Godišnji arhivi: 2010.
Bog, tko je i kakav je?
Reformatorski nauk jasno stoji na tradicionalnim kršćanskim stajalištima o Bogu. Ovaj dio vjeroispovijedanja govori o tomu.
Bog je jedan
Vjerujemo i naučavamo da je Bog jedan u svojoj biti ili suštini, samopostojeći, svedostatan, nevidljiv, nematerijalan, beskrajan, vječan, Stvoritelj svega vidljivoga i nevidljivoga, najuzvišenije dobro, oživljava i održava sve, svemoguć i nadnaravno mudar, milostiv i milosrdan, pravedan i istinit. Ne prihvaćamo mnogoboštvo jer je izričito napisano, “Gospodin je Bog naš, Gospodin je jedan!” Pnz 6,4 “Ja sam Gospodin Bog tvoj … nemoj imati drugih bogova uz mene” Izl 20,2-3. “Ja sam Gospodin Bog i nema drugoga; osim mene Boga nema. … Nisam li ja, Gospodin? Nema drugoga boga do mene; Boga pravednog i Spasitelja osim mene nema.” Iza 45,5;21. “Gospodin je Bog milosrdan i milostiv, spor na srdžbu, bogat ljubavlju i vjernošću.“ Izl 34,6.
Bog je trojedin
Premda vjerujemo i naučavamo Božju beskrajnost, jedan je i nevidljivi Bog nerazdvojivo i nepomiješano različit u obliku Oca, Sina i Duha Svetoga u jednoj osobi, tako što je Otac «rodio» Sina u vječnosti, Sin je rođen, ljudskim govornom na neizreciv način, a Duh Sveti proizlazi od Obojice, iz iste vječnosti te ga stoga treba štovati zajedno s Njima. Ne postoje tri boga, nego tri Osobe, iste biti, vječni i jednaki; koji se razlikuju jedino u osnovi, poretku; jedan proizlazi iz drugoga, ali u jednakosti. Jer po biti ili suštini tako su združeni da tvore jednoga Boga, a božanska narav im je zajednička, Ocu, Sinu i Duhu. Sveto pismo nam daje jasnu različitost osoba kroz anđelove riječi, kad je između ostaloga rekao Blaženoj djevici, “Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji.“ Lk 1,35. Također je prilikom Kristova krštenja glas s neba rekao,“Ovo je Sin moj, Ljubljeni moj” Mt 28,19. Na drugom je mjestu u Evanđelju rekao, “A Branitelj, Duh Sveti, kojega će Otac poslati zbog mene…” Iv 14,26 i ponovno veli, “Kad dođe Branitelj, kojega ću ja poslati od Oca, Duh istine koji izlazi od Oca, svjedočit će za me.” Iv 15,26, ukratko, prihvaćamo Apostolsko vjeroispovijedanje jer nam pruža istinsku vjeru. II. HV 3
Oče naš: Molitva koja otvara vrata neba!

“Jednoć se je molio na jednom mjestu. Kad je završio, zamoli ga jedan od učenika njegovih: ‘Gospodine, uči nas moliti se, kao što je i Ivan učio učenike svoje moliti se.’ Tada im on reče: ‘Kad se molite, govorite: Oče, neka se sveti ime tvoje! Neka dođe kraljevstvo tvoje! Kruh nas svagdanji daj nam danas! Oprosti nam grijehe naše; jer i mi opraštamo dužnicima svojim! I ne uvedi nas u napast!’ ” Luka 11,1-4
Na dva mjesta u evanđeljima nalazi se zapis molitve “Oče naš”: Matej 6,9-13, Luka 11,2-4. Gospodin Isus Krist je učio svoje sljedbenike kako moliti. Ako bi jednostavno i jasno opisali molitvu onda govorimo o razgovoru s Bogom u cilju: molbe za pomoć, iznošenja misli, razmišljanja, osjećaj, radosti i žalosti svemogućemu Stvoritelju. To se čini u obliku: zamolbe, zaziva, zahvale, razgovora odnosno molbe odnosno iskrenog te istinitog govora Bogu. Pri tomu valja znati kako se obraćamo Stvoritelju, a ne imaginaciji, a poniznost pred Bogom je ključna. Molitva Oče naš služi kao smjernica i pomoć kako naučiti i prakticirati molitvu, te otkriva bitne dijelove molitve. Nastavi čitati
Govori Gospod Bog tvoj!
“U ono vrijeme podignut ću raspali šator Davidov, zatvorit ću pukotine njegove, popravit ću ruševine njegove sagradit ću ga, kao što je bio u dane prošlosti. Da posjeduju, što je ostalo od Edoma, i sve neznabožačke narode, nad kojima se izvikalo ime moje, govori Gospod, koji izvršuje ovo. Evo, doći će dani, govori Gospod, kad će orač stizati žeteoca, gnječilac grožđa sijača. Gore će kapati slatkim vinom, i svi će se humovi rastapati. Tada ću okrenuti sudbinu Izraela, naroda svojega: oni će posagraditi opustošene gradove i stanovati u njima, nasadit će vinograde i piti vino iz njih, nasadit će vrtove i uživati plodove njihove. Posadit ću ih u zemlju njihovu, da se više ne iščupaju iz zemlje svoje, koju sam im dao. Govori Gospod, Bog tvoj.” Amos 9, 11-15
Amos, Božji sluga, dijelova je tijekom dvojice starozavjetnih kraljeva Jeroboam II (kralj Sjevernog kraljevstva – Izraela) i Uzije (kralj Južnog kraljevstva – Jude).
