Godišnji arhivi: 2010.

Anglikanci: Nema sukoba vjere i znanosti

Na redovnoj Sinodi Anglikanske crkve, koja je održana u Londonu prošli tjedan, biskupi su raspravljali o različitim pitanjima. Među ostalima razgovaralo se o pitanju odnosa vjere i znanosti. Članovi sinode su velikom većinom, 241 glas za 2 protiv, potvrdili kako vjera i znanost nisu u suprotnosti te se mogu nadopunjavati. Ono što njihovoj odluci daje težinu, činjenica je da su među njima bili oni koji se bave znanošću, a ne samo teologijom. Nastavi čitati →

Vjera i znanost

Već se dugi niz desetljeća vodi rasprava o odnosu vjere i znanosti. Sukobi su započeli kada je neuspjeli student anglikanske teologije Charles Darwin izdao, 24. studenog 1859., svoje nadaleko čuveno djelo «O podrijetlu vrsta».

Od tog vrjemena mnogo se promijenilo. Ljudska se spoznaja usavršila do neslućenih granica, društva su prošla različite procese. Oduševljenje kako će nastupiti doba, znanja i napretka, a znanost postati religija novoga doba, srušena je događajima prvog i drugog svjetskog rata, posebno onim što je nastupilo u zemljama istočne Europe nakon toga. Znanost je, na žalost, često puta bila zloupotrjebljavana, te pomogla razvijanju jednoumlja. Ta je činjenica pokazala kako se svaka plemenita misao može zloupotrijebiti. Vjera u znanost i čovjeka, kao odgovor na sva pitanja, postala su razočarenje. Kada se odbaci vjera u Boga kao konačni i apsolutni autoritet te spoznaja kako se Bogu treba i u konačnosti položiti račun za sve, nastupa duhovno, a potom i opće društveno rasulo. Nastavi čitati →

Duhovna obnova

U Iv 3, 1-21 zapisan je dio Kristovog nauka, poznat pod pojmom «rođenje odozgo» ili «novo rođenje» odnosno “duhovna regeneracija” ili “obnova” koja je potaknuta vjerom i obraćenjem Bogu.

U tom odjeljku opisan je susret Isusa sa vjerskim učiteljem pripadnikom farizejske sljedbe. Gospodin naučava potrebu i važnost duhovne obnove kao uvjeta za ulazak u Božje kraljevstvo. Povezano sa Kristovim naukom iznesenim u tom poglavlju treba uočiti sljedeće.

Božji preduvjeti koji su neophodni da bi se moglo doći do vjere uvjetovani su Božjim karakterom koji je vidljiv u činjenici ljubavi prema ljudima. Nauk sam po sebi ne bio dovoljno jasna ako ne uočimo ideju Božje svetosti. Bog je odvojen od materijalnog i svaka pobuna protiv njegovih uspostavljenih zakona pobunu je protiv samoga Boga.

Zbog toga bi se neprestano trebao izlijevati Božji pravedni sud po kojem bi cjeli materijalno poznati svijet trebao biti uništen. Ipak ako bi Bog bio samo svet onda ne bi mogli govoriti o milosti.

Činjenica da je Bog milostiv skreće pozornost na prisnost, a ona se očitovala u rješenju koje je Bog ponudio za ljudski problem. Naime ljudi mogu iskusiti Božju ljubav koja se očitovala u osobi Isusa Krista te samilosti, praštanju i dugom trpljenju koje Bog ima prema ljudima. Nastavi čitati →

Kalvinizam

Pojam kalvinizam označava kršćanski nauk Jeana Calvina (Kalvina) koji je postavio temelje sustava doktrine i prakse temeljenog na Svetomu pismu i kršćanskoj tradiciji.

Kalvinizam se u europskom okružju naziva reformirana teologija, dok je za njega svojstven prezbiterijanizam kao sustav crkvene uprave. Temelji su kalvinskog nauka sažeti u riječima atanazijevog vjerovanja: “Mi se klanjam jednom Bogu u Trojstvu; Trojstvu u Jedinstvu; nepomiješane Osobe, niti podijeljene Biti. Jer postoji jedna Osoba Oca, druga Sina, treća Duha Svetoga.”

Kalvinizam korespondira sa: socijalnim, etičkim, političkim, ekonomskim i najvažnije – vjerskim aspektima života – te nudi odgovore i daje smjernice u tim područjima. To je sveobuhvatni sustav kršćanske misli koji povezuje duhovnost sa društvom.

Kalvinska teologija temelji svoj nauk na Svetomu pismu te nasljeduje pozitivnu praksu Crkve od prvih dana do danas. Kršćanski nauk, nasljeđe i praksa Crkve koja svoje temelje nalazi u biblijskoj objavi dio su kalvinizma.

Teološki nauk o predestinaciji se uglavnom povezuje sa Jeanom Calvinom (Kalvinom), i često tvrdi kako je “stvorio” taj sustav. Ipak, to nije točno jer je nauk jasno izražen u Bibliji, te nauku biblijskih (Sv. Pavao) i rano kršćanskih autoriteta (Sv. Augustin), ali i svih velikih reformatora. Sažeto: Bog na temelju svog sveznanja (omnisciencije) i svemoći (omnipotencije) zna i predviđa sve. Bog voli ljude te iskazuje milost i milosrđe, a pojedine prema predznanju predodređuje (predestinira) za spasenje, a druge za vječnu propast, na temelju svoje neuvjetovane milosti i činjenice da je Bog stvoritelj svega i konačni sudac svima. Stoga je spasenje dar Božji i ne može se kupiti ili zadobiti u ljudskoj snazi. Nastavi čitati →