasan je i moral te motivi komunističkih špijuna kao i to kako su radili u zaštiti svojih interesa dok su fingirali demokratičnost, a sve u namjeri da održe pozicije koje su stekli dok su služili Komunističkoj partiji Jugoslavije koja je bila: zločinačka, kriminalna, koruptivna i teroristička organizacija.
Samo u Hrvatskoj (2011.) ima 16 314 umirovljenih “radnika na određenim poslovima”, koji imaju povlaštene mirovine u prosjeku 3.736,47 kn, što su nedostižne plaće mnogih radnika ove zemlje. Djelatnici Jugoslavenske tajne službe ‒ koji su bili protiv Hrvatske, slobode i demokracije ‒ koštaju više od 730 milijuna kuna godišnje. Tim ljudima nije moguće oduzeti mirovinu, osim toga stvorili bi se novi socijalni slučajevi, a i oni bi radno bili potpuno beskorisni. Poznato je kako su špijuni društveni paraziti skloni ispijanju “čokančića rakije” i besposličarenju. No, zar im ne bi trebali dati prosječnu mirovinu radnika, pa da po nečemu budu “radnici”!
Mnogi su u čudu zbog toga što se u posljednje vrijeme fanatično brane udbaši i Titovi teroristi, nerazumljivo je kako deklarirani demokrati tako predano štite marksističke zločince koji se grčevito drže svojih pozicija i privilegija. Budimo ipak jasni do kraja, Hrvatska je još uvijek prožeta mrežama i puna političkih “pauka” koji imaju izuzetnu snagu preživljavanja i veliku financijsku moć. Ovim je riječima kolumnist g. Milan Ivkošić komentirao važnost raščišćavanja sa sablasnim sjenkama prošlosti: “Zaslugama se ne mogu izbrisati zločini, pa njihovu sudbinu treba prepustiti odlukama pravosuđa.”
Udba je bila teroristička organizacija koju je osnovala Komunistička partija Jugoslavije kako bi provodila jugoslavensko državni totalitarizam i komunističko-partijski terorizam. Valja podsjetiti da su se udbaški kadrovci bavili: ucjenama, prisilama, pljačkom, zlostavljanjima, zastrašivanjima, teroriziranjem i ubojstvima, i to sve u okvirima legalne države i pod njezinim patronatom (Jugoslavije) te da nitko od njih nije odgovarao zbog zločina u kojima su sudjelovali.
Što na kraju reći; ako su udbaši toliko “važni” u ustrojavanju “demokracije” s motivima marksističkog morala zašto onda ne primijeniti poznatu rečenicu: “Identificirati, locirati, transferirati, uhitit”; pa kad ne možemo mi, onda neka stranci počnu lustraciju! (B. B.)
Reformacijski portal 