Oko pojedinih ljudi uvijek se javljaju oprječna mišljenja, ponekad njihovom ali mnogo puta i tuđom krivicom. Jedan oko kojega je puno neistine napisano, ali daleko više izgovoreno, je poznati reformator francuskog porijekla. On je najveći dio svog života posvetio pastoralno-teloškom djelovanju u Ženevi. Rođen je 10. srpnja 1509, a zvao se je Jean Calvin.
Samo bi za nabrajanje njegovih spisa i onoga što je činio trebalo više sati. Nemoguće je iznijeti samo jedan dio onoga što je naučavao, i to razumjeti iz današnje perspektive, u kratkom vremenu. No, kako se kuća poznaje po svomu temelju tako se nečiji nauk može razumjeti po osloncu na kojemu se razvija. Ovaj je reformator potporu svoga naučavanja pronalazio kroz molitvu u objavi Svetoga pisma. Njegov je nauk utvrđen kršćanskom tradicijom i objavama crkvenih otaca, posebno sv. Augustina.
U tom je smislu bitna za uočiti njegova rečenica u kojoj objašnjava polazišnu pretpostavku na kojoj gradi svoju pouku. Citiramo: “Naša mudrost, ono što bi mogli nazvati kao istinita i dobra mudrost, sastoji se od dvije cjeline; spoznaje Boga i spoznaje nas samih! Buduće je ovo dvoje povezano mnogim svezama nije lagano odrediti koja proizlazi prva i rađa drugo!”
Djelovanje se ovog reformatora temeljilo na spoznavanju Boga te pronalaženju odgovora na društvena pitanja koja su bila aktualna u njegovo vrijeme. Stoga reformatorski nauk i danas pronalazi načine kako teologiju povezati sa praktičnim životom. Temelj je u tomu pristupu navještaj istina Svetoga pisma. Mudrost se života temelji na vjeri u Boga te životu koji odražava pobožnost. Praktično očitovanje te pobožnosti vidljivo je u promjeni svijesti pojedinca, koji na bolje mijenja i društvenu zajednicu. Vidljivo je kako reformatorski nauk, tamo gdje je pustio dublje korijene u društvu, ostavlja velikog traga na oblikovanje tih zajednica. Na prvom mjestu to se očituje u promjeni svijesti; poštivanju svake osobe u društvenoj zajednici; vladavini prava i pravde; radnoj etici te pristupu životu i radu koji se očituje u društvenoj odgovornosti.
Reformatorski nauk potiče cjelo-životnu duhovnost i rad na sebi. Rad na sebi kroz promjenu pristupa životu i suočavanja sa izazovima života. Pobožnost se živi u sadašnjem vremenu i društvu. Tako je spoznaja Boga povezana sa spoznajmo sebe ili bolje razotkrivanjem svojeg ja, a ne bježanja ili skrivanje odnosno negacijom sadašnjosti. Kada osoba otvori sebe, pred Bogom, može se najbolje spoznati i upoznati, a to je proces koji traje cijeli život.
Stoga kalvini, odnosno reformirani kršćani, i danas naglašavaju odanost nauku Svetoga pisma. Ali i cjelokupnoj kršćanskoj tradiciji koja svoje polazište i potporu nalazi u Riječi Božjoj, te potiču i promiču društvenu odgovornost koja proizlazi iz kršćanske pobožnosti! (B.B.)
Stil im je Biblije bio malo neobičan. Proučavajući su došli do dijelova koji su bili razumljiviji i pomoću njih su objasnili teže. Prosječni ljudi to možda nisu shvaćali u potpunosti, niti su sve mogli sistematizirati, ali su mogli čuti Očev glas i naučiti Spasiteljevu svrhu i vjerovati Božjem obećanju objavljenom u Svetomu pismu! Doba je reformacije bilo dobro vrijeme za skupljanje tekstova i stvaranje protestantske teologije koja je mnogo toga objasnila. Osnovno je bilo slušati Gospodina, razgovarati s njim (molitva) kao što je on razgovara s njima te dao nadu za spas i obećanje, izravno, kroz biblijske slike i odabrane ljude. Vjerovali su kako nijedan detalj iz Svetog pisma; o životu, nacionalnom ili osobnom, nije bio beskoristan jer je pomagao stvoriti sliku zajedništva Boga i naroda. To će biti ispunjeno kroz iskustvo u zavjetu s Bogom, ako budu imali vjere kao staro i novozavjetni pobožni ljudi. S ovim mislima u srcima nisu mogli na Bibliju gledati kao u vrijeme Srednjeg vijeka.
Aurelije Augustin rodio se 354. godine u sjevernoafričkom gradu Tagasti (danas Souk-Ahras u Alžiru). Bio je vrlo darovito dijete i obitelj je odlučila uložiti u njegovo obrazovanje. Bio je poslan u Novu Kartagu, tada jedan od najvećih gradova Rimskog Carstva. Mladi se Augustin posebno zainteresirao za filozofiju, čitajući djela slavnih filozofa klasičnog svijeta.
Biblija je Riječ Božja. To znači kako je u njoj objavljenja Božja objava, posredovana po ljudima tijekom povijesti, onoliko koliko je Bog htio. Ta je objava dovoljno da bude svojevrsni priručnik i vodič duhovnosti te smjerokaz vjere. Bog kroz Sveto pismo govori i njegov je govor upućen vjernicima, ljudima dobre volje te svima ostalima kao svjedočanstvo Boga koji živi i kraljuje uvijek i zauvijek! 
Reformacijski portal 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.