Kada se dubinski promišlja o korupciji, onda tu pojava treba kritički analizirati. Europska unija je zaslužna da poticanje brojnih promjena u Hrvatskoj, ali istinske promjene ovise samo o promjeni sustava vrijednosti u narodu. Članstvo u Europskoj uniji će nam donijeti koristi, ali treba znati da se u tom klubu nalaze države članice različitih razina korumpiranosti.

Sjevernjačka društva su općenito manje korumpirana, dok su južnjaci izloženiji riziku korupcije. Istočne zemlje su zbog, komunističkog nasljeđa, uglavnom podložne korupciji, a zapadne mnogo manje. Razlog je u drugačijim sustavima vrijednosti. Primjerice, Finac se od malena kao kršćanin odgaja za slobodu, dobrotu, ispravnost, radnu odgovornost i poštivanje propisa. Za mnoge Talijane ili Grke te su vrijednost relativna ili nebitna stvar, a tu je korijen korupcije.

Sociologija nije popularna znanost u našoj kulturi jer ona otvoreno sagledava sustav vrijednost u društvu. Kada se s mnogim ljudima u Hrvatskoj razgovara u društvenim problemima, postoje tabu teme i javljaju se razne vrste otpora kako bi se suočilo s istinom. Nasljeđe plemenske svijesti pasivnih balkanskih sredina je izrodilo etnički nacionalizam kojemu su se politički vođe koristili za lažni patriotizam, a pritom su vršili sustavnu zloupotrebu i korupciju. Pljačkaši su postojali i među komunistima, svima onima koji su otimali privatnu imovinu radišnih građana. Nakon toga su stvarali sustav i donosili zakone kako bi ostvorili političku podobnost i legalizirali kriminal koji se naslijedio i nastavio tijekom tranzicijskog razdoblja, a posljedice ima i danas. Demokracija je u raljama ostataka totalitarističkih mentaliteta tek kozmetika nanesena iznad pravog lica. Tako sustav višestranačja omogućava građanima da biraju, između ostalih i korumpirane političare. Volja naroda jest sloboda, ali ona treba značiti odgovornost za posljedice.

Istinska demokracija nije korumpirana te je zahvaljujući djelotvornom pravnom sustavu i visokoj kvaliteti kulturnih vrijednosti jednog naroda svedena na minimume. Primjerice, Šveđani, Švicarci i Nizozemci se mogu ponositi svojim poštenjem. Gdje se god dobre vrijednosti relativiziraju, postoji baza za korupciju. Ta pojava ne obuhvaća samo podmićivanje ili sumnjive transakcije, odnosno sivu ekonomiju, već  se odnosi na iskorištavanje pozicija za osobne interese, lošu selekciju, podobnost i preferencije, razne vrste društvenih pritisaka i nasilja, želju da se vlast prisvoji kao vlasništvo, umjesto da bude javna služba itd. Korupcija znači ikoji oblik nepravednosti, pa i samu misao koja se često može čuti, a to je da nećeš uspjeti kao dobričina i poštenjačina.

Ključna riječ je svakako transparentnost. Pravedna društva se grade na istini, vlade pravednih zemalja dopuštaju građanima znaju sve ono što je bitno, a to je velika većina informacija. Korumpirana društva su zatvorena. Ljude se drži podanicima nepoštenih nesposobnih političara koji vladaju sukladno svojim interesima. Mnogi od tih ljudi nisu sposobni birati odgovorne predstavnike pa zapravo imaju vladare kakve zaslužuju. Čišćenje društva od moralne korupcije nije popularno.

Kršćanstvo je velika religija upravo zato što je mnogim narodima i pojedincima dalo jasan sustav vrijednosti. To se posebno odnosi na društva koja su bila pod utjecajem protestantizma. Ta općenita činjenica ne umanjuje druga uvjerenja, već samo pokazuje da su protestantska društva pokazivala veliki smisao za pravednost, odnosno osjetljivost na nepravde u društvu. Mora se otvoreno raspravljati o korijenima korupcije. Društvena korupcija je samo posljedica brojnih kulturnih faktora, odnosno prevladavajućeg sustava vrijednosti jednog društva. (DH)

©  reformacija.net