Pogled na reformatorski pokret

Zamah vjerskim reforama velikog obima započeo je, potpuno neplanirano, svećenik i doktor teologije koji je dobronamjerno htio započeti raspravu o potrebnim reforma institucije kojoj je pripadao.

Martin Luther je 31. listopada 1517. godine, na tada uobičajen način, iznio stavove sažete u 95 teza, na vratima župne zgrade u Wittenbergu. Nova uvjerenja koja je propovijedao brzo su se širila, budući da je bilo mnogo onih koji se nisu slagali s Rimom uglavnom zbog političkih i ekonomskih pritisaka. Nove su se ideje brzo širile, a stoljetna su se vjerovanja i praksa mijenjala reformatorskim.

Luther je svoju teologiju temeljio na nauku Svetog pisma i prihvaćanju onih dijelova tradicije i učiteljstva koji nisu bili u suprotnosti s Biblijom. Sukladno učenju apostola Pavla, naučavao je da je vjera uvjet spasenja (Gal 2, 15-21), a Biblija iznad tradicije te izvor naučavanja. Zalagao se za nauk apostola Petra o svećenstvu svih vjernika (1 Pt 2,9). Odbacio je nauk o transupstancijaciji, te naučavao konsupstancijaciju ili mističnu nazočnost Krista u elementima kruha i vina. Odbacio je crkveni red kako je shvaćen od Rimokatoličke crkve, celibat klera, i papine ovlasti u Njemačkoj.

Od 1523. do 1525. svećenik Huldrych Zwingli (1484. – 1531.) počeo je provoditi promjene nužne za duhovni i društveni napredak. Njegove zamisli podržavala je gradska uprava, bez čije pomoći i podrške ne bi mogao sprovesti u praksu reforme u Zürichu.

Djelovanjem Jeana Calvina (1509. – 1564.) oko 1541. godine došlo je do bitnog poboljšanja duhovnih i društvenih prilika u Ženevi. Calvin je imao utjecaj na razvitak reformirane teologije, a njegovo djelo Institutio Christiane Religionis (1536.) najbolje je djelo sustavne teologije reformacije. Njegov je teološko-socijalni nauk imao utjecaj na razvoj mnogih društava; švicarskog, njemačkog, francuskog, nizozemskog, engleskog, škotskog, mađarskog, sjevernoameričkog i dr. U svom je nauku naglašavao suverenost, sveznanje i svemoć Boga. Biblija je Božja objava, a knjige Sv. Pisma su nadahnute od Duha Svetoga te poticaj za razvoj duhovnosti i društva temeljenog na pravdi i socijalnoj osjetljivosti. Crkvu je promatrao kao zajednicu vjernika pozvanih i odabranih za spasenje. Naučavao je da su društvena zajednica i Crkva jedinstvena cjelina te da država treba omogućavati slobodu vjere, te ne smije kontrolirati Crkvu. Naučavao je da je Gospodin Isus Krist uspostavio dva sakramenta (Krštenje i Večeru Gospodnju), koji su vidljivi znaci primljene milosti Boga. Vjerska disciplina i crkveno vodstvo zajednice treba biti usmjereno od prezbitera (staratelja ili starješina), a edukacija je sastavni i važan dio crkvenog života. Predodređenje ili predestinacija je temelj spasenja i vječne utjehe te poticaj i nada vjernicima.

Nastavi čitati →

Duhovni poticaji reformacije

Reformacija je vjerski i društveni pokret koji je otpočeo u zapadnoj Europi tijekom 16. stoljeća. Donijela je duhovne i društvene promjene, te je došlo do strukturiranja tri crkve europske reformacije: Reformirane, Evangeličke i Anglikanske, te novog pravca u misli poznatog kao protestantska teologija. Europska je reformacija poticala primjenu izvornih načela vjere i prakse kršćanstva, to nije bio revolucionarni pokret, nego težnja poboljšanja postojeće Crkve i društva.

Kako se dosta može čuti o društvenim i ekonomskim promjenama koje je donijela reformacija ističemo njezine duhovne poticaje. Upravo je zbog toga postala toliko snažan motor duha i uma te ostavila traga na povijest kršćanske misli; europske ali i svjetske civilizacije. Nastavi čitati →

Isusovo najvažnije poslanje

“Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj. A neki posumnjaše. Isus im pristupi i prozbori: ‘Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.’ ” Mt 28, 18-20

Ovo je poslanje bilo i ostalo poticaj za navještaj Radosne vijesti, odnosno evanđeoskih poruka. Temelj je Gospodinova učenja nauka o milosti, ljubavi i praštanju Božjemu. Tijekom svoga zemaljskog života i djelovanja Isus je propovijedao i poučavao ljude. Temeljna je poruka proizlazila iz nauka Starog zavjeta, ali je po njemu dobila posebno značenje i puninu: Bog je po Kristu Isusu pomirio svijet sa sobom da bi svi oni koji vjeruju u njega imali život vječni.

Ta poruka nije bila samo za bliske učenike i apostole, nego za sve ljude, a to je vidljivo u Sveopćem poslanju. Učenici su bili posebno iznenađeni tim nalogom koji im je trebao skrenuti pozornost na njihove buduće zadaće. Gospodin daje sigurnost jer sva duhovna vlast pripada njemu, On je uz njih do kraja svijeta! U ovome je i vidljivo zašto su učenici imali toliku postojanost, a mnogi uvjerenje platili životom. Naime, znali su da je Isus vladar sveg živog i neživog, i dobro su znali da će biti s njima uvijek, bez obzira na okolnosti i osjećaje; Bog prati svaki njihov korak te se ne trebaju bojati.

U svome je poslanju naveo što očekuje od učenika: Trebali su činiti sljedbenike Isusa, odnosno, kršćane. Poticaj je poslanja i za današnje vrijeme. Ljudi se često osjećaju osamljeni te su u duhovnoj potrebi, nju pokušavaju ispuniti stvarima, materijalnim bogatstvom i idejama koje ne daju odgovor na smisao i svrhu života. Isusov nauk daje odgovor na pitanja svrhe i smisla života, pomaže uravnotežiti um i duh, daje poticaj za zemaljski život i rješavanje izazova života.

Sveopće poslanje je pokretač vjernicima današnjeg doba. Potiče da se Isusov nauk naviješta ljudima ovog vremena jezikom i metodama prilagođenim današnjici. Kršćani stoga promiču Radosnu vijest pomirbe s Bogom. Život s Bogom daje mir u srce, a on je darovan svima koji Krista vjeruju za Spasitelja.

Molitva: Gospodine Bože neka se tvoja radosna vijest i dalje širila, a svi oni koje si odabrao tebe u punini spoznaju. Molimo te neka bi Crkva bila kreativan i jasan glas istina tvojih. Neka bi svi kroz nju vidjeli makar dio tvoje slave. Molimo te budi sa svima nama te izli blagoslove na našu domovinu za koju molimo kako bi što više ljudi doživjelo duhovnu obnovu, to isto molimo i za sve druge zemlje. Amen! (B.B.)

Siva ekonomija – siva stvarnost

Koliko smo veliki domoljubi, i što ta riječ znači za nas? Iskustva razvijenih demokracija uče kako građani sudjeluju u društvenom procesu odlučivanja o tome kako se prikuplja i na što troši njihov novac. U tom kontekstu, porezi su ključ demokracije. Ako građani na razne načine javnom sektoru uplaćuju poreze i druge oblike davanja, sasvim je logično da imaju pravo i slobodu odlučivati ne samo o prikupljanju javnog novca, nego i svrsi namjene.

Dok svakodnevno, visoka politika, razmišlja gdje u proračunu uštedjeti i kako će se to odraziti na one skupine kojima treba rezati, te gdje treba snižavati porezno opterećenje, kako bi se potaknula gospodarska aktivnost, trebamo razmišljati o tome koliko bismo novca mogli sakupiti u proračunu da smo pošteniji.

Siva ekonomija stvara surovu stvarnost

Nastavi čitati →