Arhiva Kategorije: Biblija i duhovnost

Isus Krist: Uvijek i zauvijek!

Isus iz Nazareta je najzanimljivija osoba u povijesti čovječanstva.

Rođen je u skromni uvjetima. Roditelji su mu bili siromašni, a on je veći dio svoga života proveo u malom galiejskom gradiću. Kada mu je bilo tridesetak godina počeo je službu propovjednika Radosne vijesti. Djelovao je tri godine te na kraju bio pogubljen na okrutan i sramotan način. Imao je mnogo sljedbenika, ali samo nekoliko izabranika. Mnogi su ga slijedili zbog vjere, a neki zbog nade kako će im ispuniti želje. Njegova se poruka sažima sloganom “Obratite se i vjerujte približilo se Kraljevstvo nebesko!”.

Kako je moguće da je ta poruka postala najveća svjetska religija, kako su evanđeoske poruke uspjele promijeniti milijarde ljudi i tko je Isus Krist? Biblija je povijesni dokument, a o njemu svjedoči na sljedeći način.

Bog se u punini vrjemena objavio i pokazao nam put spasenja. Isus je kruh života, jer kao što se bez hrane ne možemo tako i bez njega ne možemo duhovno živjeti. Krist je Riječ Božja, jer kao što se bez riječi ne može svijet razumjeti, tako se bez Njega ne može istina spoznati. On je od početka jer je početak svega. Prije nego što je svijet stvoren Krist je postojao, jer nema početka niti kraja. Njegove su riječi iscjeliteljske jer su poruke koje donosi od Boga nadahnute. On je božji poslanik; najveći, jedini i posljednji! Isus je odabranik Božji, jer je Bog odredio da bude konačna, najveća, i jedinstvena objava. Po Kristu se Boga spoznaje jer je u njemu punina Stvoritelja svega! Nastavi čitati

Bog biblijske objave

Nemoguće je razumjeti civilizaciju, kulturu, filozofiju pa i znanost bez rasprave o Bogu. Čak i oni koji tvrde da ne vjeruju Boga, o njemu razmišljaju i razgovaraju. Gotovo svaki čovjek prije ili kasnije, više ili manje razmišlja o Bogu.

U ponudi ideja, pojmova, i religija teško je izabrati što je ispravno i valjano, a gotovo je nemoguće znati što je stvarna istina. Zbog toga se je potrebno podsjetiti te osvrnuti na objektivan kriteriji spoznaje i objave Boga. Od mnogih posebnih knjiga jedna se svojom snagom i porukom ističe. To je Biblija, Sveto pismo, Riječ Božja, konačna i najveća objava Boga, kroz nju se spoznaje Bog onoliko koliko se htio objaviti čovjeku.

Bog je biblijske objave najtočnija slika Stvoritelja. Zbog toga Riječ Božju valja proučavati i promišljati, te uočiti kakav je Bog Objave. Iako se često postojanje Boga dovodi u sumnju, u Bibliji toga nema. Bog je temelj vjere, bez Boga nema vjere, on je taj koji po svojoj milosti daje koliko i kada želi, te komu želi dar spasonosne vjere i pouzdanja u Njega. Bog je Stvoritelje svega te je svojom snagom i kreativnošću uspostavio zakone koji održavaju svijet. Nastavi čitati

Sigurnost spasenja

“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. Sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” Mt 25, 31 – 33 ss

Biblija daje čovjeku nadu, njegov život ne završava smrću! Iako nismo zaslužili da nam se Bog objavljuje, dana nam je mogućnost da sa Bogom živimo vječno. Ovu nadu Biblija naziva spasenje – oslobađanje od moći grijeha i smrti.

Spasenje nije u ljudskoj mogućnosti i moći. To je dar Božje ljubavi i milosti, a čovjek ga može primiti samo vjerom i za to treba biti zahvalan. Spasenje, ipak nije samo pitanje daleke budućnosti Čovjek koji živi u ovoj nadi, već sada svoj život vidi drugačije. Na temelju darovane nade može već sada drugačije odlučivati i raditi. Kršćanin, u svomu spasenju živi već sada. Njegove brige i radosti su osvijetljene i pod utjecajem toga što vjeruje da je Isusa Krista upoznao, i nada se da će Isus Krist ponovno doći. Nastavi čitati

Poziv na put

«Reklo ti se, čovječe, što je dobro, što Gospodin ište od tebe: Samo da činiš što je pravo, da ljubiš, da u poniznosti hodiš sa svojim Bogom.» Mihej 6,8

Svaki od nas živi svoj vlastiti život. Svaki od nas Boga susretne u drugim okolnostima u drugim situacijama. Netko na vrhuncu svoje snage, drugi u vrijeme teške krize. Netko misli da za Boga nema mjesta u njegovom životu, ali i on živi od onoga što dobiva. Netko doživi susret sa Bogom u noćnoj tišini i samoći, drugi u društvu vjernika. Netko nakon dugog traženja, a netko neočekivano i neplanski. Naš put k Bogu i vjeri je uvijek jedinstven i originalan.

Može li čovjek, kako bi povjerovao Bogu, i sam nešto učiniti? Ili nam preostaje čekati dok vjera ne dođe sama? Vjera u Boga je uvijek dar, ali i čovjek može učiniti ususret Bogu nekoliko koraka.

Prije svega čovjek ne bi smio zamišljati, da je kršćanska vjera naprosto stav čvrstog uvjerenja, a što bi se moglo nazvat sigurnost. Mnogi ljudi, koji su došli posjetiti Bogoštovlje u crkvu, imaju dojam da je ljudima oko njih sve jasno i da u ništa ne sumnjaju, a sve što čuju nepokolebljivo vjeruju. No nije to tako. I nakon mnogo godina kršćanin je neprestano na početku i stalno si postavlja  mnoga neprimjerena pitanja. Da ne postavlja takva pitanja, bio bi to fanatizam, a ne vjera.

Vjera je upravo zato vjera što dozvoljava propitivanje pa čak nesigurnost. Kršćanska vjera nije čvrst stav misli, kad čovjek ni u što ne sumnja i hrabro ide za svojim ciljem. Moramo, na svoj način, svaki dan ponovno povjerovati. Može nam za to biti oslonac prijašnje iskustvo, ali je vjera u Boga u svakoj situaciji nešto drugo, nešto novo, neprirodno, nešto što još nije doživljeno. Samo je Bog sigurnost. Ali  u nama je velika nesigurnost i slabost, koju ne smijemo skrivati.

Događa se da netko o vjeri u Boga ozbiljno razmišlja, ali čeka nekakav impuls. Možda želi doživjeti nekakvo čudo. Drugi opet čeka da ga netko uvjeri. Mnogi ljudi si unaprijed odrede uvjet  kojem bi mogli povjerovati. Ali ovakav put uglavnom ne vodi do vjere. Ako čovjek, o vjeri, ima svoju fiksnu predodžbu da mu se to ostvari, može čekati cijeli život. U biblijsku vjeru moguće je ući tiho i pokorno, takoreći korak po korak. Nastavi čitati

Biblijski Božić

Evanđelista Luka je bio rodom iz Antiohije u Siriji. U to vrijeme vrlo značajno kršćansko središte iz kojega je apostol Pavao započinjao svoja misijska putovanja. Po zanimanju je bio liječnik, obraćenik na kršćanstvo grčke pozadine. Bio je suputnik apostola Pavla na misijskim putovanjima, o čemu svjedoče Djela apostolska.

Evanđelje je, nakon sustavnog istraživanja, posvetio prijatelju Teofilu obraćeniku na kršćanstvo i vjerojatno pokrovitelju njegova istraživanja. Luka na umu ima kršćane grčke pozadine te se u svomu stilu i izražavanju više obraća njima za razliku od Mateja. Zbog toga svoje evanđelja obrađuje, a materijal slaže na njima razumljiviji način. Evanđelja je napisao oko 70.po.Kr, a prema predaji je umro mučeničkom smrću u kasnim godinama života.

U svomu opisu Kristova rođenja, skreće pozornost na događaje koji su prethodili rođenju. U prvom poglavlju ističe navještaja dva rođenja; Ivana i Isusa. Oba navještaja imaju elemente nadnaravnog jer je navjestitelj bio anđeo Gabrijel. Zapis oslikava ljude koji su; začuđeni, u nevjerici i sumnjičavi nakon objava koje su primili. Luka, također, uočava rodbinsku povezanost između majke Ivana Krstitelja i Gospodina Isusa kao i činjenicu da je Elizabeta, nakon posjete, prepoznala da je dijete koje nosi Marija posebno. Na to se nadovezuje Marijin hvalospjev kojim ona izražava štovanje, veličanje, zahvalnost i podređenost Bogu: Lk 1,39-55. Nastavi čitati