Biblija i duhovnost

Prispodoba o sjemenu

Plodovi

«Dalje je govorio: ‘Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, danju ili noću, sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako. Sama od sebe donosi zemlja rod: najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu. Kad se tada pokaže rod, odmah spremi srp, jer je tu žetva.’» Mk 4,26-29.

Kad smo se doselili u naš svećenički dom u Cootehillu, stavljena je nova ograda, a susjedi su posadili nekoliko stabala duž nje. Kroz godine, gledao sam u to svaki dan, ali nisam pridavao previše pažnje. Kada smo odlazili, to drveće je naraslo toliko, da gledano iz različitih kutova, ogradu više niste mogli vidjeti. Raslo je uz prozor moje radne sobe, nekih sedam osam godina i, iako sam ga vidio svaki dan, nisam ga primjećivao. Može se reći, nisam vidio drvo od šume! Što jednom bijahu mladice, sada su postala čvrsta i velika stabla. Razvoj je bio tih, stupnjevit i nije zahtijevao osobitu brigu.

Upravo je to isti proces, o kome govori i Isus u Prispodobi o sjemenu koje samo raste, a koju bilježi jedino Evanđelist Marko (4,26-29). Inače, naš Gospodin, koristi nama bliske slike iz prirode, kojima nas uči o važnim duhovnim saznanjima.

Gospodin Isus, uspoređuje Kraljevstvo Božje s prirodnim rastom bilja od sjetve do žetve, koji je očito tih, postupan i uz vrlo malo ljudskog uplitanja. Kao što djeluje u prirodi, rekao je, tako Božja Milost djeluje u našim životima.

Kako nas svake godine doba žetve podsjeća na Božju brigu u prirodi, tako sada imamo mogućnost da iz ove Prispodobe naučimo o tome kako djeluje Božje Kraljevstvo na naš svijet.

Znamo puno o svijetu oko nas, ali što je to «Kraljevstvo Božje»? To nije zemljopisni pojam kao na pr. «Ujedinjeno Kraljevstvo» (UK), ali nas upućuje da posvuda prepoznajemo pravila i vladavinu Boga. Kraljevstvo Božje jest gdjegod ljudi priznaju Boga za Kralja, što se kaže: «prije svega u njihovim srcima».

Prepoznaješ li, od srca, Boga kao Kralja i Gospodina u tvom životu? Slušaš li s radošću njegovu Riječ i poštuješ li Njegove Zapovijedi? Ako to činiš, onda pripadaš Njegovom Kraljevstvu. Ako ne, onda si ustao protiv Kralja. Dakle, prvo pitanje koje si danas trebaš postaviti je: «Pripadam li ja Kraljevstvu Božjem?». Jer, stojiš li danas izvan Kraljevstva Božjeg, ostat ćeš i kasnije. Ništa nije važnije nego pripadati Njegovom Kraljevstvu. Pripadaš li?

Kraljevstvo Božje je upravljanje i vlast Boga kao Kralja u životu muškaraca i žena gdjegod oni žive. Što mi znamo o ovome Kraljevstvu?

Prva pouka

Vraćamo se usporedbi koju je Isus dao između našega svijeta i Kraljevstva Božjeg. Rekao je, u stvari: «Promisli što znaš o prirodi i otkrit ćeš mnogo o Kraljevstvu Božjem». To započinje sa posijanim sjemenom (Mk 4,26). Ne treba vam diploma iz agronomije da ovo znate. Bez posijanog sjemena nema ni usjeva. Što je Sjeme kojim počinje život Kraljevstva Božjeg u tlu našega života? Dat nam je odgovor u Mk 4,14 , kada Isus pojašnjava svoju čuvenu «Prispodobu o sijaču» kaže da je sjeme «Riječ». I u Lk 8,11 Isus jasno kaže: «Sjeme je Riječ Božja».

Kraljevstvo Božje počinje u nečijem životu onda kada Riječ Božja padne kao posijano sjeme u plodno tlo njihovih srca. Zbog toga Bog poziva ljude da propovijedaju Radosnu vijest o Kraljevstvu Božjem. Propovjednik je kao poljodjelac. Kako propovijeda, tako sije Riječ Božju kao sjeme u srca i živote svih koji ga slušaju. Pavao na tom tragu poručuje: «Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom» (Rim 10,17).

