Biblija i duhovnost

Isus: Veliki i najveći svećenik

San fontane“A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.” Heb 8, 1-2.

Kada bi se osoba – u vrijeme Starog zavjeta – željela izmiriti sa Stvoriteljem postojala je propisana procedura. Sustav je, po Božjem nalogu, propisao Mojsije.

Primjer iz Levitskog zakonika 4. opisuje postupanja kod nehotičnog grijeha (svećenika, naroda, glavara, pojedinca iz puka) koji uključuje priznanje i prinošenje žrtve (junac, jare). Na žrtvu se simbolično prenose grijesi (polaganje ruke na glavu žrtve), a svećenik je pred Bogom žrtvuje za oproštenje.

Svećenička služba je imala bitnu ulogu jer su bili odabrani i ovlašteni zagovarati pred Bogom te održavati službu u okviru Prvog saveza. Izbor je bio iz plemena Levi, aronovih potomaka. Povjesničari navode 83 Velika svećenika, njihovi predvodnici, od Arona (1657.pr.Kr.) do posljednjeg Panije (70.po.Kr. ). Iako je to bila časna služba – od Boga određena – valja uočiti ljudsku nesavršenost i grješnost. Veliki svećenik je imao važnu i snažnu službu u Šatoru sastanka, poslije u Hramu gdje je prinosio žrtve Bogu za duhovno očišćenje grijeha naroda. Ali je, također, trebao milost, pa je morao prinositi žrtve za sebe ne bi li se pred Bogom opravdao i dobio oproštenje.

Stari zavjet spominje Melkizedeka na dva mjesta (Izl 14, 18-20 i PS 110,4). Začudo najviše se o njemu govori u Poslanici Hebrejima gdje postaje uzor službe: arhetip Vječnog svećenika. Opisan je kao svećenik Boga Svevišnjega, kojemu je Abraham dao desetinu od svoga imanja. Kralj: Šelema, pravednosti i mira. Budući nema (poznatoga) rodoslovlja; život mu “nema početka” ni kraja pa je nalik Sinu Božjemu koji je vanvremenski. On je znakovit jer uvodi u bit promišljanja.

Postaje nedvosmisleno kako je Isus Veliki i Najveći svećenik, bolji od ljudskih te je u pravom i punom smislu Božji svećenik. Isus je jamac boljeg saveza, od Starog zavjeta, jer je dobio potvrdu službe od Boga, a Bog je odlučio okončati stari sustav (Heb 7,22).

Gospodin Isus Krist postaje vječni svećenik koji živi i zagovara zauvijek. Zbog toga nema potrebe da itko drugi zagovara za ljude jer on ima tu službu: “A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svečeništvo. Zato i može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju Bogu – uvijek živ da se za njih zauzima.” Heb 7,24-25.

Isus je: Veliki svećenik, svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grješnika i uzvišeniji od nebesa (Heb 7,26). On je savršen za razliku od drugih i ljudskih svećenika koji su nesavršeni i grješni (Heb 7,28).

Taj Veliki i vanvremenski svećenik sjedi Bogu zdesna na Prijestolju Božjem te je vječan kao i služba koju ima (Heb 8,1). Isus dakle služi u Nebeskom šatoru (Vječnom Božjem Hramu), s ne onomu od čovjeka napravljenom koji je imao važnu ali okončanu ulogu (Heb 8, 2).

To dovodi do pojma Novog saveza. Novi, konačni i vječni savez povlači okončanje staroga, stoga ceremonijalne odredbe staroga više ne vrijede: sustav prinošenja žrtava, ceremonijalne odredbe, održavanje Šabat (subote), religijski blagdani itd. (Heb 8,8-13).

Isus je: središte, sjedište i odredište Novog zavjeta!

Zaključak je jasan: živimo u vrijeme milosti i ljubavi koja je u Isusu od Boga; a to potiče na vjeru te iskreno obraćenje Bogu! (B.B.)

© reformacija.net

Odraz neba

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva