Godišnji arhivi: 2010.

Božić po Mateju

“Rođenje Isusa Krista bilo je ovako: Kad je njegova majka Marija bila zaručena s Josipom, nađe se, da je bila začela po Duhu Svetom, još prije nego se sastaše. A Josip, muž njezin, bio je pravedan i nije htio da je sramoti javno, i tako je namislio da je otpusti tajno. Dok se je on bavio s tom mišlju, javi mu se u snu anđeo Gospodnji i reče: “Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju; jer što se je začelo u njoj, od Duha je Svetoga. Ona će roditi sina, kojemu ćeš nadjenuti ime Isus; jer će on izbaviti narod svoj od grijeha njegovih.” Ovo se sve dogodi, da se ispuni, što je rekao Gospodin preko proroka: “Eto, djevica će začeti i roditi sina, i dat će mu se ime Emanuel”, to znači “Bog s nama”. Josip ustade od sna i učini, kao što mu je bio zapovjedio anđeo Gospodnji. On uze k sebi ženu svoju. Ali je ne spoznade, dok ne rodi sina svojega, prvorođenca. I dade mu ime Isus.” Mt 1, 18-25

Rođenje i prvi dani Kristova života opisani su u na dva mjesta u Novom zavjetu: Mt 1,18-2,23 i Lk 2,1-40. Zapisi pomažu pri rekonstrukciji jasne i cjelovite slike Kristova utjelovljenja.

Evanđelista Matej je bio jedan od dvanaest učenika: apostol. Po zanimanju je bio carinik: sakupljač poreza te je imao dva imena, Matej Levi. Rodom je bio iz Galileje, Evanđelje je pisao tridesetak godina nakon Kristova uskrsnuća. Djelovao je na području Palestine, a nakon migracije se ne zna gdje je otišao. Pretpostavlja se da je poginuo mučeničkom smrću.

Matej opisuje rođenje i prve dane Isusova života u prvom i drugom poglavlju. Ističe nekoliko povezanih događaja; Josipu se, koji je bio zaručen za Mariju, ukazao u snu Anđeo Gabrijel te mu poručio da njegova zaručnica, za koju je saznao da je trudna, nije učinila išta amoralno, jer je dijete začeto nadnaravno. Dobio je poruku o posebnosti djeteta i da će njegov poslanje biti izbavljenje ljudi od njihovih grijeha. Tu je objavu anđeo potvrdio navodima Prvog zavjeta, knjige proroka Izajia 7p. Josip je Mariju prihvatio za suprugu, a dijete za zakonitog sina.

Za vrijeme boravka u Judeji, dok su bili u Betlehemu, u posjetu je tek rođenom djetetu došlo poalanstvo sa istoka. Prvo su otišli do kralja Heroda jer su mislili da se u njegovoj kući rodio nasljednik tj. kralj. Ta je vijest uznemirila Heroda jer je dolazak Mesije značilo prijetnju političkoj vlasti. Nakon vijećanje, sa tumačima svetih spisa, dobio je odgovor. Temeljem proroštva proroka Miheja (Mih 5,1), koji je živio sedam stoljeća prije Isusova rođenja, Mesija je trebao biti rođen u Betlehemu. Ova je činjenica uznemirila Heroda koji se nadao da će mudraci dojaviti točno mjesto gdje se nalazi te o kojemu se djetetu radi. Sljedeći putanju zvijezde došli su do Betlehema, pronašli dijete i njegove roditelje. Darovali su ga; zlatom, tamjanom i smirnom, odatle pretpostavka da ih je bilo troje. Budući su primili naputak, u snu, da se ne vraćaju Herodu drugim su se putem vratili u svoju domovinu.

Josipu se javio anđeo Gospodnji, također u snu, i naredio da krene u Egipat jer je kralj naumio pronaći i ubiti dijete. Tamo je trebao ostati sa djetetom i majkom, iz sigurnosnih razloga. Kralj je naredio smaknuće dječaka od dvije godine na niže u potrazi za Isusom. Iz Egipta su se vratili nakon smrti Heroda, a budući je u Judeji vladao Arhelaj, njegov sin, Obitelj je otišla u Galileju, grad Nazaret. Tamo će Isus provesti veći dio života sve do stupanja u službu.

Molitva: Gospodine Bože zahvaljujemo za tvoju milost očitovanu po Kristu Isusu. On se je utjelovio kako bi postao jasan i vidljiv znak svima onima koje si odabrao za vječni život. Molimo te tu nadu vjere stvori i utvrdi u srcima našim. Neka se Božić rodi u srcima svih ljudi, a vjera u Boga ispuni cijeli svijet! (B.B.)

©  reformacija.net

Europska unija protiv ili za ?!

Premma sve češćim najavama, Hrvatska bi mogla postati članica Europske unije 2012. godine. Sve ovisi o brzini završetka pregovora, odnosno pojedinim pregovaračkim poglavljima čija pitanja se trebaju riješiti. Hrvatska treba ispuniti razne kriterije i standarde koji se očekuju za njezino članstvo. Također, ključeve članstva drže građani koji će na referendumu odlučivati žele li Hrvatsku u EU.

Svaki referendum pretpostavlja dobru informiranost građana o alternativama o kojima odlučuju. Činjenica da se o pristupanju Europskoj uniji odlučuje uključuje mogućnosti različitih mišljenja. Ipak, utemeljene kritike treba razlikovati od populističkih manipulacija i mitova. Kritičari hrvatskog ulaska u EU navode različite razloge protiv, prije svega da će Hrvatska izgubiti suverenitet i strancima rasprodati sve gospodarske i prirodne resurse, te da ćemo postati sluge interesima stranog kapitala. Neki smatraju da je EU nova kolonijalna i imperijalna tvorevina, u službi interesa kapitala, neoliberalizma, moćnika i ostalih izmišljenih aktera sveopće zavjere. Neki su čak pričali priče o siru i vrhnju.

Neki su pak s vremenom svoje izrazito kritičke stavove i zamijenili „realističkim optimizmom“. Takve vrste populista su počeli govoriti kako nisu protiv ulaska u EU, ali da treba biti oprezan i ne pristajati na pregovaračke uvjete pod svaku cijenu. Prema njihovom mišljenju, važno je zadržati nacionalni dignitet i ne ulaziti u EU klečeći na koljenima i pognute glave. Pritom se obrana nacionalnih interesa postavlja kao suprotnost ulasku u EU. Neki naglašavaju da građane treba pripremiti za ulazak u EU jer je to izazov. Svi navedeni ali i drugi izljevi populizma imaju za cilj pričati ono što mase žele čuti, izmišljajući opasnosti i pozivajući na oprez pred tim opasnostima, premda ne postoji racionalni argument koji bi takvo što utemeljio kao činjenice. Pritom se nameću jeftine fraze koje se podrazumijevaju zdravim razumom, samo što u takvim slučajevima nemaju činjeničnu utemeljenost.

Nekima pak nije jasno kako su gospodarski zaostalije zemlje, Bugarska i Rumunjska, postale članice prije Hrvatske i strahuju da će nas i Srbija preteći. Činjenica je da su te dvoje zemlje aplicirale za članstvo tijekom 90-tih, za razliku od Hrvatske koja je to učinila tek ulaskom u 21. stoljeće. Stupanj gospodarske razvijenosti i standarda nije vezan uz redoslijed pristupanja Europskoj uniji, već ključnu ulogu ima formalni proces pristupanja. Primjerice, Grčka, Španjolska i Portugal su postale članice prije Švedske, Austrije i Finske, a Slovenija i Češka isto kada i Poljska. A Hrvatska može postati članica prije Islanda, kao i Norveške i Švicarske. Što bi Islanđani trebali reći, a zemlja su najviših standarda po svim kriterijima? Nastavi čitati

Idolopoklonstvo

Budući je Bog Duh u svojoj biti, nevidljiv i nesaglediv, svakako da ga ne možemo predstaviti niti jednom slikom ili prikazom. Stoga možemo na temelju Svetog pisma reći da su slike Boga laž. Stoga odbacujemo ne samo poganske idole nego i slike kršćana.

