Evanđelista Luka je bio rodom iz Antiohije u Siriji. U to vrijeme vrlo značajno kršćansko središte iz kojega je apostol Pavao započinjao svoja misijska putovanja. Po zanimanju je bio liječnik, obraćenik na kršćanstvo grčke pozadine. Bio je suputnik apostola Pavla na misijskim putovanjima, o čemu svjedoče Djela apostolska.
Evanđelje je, nakon sustavnog istraživanja, posvetio prijatelju Teofilu obraćeniku na kršćanstvo i vjerojatno pokrovitelju njegova istraživanja. Luka na umu ima kršćane grčke pozadine te se u svomu stilu i izražavanju više obraća njima za razliku od Mateja. Zbog toga svoje evanđelja obrađuje, a materijal slaže na njima razumljiviji način. Evanđelja je napisao oko 70.po.Kr, a prema predaji je umro mučeničkom smrću u kasnim godinama života.
U svomu opisu Kristova rođenja, skreće pozornost na događaje koji su prethodili rođenju. U prvom poglavlju ističe navještaja dva rođenja; Ivana i Isusa. Oba navještaja imaju elemente nadnaravnog jer je navjestitelj bio anđeo Gabrijel. Zapis oslikava ljude koji su; začuđeni, u nevjerici i sumnjičavi nakon objava koje su primili. Luka, također, uočava rodbinsku povezanost između majke Ivana Krstitelja i Gospodina Isusa kao i činjenicu da je Elizabeta, nakon posjete, prepoznala da je dijete koje nosi Marija posebno. Na to se nadovezuje Marijin hvalospjev kojim ona izražava štovanje, veličanje, zahvalnost i podređenost Bogu: Lk 1,39-55.
Zapis se rođenja nešto razlikuje od Evanđelja po Mateju, ne iznosi iste događaje i naglašava druge. Vjerojatno je smješta vremenski malo ranije. Činjenica da je Obitelj pobjegla u Egipat što je vidljivo u Mateja navodi na zaključak da Luka opisuje događaje koji su se dogodili prije posjete mudraca sa Istoka. Matej ističe činjenicu da su Isusa posjetili ljudi sa visokog položaja, Luka naglašava posjetu pastira. Njihova posjeta centralni je događaj zapisa: Lk 2,8-20. Pastiri su, čuvajući svoje stado, tijekom noći imali posjetu anđela koji im je donio radosnu vijest o rođenju Spasitelja. Anđeoski je zbor potvrđujući tu poruku potaknuo pastire da krenu u posjetu tek rođenog djeteta. Kada su došli do Marije i Josipa, pokloniše se tek rođenom djetetu te su ispričali o susretu koji su svjedočili.
Pored navoda o prepoznavanju, priznavanju i poklanjanju običnih ljudi, Luka navodi da su dvije pobožne osobe u Isusu prepoznale Mesiju kad je obitelj došla u Hram. Šimun je bio pravedan, bogobojazan te očekivao dolazak Pomazanika. Na njemu je bio i Duh Sveti što je trebalo svjedočiti o posvećenom čovjeku: Lk 2,25-27. Tijekom boravka u Hramu, u koji je došao pod nadahnućem Božjim u djetetu je prepoznao Spasitelja i Svjetlo Božje. Tu je bila i proročica Ana: Lk 2,36-38. Poodmakle dobi, udovica koja je postom i molitvama u Hramu služila Bogu. Vidjevši dijete počela je hvaliti Boga i drugima govoriti o njemu. Luka ističe da su Marija i Josip slijedili tradiciju židovske religije, te nisu bili svjesni značaja njihova djeteta.
Isusovo rođenje je centralna događaj i prekretnica povijesti. Bog je poslao svoga Spasitelja svijetu kako bi jasno i jedinstveno pokazao putokaz na putu spasenja! (B.B.)
Reformacijski portal 