Prispodoba o Sijaču poručuje: nešto od sjemena bit će odbačeno u stranu uz put… drugo će biti slabog korijena… druga će se ugušiti obmanama bogatstva… (Mk 4, 19). Ali, nešto od toga past će na dobro tlo i iz njega će izrasti dobar urod. Zato je moj prioritet u pripremama za propovijed, pripremiti propovijed kojom ću sijati Riječ Božju. Kada bih tjedno trebao samo jedno činiti, onda bi to bila moja zadaća.

Ali, pada li sjeme Riječi Božje na dobru zemlju? Kako možeš čuti i prihvatiti Riječ Božju? Nakon što sijač posije sjeme, ne može ništa više učiniti, nakon što propovjednik izgovori svoju propovijed, ne može učiniti ništa više. Ako za život u Kraljevstvu Božjem postoji plodno tlo u tvomu životu, sjeme će biti dobrodošlo u tom prijemčivom tlu. Vrijedi li to i za tebe? Bez toga, sve je smrt, nema života. Hoćeš li zatražiti od Boga da već danas učini tvoje srce prijemčivim za Njegovu Riječ? Tako smo naučili prvu pouku iz Prispodobe o sjemenu koje samo raste, o Kraljevstvu Božjem koje započinje posijanim sjemenom (Mk 4, 26).

Druga pouka

Druga pouka je ova: rast sjemena isključivo je u Božjim rukama (Mk 4, 27).

Neki dijelovi zemljišta pogodni su za rast usjeva, drugi bolji za uzgoj stoke. Među seljacima ima ih koji radije uzgajaju usjeve nego stoku i obratno. Poljodjelci se razlikuju od stočara osobito zbog potrebe što svakodnevno trebaju brinuti o zdravlju životinja, što ne treba kod zasijanih polja. Ne odlazite svaku večer pogledati sjeme, a još manje trebate odignuti da vidite kako raste.

To je prirodno pravilo na koje se Gospodin Isus osvrće u Mk 4,27: «Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste – sam ne zna kako». Zar ne, to je vrlo ponižavajuća misao za seljaka. Sve je uradio najbolje što je znao, ali je sve sada izvan njegove moći. Klijanje i rast su izvan njegove kontrole. Bilo da promatra danju i noću svoje polje, ili je odsutan radeći nešto izvan je njegove moći djelovati na ono što se događa u tlu zasijanoga polja. Tako nam Isus ponovno ističe poznatu sliku i poručuje, to je upravo isto kao Kraljevstvo Božje.

Dobro sjeme Riječi Božje je posijano. To može biti propovijedanjem, proučavanjem Biblije, ili jednostavno, kada netko čita Sveto pismo. Sjeme se opušta na ljudsko srce, kako onda počinje rasti? Jedini odgovor je, to nitko ne zna! Tijekom godina, bila mi je izuzetna čast vidjeti ljude svih uzrasta, muškarce i žene koji su ostvarili duhovni – novi život – u Kristu! Svaki taj slučaj oduzeo mi je dah, ne samo zbog tih ljudi, već zbog činjenice da je to bilo u potpunosti izvan moje kontrole. Bilo je to sve zbog djelovanja Duha Božjeg u njihovim životima. Nije bila stvar «noći ili dana, spavam li ili sam ustao», Bog je na djelu unoseći Sjeme svoje Riječi da živi na tlu ljudskih srca. Kao i za poljodjelca, ovo čudo novoga života, također, je vrlo ponižavajuće za propovjednika!

Klijanje i rast dobrog sjemena Božje Riječi u životu neke osobe, isključivo je u Božjim rukama. Ali postoji nešto za što se možemo moliti. Kao seljak koji se bojeći Boga, moli za svoj urod ili životinje, tako i propovjednik ili osoba koja dijeli njegovu vjeru, moli za dobro sjeme Riječi zasijano u srca njihovih slušatelja.

Moliš li se za učinke propovijedi svakoga tjedna o Riječi Božjoj? Moliš li se za odgovore koji dolaze od promišljanja evanđelja s drugima?

Poslušaj što Bog poručuje preko proroka Izaije: «Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah.» (Iza 55,10-11).

Bog je sve to učinio, ali nas potiče da se držimo tog obećanja s vjerom i molimo da sjeme Njegove Riječi nikne i raste u životima onih koji slušaju. Tako Kraljevstvo Božje počinje sa sjemenom Božje Riječi, a njegov je rast isključivo u Božjim rukama.

Treća pouka

Treća je pouka koju smo naučili da je napredak postupan (Mk 4,28). Prirodni rast je pravilan i cjelovit proces kako je s primjerom zrna opisao Gospodin Isus: «Zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu». Ne možeš ga požurivati, ili ga pokvariti.

Upravo je tako i sa rastom, Kraljevstva Božjeg, u osobnom životu. Sjeme Božje Riječi dolazi u život djelovanjem Duha Božjega, usprkos tome, njegov nam se napredak, u kršćanskom životu čini strašno spor. Svjesni su svojih nedostataka u znanju o Bogu i Bibliji. Oni osjećaju da su njihove molitve nemoćne. Nesigurni su iskazati kako Bog djeluje u njihovom životu. Padaju u stare grijehe, za koje su mislili da su ih ostavili iz sebe i njihov napredak u kršćanskom životu čini se tako postupan, dugotrajan i spor.

Sve što trebamo naučiti jest: kao što polje žita ne može izniknuti preko noći, tako i za rast u Milosti Božjoj treba vremena. Ali, spor, postojan napredak naposljetku će proizvesti snažan, zdrav i zreo urod. Naš je problem da smo tako nestrpljivi. Ne želimo čekati. Opasno je ponuditi nam prečac kojim možemo uskočiti u kršćansku zrelost; «Da sam imao ovo ili ono svi moji problemi bili bi riješeni preko noći». Ali, to tako ne može biti! Za zrelost u svijetu oko nas, i u duhovnom svijetu, treba vremena, moramo biti strpljivi, nema drugog puta.

Četvrta pouka

Došli smo i do krajnje točke, a ta je, da se Kraljevstvo Božje konačno otkriva u žetvi (Mk 4,29). Kaže se, nisi poljodjelac zbog novca, nego zato jer to voliš. Isto tako, seljak koji sije sjeme ne radi to iz hobija, nego s nadom slijedeće žetve. On čeka strpljivo taj dan kada će moći skupiti svo žito u žitnicu i tada će mu biti plaćeno sve ono strpljenje.

Ista je stvar i Istina o Kraljevstvu Božjem. Svo vrijeme, naše su oči uprte u žetvu koja dolazi: ispravnim načinom sijanja sjemena Riječi, molitvama Bogu za djelovanje, očekivanjem da nas Bog oblikuje u razvoju našeg kršćanskog života.

Kršćani su u potrazi za Bogom da im više produbi zrelost njihovih života, da zazove plodove Duha Svetoga na njih. Ali, iza te žetve, također, je završna žetva. Oni koji kršćanski žive znaju to, kao zrnje koje raste u polju, ovaj je život samo priprema za onaj koji će tek doći.

Stvarno, to je Istina za sve nas koji živimo za tu završnu žetvu. U Bibliji se često koristi pojam žetve da nam se oslika povratak Gospodina Isusa, okupljanje ljudi oko sebe i Posljednji sud, kada ćemo svi mi ljudi, ma gdje bili, Bogu podnijeti račun o našemu životu.

Za one koji pripadaju Kraljevstvu Božjem ovdje na zemlji, to nije Dan straha, nego Dan radosti, jer nam otvara vrata da budemo s Kraljem zauvijek. Za one, koji su izvan Kraljevstva, koji ni sada ne žele služiti Kralja, bit će to Dan kada će im Kralj zatvoriti vrata zauvijek.

Misliš li na taj Dan? Bit će to, u cijeloj povijesti, najvažniji Dan. Gdje ćeš ti biti u toj Žetvi? Želiš li biti s Kraljem, moraš pripadati Kraljevstvu sada! Hoćeš li prihvatiti sjeme Njegove riječi u svom srcu? Hoćeš li moliti da to sjeme donese u tebe život? Hoćeš li se strpljivo prepustiti Bogu da milošću djeluje na tebe dok očekuješ završnu žetvu? Slušaj i pazi Riječ Božju! (D.M.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva