“Gle, danas stavljam preda te život i sreću, smrt i nesreću. Što ti zapovijedam danas, jest, da ljubiš Gospoda, Boga svojega, da ideš putovima njegovim i da držiš njegove zapovijedi, zakone i naredbe. Tada ćeš ostati na životu i umnožiti se, i Gospod, Bog tvoj, blagoslovit će te u zemlji, u koju ideš, da je zaposjedneš.Ako li se odvrati srce tvoje i ne budeš slušao i dadneš se zavesti, da se klanjaš tuđim bogovima i služiš njima, onda vas već danas uvjeravam, da ćete propasti. Tada nećete dugo živjeti u zemlji, u koju idete preko Jordana, da je zaposjednete. Zazivam danas nebo i zemlju proti vas za svjedoke: Život i smrt, blagoslov i prokletstvo stavio sam preda te. Zato izaberi život, da ostaneš na životu, ti i potomci tvoji! Ljubi Gospoda, Boga svojega, slušaj ga i budi mu vjerno odan, jer o tom ovisi život tvoj i duljina dana tvojih, što ih smiješ provesti u zemlji, za koju se zakleo Gospod ocima tvojim, Abrahamu, Izaku i Jakovu, da će im je dati.” Ponovljeni zakon 30,15–20

Svaki čovjek zna da u životu čini grješke i da za to snosi posljedice. Različiti smo samo u tome što smatramo grješkom i u kojoj mjeri smo spremni preuzeti odgovornost. Netko granicu dobra i zla vidi samo onako kako to zakon nalaže. Drugi se opet rukovode svojom savjesti. Ali i savjest je kod svakoga drugačija. Što je za nekoga nedopustivo, drugi to smatra normalnim i ništa si zbog toga ne predbacuje. Mnogo je ljudi uvjereno, da sa svojim životom mogu činiti što žele, sve dotle dok se to ne tiče drugih. Budući da, ne živimo na pustom otoku, sve što činimo ili ne činimo, tiče se i naših bližnjih.

Kad Biblija govori o grijehu onda misli o dugu, koji imamo ne samo prema drugim ljudima, već i prema samome sebi, a nadasve prema Bogu. Nitko si sam nije darovao život. Primili smo ga od Boga kao dar i obvezu. Stoga ne možemo s njim činiti što želimo, ali upravo zato za svoja djela snosimo odgovornost. Za svoj život ćemo polagati račun. Ne samo svojoj savjesti i svojim bližnjima, već i Bogu, koji nam je život povjerio.

Grijeh po Bibliji nije samo prekoračenje određenih pravila ili propisa. Griješi i onaj tko ne čini dobro, a mogao je učiniti, tko ne pomogne i ne posavjetuje , tko ne podijeli i ne oprosti.

Životom smo dobili priliku, da u borbi sa zlom i iskušenjem stanemo uz Boga. Tko ovu zadaću ne prima, a dar života želi uživati samo za sebe, naći će se u slijepoj ulici. Bog će ga ipak ponovno pozvati i «preusmjeriti» na dobar put. Sve dotle dok način života ne promijenimo i živimo samo za sebe, nismo shvatili našu zadaću. Naš život ima smisao i budućnost zahvaljujući samo našem odnosu sa Bogom.

Biblija grijeh gleda kroz cjeloviti stav i smjer našega života. To je inat, koji proizlazi iz naše snage da se odvojimo od Boga i da svoj život uređujemo po svome kako želimo.

Sva naša zla djela imaju u stvarnosti zajednički nazivnik. To je naša sklonost i želja izolirati se od Boga i živjeti po svome. Ovaj stav je svim ljudima zajednički. Biblija poručuje kako smo u okovima grijeha i to od svoga rođenja. Suština je grijeha što čovjek odbija Božju pomoć i vodstvo. Želi biti sam svoj gospodar i o svemu sam odlučivati. Ovakav stav oduzima ono najdragocjenije i najljepše, što život nudi – zajedništvo s Bogom.

Svojim prkosom Bogu sami sebi uskraćujemo iskreno zajedništvo i lišavamo se nade i sigurnosti, koje se ničim ne mogu usporediti.

