“Vjera daje sigurnost onomu čemu se nadamo, osvjedočenje o onom što ne vidimo. U njoj stari postigoše sjajno svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da je svijet Božjom riječju načinjen, tako da iz nevidljiva postade vidljivo.” Heb 11, 1 -3 “Poslije tih događaja dođe riječ Gospodnja Abramu u jednom viđenju ovako: « Ne boj se, Abrame ! Ja sam tvoj štit; tvoja plača bit će vrlo velika.» Abram odgovori: « Ah Gospodine, Bože, što mi možeš dati kad moram živjeti bez djece i Damaščanin Eliezer Bit će posjednik mojega imutka ?» I Abram nastavi: « Eto, nisi mi dao potomstva, i tako će moj domaći sluga biti moj baštinik. «Ali mu odmah riječ Gospodnja dođe ovako: « Ne će taj biti baštinik, nego onaj koji će izaći od tebe bit će tvoj baštinik.» Pa ga izvede van i reče mu: « Pogledaj na nebo i prebroji zvijezde, ako ih možeš prebrojiti !» I onda nastavi: «Toliko će biti tvojega potomstva. « Abram povjerova Gospodinu i on mu to primi u zaslugu.” Postanak 15, 1-6

Vjerojatno je svaki čovjek ponekad razmišljao o tome, da je njegov život u moći nekakvih viših sila. Svaki narod je u prošlosti imao svoja božanstva i načine obožavanja. Danas se mnogo ljudi ubraja među nevjernike, a riječ Bog im ništa ne govori. Smatraju da ne treba ničemu vjerovati, a prihvaćaju samo što ima smisao i što se može razumom potvrditi. Ni jedan čovjek ne može biti zadovoljan samo time u što se može uvjeriti, što može potvrditi. Svaki od nas mora djelovati i odlučivati također i na osnovi povjerenja. Tako smo u stvarnosti svi «vjernici». Nastavi čitati →

“Gle, danas stavljam preda te život i sreću, smrt i nesreću. Što ti zapovijedam danas, jest, da ljubiš Gospoda, Boga svojega, da ideš putovima njegovim i da držiš njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada ćeš ostati na životu i umnožiti se, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji, u koju ideš, da je zaposjedneš.Ako li se odvrati srce tvoje i ne budeš slušao i dadneš se zavesti, da se klanjaš tuđim bogovima i služiš njima, onda vas već danas uvjeravam, da ćete propasti. Tada nećete dugo živjeti u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete. Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: Život i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato izaberi život, da ostaneš na životu, ti i potomci tvoji! Ljubi Gospoda, Boga svojega, slušaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi život tvoj i duljina dana tvojih, što ih smiješ provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će im je dati.” Ponovljeni zakon 30,15–20

Svaki čovjek zna da u životu čini grješke i da za to snosi posljedice. Različiti smo samo u tome što smatramo grješkom i u kojoj mjeri smo spremni preuzeti odgovornost. Netko granicu dobra i zla vidi samo onako kako to zakon nalaže. Drugi se opet rukovode svojom savjesti. Ali i savjest je kod svakoga drugačija. Što je za nekoga nedopustivo, drugi to smatra normalnim i ništa si zbog toga ne predbacuje. Mnogo je ljudi uvjereno, da sa svojim životom mogu činiti što žele, sve dotle dok se to ne tiče drugih. Budući da, ne živimo na pustom otoku, sve što činimo ili ne činimo, tiče se i naših bližnjih.

Kad Biblija govori o grijehu onda misli o dugu, koji imamo ne samo prema drugim ljudima, već i prema samome sebi, a nadasve prema Bogu. Nitko si sam nije darovao život. Primili smo ga od Boga kao dar i obvezu. Stoga ne možemo s njim činiti što želimo, ali upravo zato za svoja djela snosimo odgovornost. Za svoj život ćemo polagati račun. Ne samo svojoj savjesti i svojim bližnjima, već i Bogu, koji nam je život povjerio.

Grijeh po Bibliji nije samo prekoračenje određenih pravila ili propisa. Griješi i onaj tko ne čini dobro, a mogao je učiniti, tko ne pomogne i ne posavjetuje , tko ne podijeli i ne oprosti.

Životom smo dobili priliku, da u borbi sa zlom i iskušenjem stanemo uz Boga. Tko ovu zadaću ne prima, a dar života želi uživati samo za sebe, naći će se u slijepoj ulici. Bog će ga ipak ponovno pozvati i «preusmjeriti» na dobar put. Sve dotle dok način života ne promijenimo i živimo samo za sebe, nismo shvatili našu zadaću. Naš život ima smisao i budućnost zahvaljujući samo našem odnosu sa Bogom.

Biblija grijeh gleda kroz cjeloviti stav i smjer našega života. To je inat, koji proizlazi iz naše snage da se odvojimo od Boga i da svoj život uređujemo po svome kako želimo.

Sva naša zla djela imaju u stvarnosti zajednički nazivnik. To je naša sklonost i želja izolirati se od Boga i živjeti po svome. Ovaj stav je svim ljudima zajednički. Biblija poručuje kako smo u okovima grijeha i to od svoga rođenja. Suština je grijeha što čovjek odbija Božju pomoć i vodstvo. Želi biti sam svoj gospodar i o svemu sam odlučivati. Ovakav stav oduzima ono najdragocjenije i najljepše, što život nudi – zajedništvo s Bogom. Nastavi čitati →

“Kad se molite, ne budite kao licemjeri ! Oni se najradije mole u sinagogama i na javnim uličnim uglovima, da upadnu ljudima u oči. Zaista kažem vam, oni su već primili svoju plaću. Kad se ti hoćeš moliti, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i moli svoga Oca u tajnosti ! Tvoj Otac, koji vidi u tajnosti, platit će ti .Kad se molite, ne brbljajte kao neznabošci ! Oni misle da će biti uslišani zbog svojih mnogih riječi. Ne povodite se za njima! Jer zna vaš Otac što vam je treba prije nego ga zamolite” Mt 6,5-8

Biblijski Bog od čovjeka ne očekuje slijepu vjeru i poslušnost. Odnos između Boga i čovjeka očituje se u uzajamnom povjerenju i prijateljstvu. Bog govori, a čovjek mu odgovara. Između Boga i čovjeka odvija se stalan i povjerljiv razgovor, koji uvijek započinje Bog, a čovjek se može priključiti sa svime što ga muči i tišti, ali sa svime to ga veseli i raduje i za što želi zahvaliti. Ovakav razgovor se zove molitva.

Svaki čovjek se zna povući u svoju unutrašnjost i sam sebi govoriti, ili se obratiti “nebu” i zvati u pomoć, ali molitva, kako je razumiju kršćani, je nešto više. To je odgovor na koji Bog čeka. Zapravo Božji Duh u nama budi odgovor i pronalazi riječi, što ih se, ponekad, sami ne bi usudili izgovoriti. Naše molitve mogu biti jednostavne, obične. Nisu potrebne posebne riječi liturgijskog stila, niti je potrebno koristiti naučene riječi. Sa Bogom je moguće razgovarati otvoreno i srdačno kao sa najboljim prijateljem.

Kršćanin moleći se ne uzvikuje “u nebo”, ne isprobava i ne čeka da li će to izazvati nekakav odgovor. Kršćanin se moli zato, što zna da Bog čeka na njegov odgovor. Molitva nije zov u prazno. To je nastavak razgovora što ga je započeo Bog tako, što nam je darovao život i što ga upoznajemo na razne načine.

Kršćanska molitva, dakle ne počinje od nule. Molitvom se imamo na što nadovezati. To joj zapravo i daje sadržaj i ton, a ne da samo nastojimo dobiti svoje potrebe i očekivanja. Bog, kojem se obraćamo, nije nam tuđ a ni ravnodušan. Kršćani se mole Bogu, jer znaju da im daje i želi samo najbolje. To ne znači da Bogu ne možemo reći o svojim manama i ništavnosti . Upravo obratno, molitva nam pomaže savladati i podnijeti strah.

Ali zašto se uopće molimo, ako Bog najbolje zna što nam je potrebno i želi nam to dati ? Svrha naše molitve nije samo nešto dobiti, već živjeti u stalnom odnosu povjerenja i nade , što nam je Bog ponudio. S jedne strane kršćanin misli, da svojom molitvom može promijeniti svijet, jer Bog prima čovjeka za partnera. A s druge strane pak znamo, da Bog može imati drugačije planove i druge putove, koji za nas mogu biti mnogo bolji i razumniji.

Zato sve molbe predajemo Bogu u povjerenju i ne ćemo mu prestati vjerovati ako nam ne ispuni našu prozbu.

Kršćanin može, po uzoru biblijskog Psalma, Bogu predložiti sve što želi i od čega strahuje. Neke biblijske molitve su iznenađujuće odvažne, hrabre. Ljudi u njima sa Bogom vode bitku za pravdu. Traže da se kazni neprijatelj. Na kraju te molitvene bitke ipak dolazi do nekog « zatišja « . Umjesto da molitelj ostaje kod svojih želja, prihvaća Božju odluku. Naše pouzdanje u Boga se očituje u tome, što više pridajemo važnost Njegovoj riječi i volji, nego što se oslanjamo na svoje vlastite predodžbe i želje. Kršćanin smije Bogu predložiti sve svoje potrebe, želje i očekivanja, ali bez uvjeta. Upravo je molitva ta, koja nam često pomaže osloboditi se vlastite sebičnosti, gnjeva, želje za osvetom i također nam pomaže pronaći put po kojem nas Bog želi voditi. U ovom smislu je molitva « bitka « – ne sa Bogom, ali prije svega sa našim vlastitim strahom, brigama, žaljenjem samoga sebe, razočaranjem ili bahatosti.

Na naše molitve Bog različito odgovara. Bog ima više načina i mogućnosti kako prodrijeti u tijek našega života. Često nismo niti svjesni konkretne Božje pomoći, tek naknadno uvidimo da su naše molitve uslišane. Nastavi čitati →