U Iv 3, 1-21 zapisan je dio Kristovog nauka, poznat pod pojmom «rođenje odozgo» ili «novo rođenje» odnosno “duhovna regeneracija” ili “obnova” koja je potaknuta vjerom i obraćenjem Bogu.
U tom odjeljku opisan je susret Isusa sa vjerskim učiteljem pripadnikom farizejske sljedbe. Gospodin naučava potrebu i važnost duhovne obnove kao uvjeta za ulazak u Božje kraljevstvo. Povezano sa Kristovim naukom iznesenim u tom poglavlju treba uočiti sljedeće.
Božji preduvjeti koji su neophodni da bi se moglo doći do vjere uvjetovani su Božjim karakterom koji je vidljiv u činjenici ljubavi prema ljudima. Nauk sam po sebi ne bio dovoljno jasna ako ne uočimo ideju Božje svetosti. Bog je odvojen od materijalnog i svaka pobuna protiv njegovih uspostavljenih zakona pobunu je protiv samoga Boga.
Zbog toga bi se neprestano trebao izlijevati Božji pravedni sud po kojem bi cjeli materijalno poznati svijet trebao biti uništen. Ipak ako bi Bog bio samo svet onda ne bi mogli govoriti o milosti.
Činjenica da je Bog milostiv skreće pozornost na prisnost, a ona se očitovala u rješenju koje je Bog ponudio za ljudski problem. Naime ljudi mogu iskusiti Božju ljubav koja se očitovala u osobi Isusa Krista te samilosti, praštanju i dugom trpljenju koje Bog ima prema ljudima.
Svetost krštenja očituje se u činjenici da po njemu postajemo dionici Božjeg Kraljevstva, krštenje simbolično predstavlja očišćenje grijeha, duhovno je pečat na ¨ugovoru¨ s Bogom.
Djelovanje Duha Svetoga teško je opisati i gotovo nemoguće predvidjeti, ipak svatko tko vjeruje može ga doživjeti. Usporedba koju Gospodin rabi kada govori o djelovanju Duha Svetoga je vjetar. Za ljude onoga vremena djelovanje vjetra bilo je tajnoviti i nepredvidivo tako je ilustracija naglašavala misterioznost i nepredvidivost djelovanja Duha Božjeg. Nemoguće je predvidjeti djelovanje Duha, zbog toga su mnogi, krivo, zaključili i ograničili njegovo djelovanje samo na rano kršćanstvo.
Duh Božji je djelatan i danas te potiče vjeru, zbog toga gdje je istinsko predanje i vjera govorimo o djelovanju Duha Svetoga. Djelovanje Duha Svetoga se ne smije ograničiti na «spektakularno» ili «obično» jer je svako djelovanje Boga nadnaravno i moćno bilo «atraktivno» ili «obično».
Vjera u Gospodina Isusa Krista je temeljni preduvjet spasenja. Istinska vjera se očituje u činjenici da osoba može prihvati u sebi i izreći vjeru u Boga. Neki ljudi nemaju pouzdanje da je Isus Spasitelj svijeta i Božji Sin, poneki vjeruju u neki oblik božanstva ali nemaju vjeru u Gospodina, iz ovog biblijskog odjeljka vidljivo je da osoba treba imati vjeru u Isusa Krista kao uvjet vječnog života i spasenja.
Istinska vjera se očituje u tome da osoba ima pouzdanje u Boga, i prihvati Božje djelovanje, koje je moguće doživjeti ako osoba ima otvorenosti i spremnosti za Boga, to je uvjetovano pozitivnim stavom prema Bogu.
Reformacijski portal 
Ako je novo rođenje stvarno zašto ga onda svi ne mogu dobiti?
Nova blog platforma je odlično zamišljena jer odiše jednostavnošću.Naročito me se dojmilo pjevanje 130-og psalma te fotografije koje prate psalam jer u njima se očituje nadolazeće svjetlost, nada u novi život u ljepše sutra. Hvala Vam, uljepšali ste mi dan. SOLI DEO GLORIA!