To, što većina smatra da je grijeh, kao sebičnost, supružnička nevjera, prijevara, laž ili nasilje, su činjenično vidljive posljedice našeg skrivenog prkosa Bogu, koji se kod svakoga drugačije očituje. Ako želimo ove grješke odstraniti iz našeg života, ne će pomoći to da jednostavno kažemo da neke konkretne stvari jednostavno više ne ćemo činiti. Iako znamo, da nam neke stvari ne čine dobro, ipak se njima ponovno i ponovno vračamo. Većina nas se izgovara da smo slabi ili da nas je na to netko nagovorio, ali je uvijek naša odluka. Najgore je kad ljudi svoje grješke prihvate i pomire se time da ne mogu biti bolji. Tada grijeh poprimi moć i zagospodari čovjekom.

Biblija svjedoči o Bogu, koji ovu ljudsku slabost poznaje i nudi pomoć. Tek kada čovjek spozna kakvo mu dobro Bog nudi, postat će svjestan što mu sve u životu manjka i što je propustio. Bog nas ipak ne oslobađa od odgovornosti. Svaki je mora prihvatiti i u cijelosti sagledati. Kada sami očajnički propadamo, misleći da se više ništa ne može promijeniti, Bog nam nudi novi početak. Sveto pismo to uspoređuje sa poravnanjem dugova. Bog je učinio ono što mi nismo mogli. Obznanio je amnestiju, obnovio nas je da možemo početi iznova.

Začuđujuće je da Božji oprost važi već sada – u ovom času u ovom svijetu. Umjesto da se jednostavno nadamo u milost kod posljednjeg suda, mi je dobivamo već sada. Stoga se već danas možemo radovati i tako u svom životu činiti još mnogo dobroga. Umjesto da se ostatak života mučimo zbog naših grijeha i da više nismo ni za što sposobni, Bog nam daje nadu da imamo kod Njega udio. Bog nam zapravo ne oprašta samo jednom, već svaki puta kada priznajemo svoje grijehe i molimo Ga za oproštenje. Kršćanin tako može živjeti u stalnoj pokornosti, kajanju i zahvalnosti.

Božji je oprost milost i dar, ali ujedno i obvezuje Isus Krist zapravo kaže, da čovjek koji je primio milost Božju, a svoje bližnje i dalje osuđuje i okrivljuje, na kraju će gubi Božji oprost, pogotovo ako se ne želi pokajati. Kršćani prihvaćaju svjetovni sud i mogu tražiti da učinjena grješka bude nadoknađena, te ispravljena. Ali stvarno izravnanje i okončanje naših nesporazuma moguće je samo oproštenjem. Tko ne želi oprostiti, živi u ropstvu prošlosti. Oproštaj nas oslobađa i otvara nove mogućnosti.

Bog je nam oprostio i strpljivo čeka odgovor. Da li je u nas ulio «lavinu opraštanja» ili ćemo si Njegovu milost zadržati samo za sebe? Tko je doživio Božji oprost, a ne zaboravlja, da je ovaj oprost cijena žrtve Isusa Krista, taj će svojim bližnjim rado i lakše oprostiti.

Često se postavlja pitanje, kako će biti ocjenjivani ljudi koji o Gospodinu Bogu i Isusu Kristu nisu ništa znali? Da li će biti osuđeni samo zato jer nisu imali mogućnost povjerovati i postati kršćani? Biblija poručuje da se na ove ljude odnosi ista Božja milost, koju smo spoznali u Gospodinu Isusu Kristu. Biti će ocjenjivani po tome kako su ispunili zakon, koji se nalazi u njihovim srcima. U svakoj kulturi i religiji postoje vrijednosti bliske i slične kršćanskim. Svaki čovjek zna što je to suosjećanje, nesebična ljubav, oproštenje i sposoban je za ta djela. A tko pak ne zna, da je upravo u ovim djelima budućnost, odlučuje se na takav životni put s daleko većom nesigurnošću nego onaj, koji zna da je to put Gospodina Isusa Krista. (J.G.)

Molitva: Gospodine Bože, naš Stvoritelju, molim te u naša srca usadi spoznaju kako smo u tebi trajno zaštićeni. Molimo te da prepoznamo svoje slabosti, a po tvojoj milosti budemo spremni iste pred tebe donijeti, te se u potpunosti tebi našemu stvoritelju srcem i dušom obratiti. Amen!

© reformacija.net