Već se dugi niz desetljeća vodi rasprava o odnosu vjere i znanosti. Sukobi su započeli kada je neuspjeli student anglikanske teologije Charles Darwin izdao, 24. studenog 1859., svoje nadaleko čuveno djelo «O podrijetlu vrsta».

Od tog vrjemena mnogo se promijenilo. Ljudska se spoznaja usavršila do neslućenih granica, društva su prošla različite procese. Oduševljenje kako će nastupiti doba, znanja i napretka, a znanost postati religija novoga doba, srušena je događajima prvog i drugog svjetskog rata, posebno onim što je nastupilo u zemljama istočne Europe nakon toga. Znanost je, na žalost, često puta bila zloupotrjebljavana, te pomogla razvijanju jednoumlja. Ta je činjenica pokazala kako se svaka plemenita misao može zloupotrijebiti. Vjera u znanost i čovjeka, kao odgovor na sva pitanja, postala su razočarenje. Kada se odbaci vjera u Boga kao konačni i apsolutni autoritet te spoznaja kako se Bogu treba i u konačnosti položiti račun za sve, nastupa duhovno, a potom i opće društveno rasulo.

Sukob znanosti i vjere!?

Marginalne, ali vrlo glasne, skupine dva tabora; tzv. znanstveni i tzv. religijski, vodili su bitku jedni protiv drugih. Prvi su htjeli pokazati kako nema Boga, kako je čovjek nastao igrom slučajnosti, duša i duhovna realnost ne postoje, znanost je odgovor na sva pitanja čovjeka, a religiju treba odbaciti. Suprotstavljeni njima, tvrdili su, a još i sada tvrde kako je znanost od zloga te daju vrlo pojednostavljene odgovore o pitanju vjere i života koji nas okružuje. Sve po sistemu mi tako vjerujemo. Obje su skupine takovim pojednostavljenim odgovorima izazivali podsmjeh svih onih koji su barem malo promišljali svijet oko sebe.

Dakle; dva, ekstremistička, tabora vode besmislenu bitku: jedni misle da promiču znanje tvrdeći kako ona nema nikakve veze sa vjerom, a vjernike proglašavanju nazadnim i zaostalim. Drugi su oni koji iz vjere izbacuju sve racionalne, spoznajne i znanstvene elemente pa misle da je biti religiozan isto što i neobrazovan. Oni koji tvrde da sve u Bibliji treba doslovno tumačiti i shvaćati podsjećaju na one koji su tijekom prošlih stoljeća progonili sve drugačijeg svjetonazora. Njima suprotstavljeni tvrde kako vjera nije za modernog čovjeka, a «religija samo opijum za mase!» pa su po svemu identični prvima.

Zapravo i jedni i drugi predstavljaju relikvije prošlosti i zorno podsjećaju kako svatko treba raditi i promovirati ono u što se razumije, ne govoriti o nečemu i u ime nečega što ne shvaća.

Potpuno je nejasno zbog čega se uopće vodi rasprava o sukobu vjere i znanosti? Pojednostavljeno i jezgrovito rečeno. Između vjere i znanosti nema suprotnosti! Znanost pojašnjava materijalni svijet koji nas okružuje, otkriva procese i pomaže razumjeti svijet kojega smo sastavni dio. Ali ne može, niti daje odgovore na pitanja vjere i onostranog. Dok vjera u Boga uvodi te izgrađuje dimenziju čovjeka koja ulazi u područje duha i duhovnosti.

Vjeru i znanost ne treba sukobljavati, jer nam one pojašnjavaju dvije stvarnosti i pomažu da budemo cjelovita bića; razumijemo svijet koji nas okružuje te spoznajemo onostrano i nadnaravno. To su dva puta koja vode jednom te istom cilju; cjelovitijem i svrhovitijem životu na zemlji! (B.B.)

© reformacija.net