Za Vjeru: Da li novo rođenje svi žele? Većina ljudi je zadovoljna “udobnošću” ovoga svijeta.Nisu spremni ni na mrvicu žrtve za novo rođenje.Svi oni osudili su sebe. Ali nikada nije kasno!
U kalvinizmu nema žrtvovanja za nanovorođenje. Nanovorođenje je Božje djelo. Ne ovisi o nama. Bog ga daje komu on hoće, a tu su samo predodređenji, njegovi izabranici.
Novorođenje je Božje djelo. OK: ali On to nudi svima nama. Pitanje je jedino- da li ćemo to prihvatiti ili ne. Gospodin nas na ništa ne sili. Primjer apostola Pavla.
Kalvini bi rekli da ne možemo odabrati spasenje jer je ono darovano i toliko snažno da ga ne možemo odbiti.
Drugo čovjek ne može izabrati Boga nego Bog izabire čovjeka i zato mu slava i sva hvala! Bog je Bog, a čovjek stvorenje božje.
Novorođenje nije žrtva to je oslobađanje od svih spona
Pozdrav svima.Ovo ubacivanje “žrtve”- bila je odlična stvar od strane Lenke(nije zlonamjerno ubaćeno- naprotiv)dobili smo dobre komentare, može se iz tih komentara nešto i naučiti. Molim vas,nemojte odustati od komentara. Vjerujem u kršćansko ponašanje i to nas zbližava te jedan od načina da se na neki način upoznamo. Kalvin, u “Institutio Religionis Christianae” iz 1559-e god.piše ovako:”Jednoriječju ja pokajanje grijeha , shvaćam tako, da je to:”novorođenje”,čiji je cilj da sliku Božju, Adam kada je upao u grijeh,sve pokvario i skoro je sve izbrisano,da nas stavi u prijašnje stanje, stanje prije grijeha”.To uči i apostol Pavao u 2Kor 3,18; Ef 4,23,24,itd. Šteta sto nemamo “Instrukciju kršćanske Religije” na hrvatskom jeziku,to sam prevodio sa mađarskog “pa…” MIR:
Što se tiče apostola Pavla… Pa on je baš veoma konkretan primjer božanskog djelovanja u nanovorođenju. Nije njega Bog pitao hoćeš li, već ga jednostavno našao, pozvao i poslao, i to je to. Zašto baš Pavla, zašto ne Pilata? Bogu se tako svidjelo. Ima li Bog pravo na to? Pa on je Bog, naravno da ima!
Gospodin Isus Krist, je isto tako pozvao svoje učenike i oni su ga sljedili, sve su ostavili, svoju obitelj, kuće zemlje,itd. Nisu se oni nudili,Gospodin ih je pozvao i bez pogovora su ga slijedili! Zašto nije pozvao druge ljude, recimo Heroda, nekoga svećenika? Njemu se tako svidjelo. Vjerujem da je kalvinist i te kako svjestan toga, da čovjeku uvijek prvo Bog pristupa te ga poziva i šalje na djelovanje.Jer možda netko spomenio da Bog, nema pravo nekoga pozvati? I Kalvin baš spominje Pavla, kao primjera.Što je tu sporno? MIR.
Obraćenje je dar od Boga po milosti, ali ne može ni čovjek
čekati da mu taj dar “padne s neba”.Za dar vjere odnosno za dar obraćenja moramo moliti Gospoda Boga.Gospod Bog nudi obraćenje svima, On želi da svi budu spašeni, a u nama treba biti ono “htjeti” i prihvatiti dar milosti.Iz Biblije znamo da je taj dar pripremljen za sve, ali Bog ne želi nikoga prisiljavati.Kao dobar primjer je Abraham-prvi čovjek o kome Biblija govori da je povjerovao, ali to što je povjerovao nije to bila njegova zasluga- Bog ga je pozvao.Obraćenje je put ka cilju, kad bi ovisilo o nama svi bismo se na tom putu izgubili.OBAVEZNO PROČITAJ:
Rim.10, 8-13 i 1.Tim. 2, 3-6