Premda je Krist uzeo na sebe ljudsku narav, ipak nije to činio tako kako bi bio model kiparima i slikarima. On je ustvrdio da nije “došao ukinuti Zakon i Proroke” Mt 5,17. No, zakon i proroci zabranjuju likove i kipove, Pnz 4,15; Iz 44,9. Zanijekao je da bi njegova tjelesna nazočnost koristila u Crkvi i obećao kako će po Duhu biti među nama zauvijek, Iv 16,7. Tko bi onda vjerovao da sjena ili odraz Njegova Tijela doprinosi dobrobiti pobožnih? 2 Kor 5,5. Budući u nama prebiva po Duhu Svetomu mi smo Hram Božji, 1 Kor 3,16. Ali “Kakav li sklad između hrama Božjega i idola?” 2 Kor 6,16.

Budući da su blaženi duhovi anđeli i sveci koji se sada nalaze na nebu za vrijeme svoga zemaljskoga života odbijali svako štovanje upućeno njima (Dj 3,12; 14,11; Otk 14,7; 22,9) i osuđivali likove, kako onda itko može tvrditi da su nebeski sveci i anđeli zadovoljni njihovim oslikavanjem, ako pred njima ljudi kleče, skidaju pokrivalo sa svoje glave i iskazuju im druge časti? Zapravo, da bi uputio čovjeka u vjeru i podsjetio ga na božanske stvari i njegovo spasenje, Gospodin je zapovjedio da se propovijeda evanđelje Mk 16,15, a ne da se oslikava i puk podučava pomoću prikaza. On je ustanovio sakramente i nigdje nije postavljao slike.

Nadalje, kamo god upravimo svoj pogled vidimo živo i stvarno stvorenje Božje koje kad ispravno promatramo, daje mnogo življi dojam promatračima nego sve slike ili isprazni, nepokretni, slabi i mrtvi kipovi, napravljeni ljudskom rukom, o kojima prorok istinito veli, Idoli su njihovi srebro i zlato, ljudskih su ruku djelo. Usta imaju, a ne govore, oči imaju, a ne vide!” Ps 115,4-5. (II HV IV)

© reformacija.net

Kalvinizam: Reformirani nauk

Naučavanje je Reformirane crkve izraženo u više temeljnih dokumenata i vjerovanja. Ta vjerovanja, vjeroispovijedi i zaključci su mjerodavni za određivanje nauka Reformirane crkve, no ipak treba uočiti sljedeće.

Za reformirane teologe Sveto pismo je vrhovni autoritet nauke, morala, prakse i bogoštovlja crkve. Biblija je Božja riječ i Objava Boga čovjeku. Kroz Sveto pismo upoznajemo Istinu te činjenice koje je Bog htio obznaniti. Kroz Bibliju se upoznaje Bog onoliko koliko se htio objaviti u svojoj riječi, ta je objava konačna, dostatna za spasenje i razumijevanje Svemogućega. Kroz tu Objavu dobivamo cjelovitu sliku o Bogu, planu i putu spasenja, novom i vječnom životu. Tamo gdje Biblija jasno naučava od toga se ne odstupa, nejasna i granična pitanja se promatraju kroz nauk koji je jasno izražen u Bibliji, ono o čemu Pismo ne govori i reformirana teologija «šuti» i ne bavi se nagađanjima.

Ipak, nije dovoljno reći kako se reformirana teologija temelji samo na Svetom pismu jer to ne pojašnjava stav i sustav te teologije. Uporište je i vrhovni autoritet reformirane teologije Sveto pismo interpretirano kroz tradicionalna i opće prihvaćena vjerovanja kršćanstva i Reformirane crkve. Dajemo kratak popis najznačajnijih vjerovanja koja služe kao mjerilo za interpretaciju i definiranje reformirane teologije.

Neka od ranokršćanskih vjerovanja: Apostolsko, Nicejsko-Carigradsko (325. i 381po.Kr.), «Quicumque vult»: Atanazijsko vjerovanje (500.po.Kr.), Kalcedonsko (451po.Kr.).

Reformirana vjerovanja: Heilderbeški katekizam (1563.g.), II. Helvetsko vjeroispovijedanje (1566.g.), su dva najznačajnija dokumenta koji uobličavanju reformiranu teologiju te su opće prihvaćena i priznata od svih Reformiranih-prezbiterijanski sinoda i crkava. Njima treba pridodati i grandiozno teološko djelo Jean Calvina, Instrukcije kršćanske religije, 1559. koje je zamišljeno kao uvod u teologiju te predstavlja sustavno i najbolje izražen nauk reformirane teologije. Pored navedenog značajna su i druga vjeroispovijedanja i dokumenti; Belgijsko vjerovanje (1561g.), Kanon sinode u Dortu (1619.g.), Westministersko vjeroispovijedanje (1646.g.); Duži i Kraći katekizam (1649.), Francusko vjeroispovijedanje (1559.g.), Valdeško vjeroispovijedanje (1120. i 1544.g.), Škotsko vjeroispovijedanje (1560.g.).

Navedeni dokumenti predstavljaju uporište za definiranje, oblikovanje i razvijanje reformirane nauke, prakse i pobožnosti.

Treba napomenuti da je reformirana – kalvinska teologija i eklezijalna praksa identična prezbiterijanskoj, najbliža evangeličkoj – luteranskoj i djelomično anglikanskoj – episkopalnoj. Evangelička i reformirana teologija i crkvena praksa je usuglasila stavove i postigla jedinstvo u različitosti po spornim pitanjima. Proces suradnje trajao je stoljećima, praktično od druge generacije reformatora, na nekim mjestima intenzivno, a drugima manje.

Dokumentima, kao što je Leuenberški konkordij iz 1973; različitost stavova i teoloških pogleda, pastoralne službe, eklezijalni ustroji, uzajamno se prepoznaju i priznaju bez želje za konverzijom bilo koje strane. Reformirana i evangelička teologija i pozitivne prakse tih crkava daju primjer istinske ekumenske i kršćanske suradnje, i poticaj drugim kršćanima kako provoditi nauk o jedinstvu u život. Svjetska zajednica Reformiranih crkava (SZRC-WCRC) i Svjetska luteranska federacija (SLF-WLF) vode intenzivne pregovore o stvaranju krovne organizacije Reformirane i Evangeličke crkve čije se ostvarenje može očekivati u doglednoj budućnosti. (B.B.)

©  reformacija.net

Najava Kristova došašća

“Vuk će prebivati s jagnjetom, ris ležati s kozlićem, tele i lavić zajedno će pasti, a djetešce njih će vodit’. Krava i medvjedica zajedno će pasti, a mladunčad njihova skupa će ležati, lav će jesti slamu k’o govedo. Nad rupom gujinom igrat će se dojenče, sisanče će ruku zavlačiti u leglo zmijinje. Zlo se više neće činiti, neće se pustošiti na svoj svetoj gori mojoj: Zemlja će se ispuniti spoznajom Jahvinom kao što se vodom pune mora.” Iza 11, 6-9

Izaija je jedan od velikih, starozavjetni prorok, njegovo ime ima duhovno i simbolično značenje; Jahve spašava. U biblijskoj teologiji zauzima značajno mjesto zbog činjenice što je na mnogo mjesta u svojim spisima prorekao dolazak Mesije, Krista, Božjeg Pomazanika čije je poslanje imalo za svrhu iskupljenje i izbavljenje svih ljudi. Izajia je predvidio dolazak Mesije, kršćani u njegovim spisima pronalaze potvrdu da se radi o Gospodinu Isusu Kristu. Izaija u detalje, koji nam ukazuju na njegovo nadahnuće od Svevišnjeg, predviđa i to punih sedam stoljeća prije rođenja mnoge činjenice iz Kristova života.

Iz prorokova navještaja saznajemo o porijeklu, poslanju, titulama i odlikama Krista. Nastavi čitati