Godišnji arhivi: 2010.

Nevjera i vjera!

Može se čuti ili pročitati kako je vjera nešto zastarjelo, ako je i prisutna među ljudima današnjice, onda je to uglavnom među starijim ljudima. Istina je drugačija. Oduvijek je bilo vjernika i nevjernika, u svim dobnim skupinama, a tako je i danas. Neke ljude, posebno vulgarne ateiste, vjera asocira na Srednji vijek, pa zato nije podobna za današnje doba i da ju treba uništiti. Naprotiv, vjere ima i danas, isto kao što je u Srednjem vijeku nedostajalo vjere.

Neki negiraju vjeru zato što se Boga ne može fizički i materijalno doživjeti. Dakako, Boga se može samo darom vjere doživjeti, u suprotnom slučaju ne bismo trebali vjerovati. Neki smatraju da je vjera u sukobu sa znanošću. Baš suprotno, vjera i znanost nisu u sukobu jer vjera nije znanost, već duhovna dimenzija života.

Za neke je vjera praznovjerje,  te smatraju kako je bilo uobičajeno tijekom prošlosti. Zapravo, praznovjerja su oduvijek postojala, a tako i danas mnogi vjeruju u horoskope, sreću, materijalno, novac i druge oblike praznovjerja sa kojima nastoje ispuniti prazninu u duši. Nastavi čitati

Martin Luther: Rani život i obraćenje

Luther se rodio 10. studenog 1483. u Eislebenu. Za sebe je volio reći: da je seljak iz seljačke obitelji. Otac mu je bio rudar, a majka domaćica.

Njegovo je djetinjstvo bilo tužno te unatoč tomu što u kasnijoj dobio ima puno radosti, u njegovom životu je bilo tragova tuge koju je povezivao sa svojim djetinjstvom. Njegov je otac nakanio da bude pošten čovjek. Odlučio je da njegov sin izuči pravo i bude odvjetnik, ne bi li ovladao strašnom tiranijom nad germanskim seljakom, Rimskim zakonom, koji je kmetu bio stalna prijetnja. Sukladno odluci Luther je poslan na školovanje u Mansfeld, Magdenburg i Eisenach.

Život siromašnog znanstvenika bio je vrlo težak. Bio je gladan, tučen i zlostavljan iz dana u dan. Kruh je zarađivao pjevanjem u svrhu skupljanja milodara. U Eisenachu je upoznao ljudsku dobrotu, kada je gospođa Cotta privučena njegovom tugom i lijepim glasom odlučila udomiti ga. Iz Eisenacha je otišao za Erfurt, na sveučilište, i od tada počinje njegov streloviti uspon. Nije učio samo pravo, nego je čitao i Cicerona, Platusa, Terenca i Livy. Čitao je velike teološke knjige srednjovjekovne Crkve, iznova sve dok ih nije naučio napamet. Također je čitao djela hrabroga engleskog Franjevca Williama Occama koji je hrabro ustao protiv papa u četrnaestom stoljeću te je potaknuo Wycliffa i Husa na isto. Luther ga je od milja zvao: «Occam moj dragi učitelj!». 1503. je diplomirao, a 1505. doktorirao. Bio je poznat po svojim oštroumnim dosjetkama i elokvenciji. Bio je na putu da postane ono što je njegov otac htio, veliki advokat. Nastavi čitati

Tko je ISUS KRIST da ga vjerujem?!

«Čuo je Isus, da ga izbaciše, i kad ga nađe, upita ga: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?” On odgovori: “Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega!” Isus mu reče: “l vidio si ga, i koji govori s tobom, on je taj.” A on reče: “Vjerujem, Gospodine”, i baci se pred njega ničice.» Iv 9,35-38

Temeljno je pitanje u životu kršćana vjera. Što vjerujemo i u što vjerujemo? Kome vjerujemo i u koga vjerujemo. U koga sumnjamo ili prema komu smo sumnjičavi. To su pitanja koja reguliraju pravilnost naših djela. Ako vjerujemo u to da je vrijedno izaći na polje, da se isplati sijati, da se isplati raditi, onda postoji dobra šansa da će biti žetve.

Ako u to ne vjerujemo, te da se ne vrijedi pokrenuti, ako ne vjerujemo u to da je vrijedno u određenim slučajevima mijenjati način našega života, tada sve ostaje po starom, tako nećemo krenuti naprijed.

Najvažnije komponenta života svih kršćana je vjera. Ali, što je vjera? Slijepca kojega je Isus izliječio, doživio je iskustvo božanske moći, kada je „ušla“ u njegov život. Iskusio je, da sva ljudska mišljenja, koja su ga okruživala, da je njegova bolest takve prirode, koje se ne može izliječiti i da je on osuđen na to, da nikada ne vidi sunce. Osuđen je na to, da nikada ne može pogledati u oči svojih bližnjih. Takvo iskustvo, to vjerovanje već se duboko ukorijenilo u njegovo srce, to vjerovanje, Isus je do temelja promijenio.

Nastavi čitati

Protestantska pobožnost

Pobožnost je stanje duha i način kako osoba, koja je vjernik, ostvaruje svoju vjeru u životu. Različite kršćanske tradicije razvijale su, ali to čine i danas, pristupe kako onostrano približiti čovjeku.

Namjera je ovim člankom, iz ugla tradicionalnog europskog protestantizam, naznačiti temelje pobožnosti. Iako tradicionalne protestantske crkve: reformirana-prezbiterijanska (kalvini), evangelici (luterani), i anglikanci (episkoplani) čine veliki korpus vjernika na našemu kontinentu sa više desetaka milijuna pobožnih vjernika o ovim se zajednicama malo zna. Crkve nisu ujedinjenjene pod upravnim centrom, ideja koju protestanti sa sumnjičavošću promatraju, ipak navedene zajednice dijele zajedničku vrlo sličnu teološku tradiciju te identitet koji proizlazi iz reformacije 16.st. Strukture su im slične, a kod prve dvije navedene identične stog ih se s pravnom svrstava u protestantsku tradiciju europske reformacije.

Temeljni koncept protestantske pobožnosti

Nastavi čitati