Službovao je u 8.st.pr.Kr., a dolazio je iz Tekoa mjesta koje je bilo udaljeno 10km od Betlehema. Po zanimanju je bio stočar i uzgajivač dudova. Njegova je služba Bogu došla “neplanirano”. Bog ga je pozvao naviještati poruke upozorenja te poticati promišljanje o vjeri i predanju Boga. Dio je njegovih poruka upućen i na društvene nepravilnosti koje su bile raširene u njegovo doba. Iako je u društvu vlado napredak bila je rasprostranjena nepravda i korupcija, ljudi iako su bili religiozni malo su marili za istinsku vjeru i Boga.
Nakon što je počeo govoriti o društvenim nepravdama i pozivati na obraćenje Bogu bio je optužen za urotu. Nenadano se je pojavio na “duhovnoj pozornici”, a isto je tako i nestao. Nakon što je prenio Božje poruke o njemu se ne zna ništa. Moguće se vratio svomu poslu i nastavio živjeti dok ga Bog nije pozvao sebi.
Govori Gospod Bog tvoj!
Ovaj se poziv, u sličnim oblicima, pojavljuje četrdesetak puta u knjizi proroka. Kroz njega se poručuje kako poruka koju donosi nije od njega nego od Boga. Bog mu daje poziv i poruku koju treba prenijeti Narodu Božjemu.
Bog progovara i danas te potiče vjeru. Tamo gdje je vjera i pravda tamo se djeluje Bog. Razumljivo je postaviti pitanje kako to Bog čini? Bog je isti jučer, danas, a tako će biti zauvijek. Progovarao je u povijesti, a to čini i danas. Dok nije bila objavljena Riječ Božja tj. Sveto pismo, u obimu koji mi poznajemo danas, progovarao je po svetim ljudima koje je odabrao za službu. Njihove su poruke postale djelom Biblije, to su od Boga nadahnute riječi i poruke.
Današnji govor Božji najjasnije se čuje u Crkvi. Ona je Tijelo Kristovo (Crkva zajednica vjernika) i predstavnik Boga na zemlji, a njezina je glava Krist: 1. Kor 12,12-27. Odnosno zajednica naroda Božjega koja se okuplja na bogoštovlje, i navještaj Riječ Božje, te administriranje sakramenata. Takova je zajednica svjedočanstvo živoga Boga i njegov predstavnik na zemlji.
Bog i danas govori u duhu svakoga istinskog vjernika. Za razliku od vremena kada je djelovao prorok Amos danas postoji objektivan kriteriji koji može pomoći u tomu da se razumije volja Božja ali i da se provjeri što je istina objava.
Dakle, Bog danas govori po Duhu Svetomu u zajednici i životu vjernika. Njegova je govor jasno objavljen u Svetomu pismu, stoga se sve spoznaje i vjera moraju promatrati kroz svijetlo Biblije. To se čini u osobnom životu i životu zajednice vjernika, samo tada i tako može se cjelovito i smisleno “čuti” glas Božji. Ono što može opstati pod takovim sudom je govor Gospodina Boga danas!
Molitva: Gospodine Bože, ti si govorio po prorocima Svetoga pisma, progovorio si u Sinu svome kako bi te u potpunosti mogli razumjeti onoliko koliko želiš. Molim te za mudrost i vodstvo tvoje u našemu životu. Molimo te neka pravda i pravednost vladaju u srcima našima kako bi se slava tvoja očitovala u životima našima. Molim te za svijet u kojemu živimo, jer je od tebe stvoren, stoga neka bi milost tvoj bila nad njim, i ljudima. Molimo te blagoslovi našu domovinu, podaj joj materijalnu i duhovnu obnovu. Sve to molimo po Kristu Isus Gospodinu našemu koji s tobom i Duhom Svetim živi i kraljuje u vijeke vijekova. Amen! (B.B.)
Poncije Pilat: Isusov sudac
Poncije Pilat bio je guverner rimske provncije Judeje (26. – 36. god.). Danas je najpoznatiji po tome što je predsjedao suđenju Isusu Kristu.
Podrijetlom je bio rimski patricij. Najvjerovatnije je rođen u Škotskoj gdje je njegov otac, zapovjednik legije, službovao na granici Anglije i Kaledonije (današnje Engleske, koji su Rimljani osvojili, i nepokorene Škotske). Otkriće da se Poncije Pilat najvjerovatnije rodio u Škotskoj rasplamsalo je maštu tih gorštaka te neki vjeruju da drevni natpis iz Cezareje ne treba čitati Tiberium Pontius Pilatus, već Hiberiu Pontius Pilatus. Naime, u Pilatovo vrijeme najsjeverniji dio britanskog otočja nazivao se i Hibernia, pa bi prema tome na natpisu trebalo pisati Hibernijac Pilat. Kada je odrastao Poncije Pilat bio je, poput većine rimskih patricija, pun predrasuda smatrajući da izvan Italije (osim u Grčkoj) žive neuki i prezira vrijedni barbari. Nastavi čitati
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.