«Čuo je Isus, da ga izbaciše, i kad ga nađe, upita ga: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?” On odgovori: “Tko je, Gospodine, da vjerujem u njega!” Isus mu reče: “l vidio si ga, i koji govori s tobom, on je taj.” A on reče: “Vjerujem, Gospodine”, i baci se pred njega ničice.» Iv 9,35-38
Temeljno je pitanje u životu kršćana vjera. Što vjerujemo i u što vjerujemo? Kome vjerujemo i u koga vjerujemo. U koga sumnjamo ili prema komu smo sumnjičavi. To su pitanja koja reguliraju pravilnost naših djela. Ako vjerujemo u to da je vrijedno izaći na polje, da se isplati sijati, da se isplati raditi, onda postoji dobra šansa da će biti žetve.
Ako u to ne vjerujemo, te da se ne vrijedi pokrenuti, ako ne vjerujemo u to da je vrijedno u određenim slučajevima mijenjati način našega života, tada sve ostaje po starom, tako nećemo krenuti naprijed.
Najvažnije komponenta života svih kršćana je vjera. Ali, što je vjera? Slijepca kojega je Isus izliječio, doživio je iskustvo božanske moći, kada je „ušla“ u njegov život. Iskusio je, da sva ljudska mišljenja, koja su ga okruživala, da je njegova bolest takve prirode, koje se ne može izliječiti i da je on osuđen na to, da nikada ne vidi sunce. Osuđen je na to, da nikada ne može pogledati u oči svojih bližnjih. Takvo iskustvo, to vjerovanje već se duboko ukorijenilo u njegovo srce, to vjerovanje, Isus je do temelja promijenio.
Nakon toga, ovakvog izliječenog čovjeka, poslao je među one, koji su mu govorili, nikada nećeš ozdraviti! Poslao ga je među one, koji su mu govorili da je to nemoguće. Jer, koja li je razlika između slijepog čovjeka i farizeja? Jedni su čitali, kakav bi Bog trebao biti, dok se on susreo s Njim.
Kod susreta sa Isusom izlaže činjenice: Gospodine, Ti si me izliječio, ali me je sada društvo u kojem sam do sada živio, izbacilo, izgnalo. Gospodine, Ti si učinio čudo, sada, ja ne znam, što da vjerujem o stvarima svijeta. Gospodine, u što sam do sada vjerovao, ispostavilo se, nije sigurno da je tako. Gospodine, što sam do sada mislio da je nemoguće, sada je sasvim drugačije, suprotna su dosadašnjim iskustvima.»
Isus mu priđe. Ne pita ga, kakav je osjećaj vidjeti izlazak-zalazak sunca, niti kakav je osjećaj biti izbačen, izopćen iz društva. Ne pita ga, da li i po toj cijeni želiš iskustvo s Bogom. Nego mu postavlja pitanje, s kojim se svaki čovjek na ovome svijetu, barem jednom u životu mora suočiti. Odgovor na postavljeno pitanje odlučuje njegovu sudbinu i sudbinu cijelog čovječanstva.
Tko je Sin čovječji?
Vjeruješ li Sina čovječjeg? Vjeruješ li u Otkupitelja? Vjeruješ li u Krista? Vjeruješ li u to, da postoji veća sila, božanska moć, koja zna, može i želi promijeniti sudbinu ljudi? Odgovor je jednostavan. Pitanje slijepca: Tko je to? Jesam li Ga već vidio? Jesam li se već susreo s Njim? Bio sam slijep, pomogni mi u snalaženju na ovom svijetu. Ako ti znaš, reci mi, tko je Sin čovječji? Odgovor Gospodinov je jednostavan: Upravo s Njim razgovaraš.
Ti? Tko me izliječio? Ti, koji si nadmašio zakone, granice biologije, kemije i fizike? Ti si Sin čovječji? Čiju sam moć iskusio. Uvjerio se u snagu, njegove riječi i volje. Pred Tobom ću se pokloniti. Ti činiš čuda, Tebi se klanjam!
Tko se sretne sa Gospodinom, promijenit će mu se život. Koliko puta govorimo: „nisam uočio probleme“, „bio sam slijep“, „do sada sam živio u mraku“, „ne vidim budućnost“. Potom iznenada progledam. Odjednom bi svjetlost! Znam što će se dogoditi, osjećam da sam na dobrome putu. Iskustvom spoznajem da je Gospodin u mom životu!
Ali od toga trenutka, društvo nas može odbaciti, mogu čak reći i da smo ludi, mogu nam reći što god žele, ne zanima nas. Zašto? Jer pred nama stoji Sin čovječji, i pita: „Što vjeruješ?“ Vjeruješ li u Sina čovječjega? Prihvaćaš li Sina čovječjeg, ako za to moramo „platiti“ cijenu, jer je društvo nemilosrdno.
Vjerujte, ne postoji ništa čudesnije nego poklonite se Gospodinu, i ne postoji savršenije rješenje nego pokoriti Božjoj volji! (JA)
Reformacijski portal 
Tako bi bilo dobro za svakog čovjeka da zna što prije odgovoriti na najbitjije pitanje u svom životu. Tko je Sin čovječji? Da ga ne samo čita kakav bi trebao biti, nego da ga sretne. I kada ga sretne, ne samo da vjeruje u Njega i klanja mu se, nego da mu je na prvom mjestu u njegovom životu.
Konačno. nešto za dušu i srce.Odlični ste! Tekst,odiše jednostavnošću. Ali, ostavlja duboki trag u čovjeku. Kada se čita, ne može, a da se ne uoči DUBOKA DUHOVNA PORUKA. Pitam se, da li će ljudi lijepe naše to uočiti? Jer i među kršćanimai ima ljudi koji su “slijepi” unatoč tomu što vide, samo ne gledaju u pravom smijeru?! Pjesma je sa puno pažnje odabrana.Prati tekst, kao da su jedna cjelina. Hvala, svima Vama koji radite na INFO GLASILU KALVINA.
Neka se sada izjasne svi “veliki” vjernici,šta sada misle o reformiranima? Zar ste mislili da protenstantizam – Reformirana Kršćanska(kalvinska) Crkva, koja se nalazi na ovim prostorima od 16.stoljeća obična sekta? Došlo je vrijeme “duhovne obnove”, i zato čitajte predivan tekst, ali tako da i čujete, vidite i divite se Kristu i Njegovim djelima. Samo tako kalvini. Tako i na sličan način gradi se KRALJEVSTVO BOŽJE.
Bogu se treba klanjati. No cini mi se da se u ovom osvrtu malo idealizira zivot, jer u njemu malo koji vjeruju bilo bi lijepo da se svi Bogu poklone, no to nije tako.
Znate li vi kako se to moze ostvariti?
samo bi u naslovu bilo bolje Tko je Isus da u Njega vjerujem po mojem skromnom lektorskom mišljenju!
beri:
Svakako, trebamo se Bogu klanjati.Ali znamo da je BOG SVETO TROJSTVO:OTAC,SIN I DUH SVETI.Kako to možemo ostvariti?
Kada sretnemo Gospodina, nije dovoljno samo prihvatiti Njegovu ljubav, njegove darove. Potrebno je odgovoriti na tu ljubav.Uzvratiti Gospodinu, tako da ispred Njega u našem životu ne bude:”Gospodin novac,Gospodin zabava,i mnogi drugi tkz.Gospodin.” On, ne želi da u našim životima bude na drugom,trećem mjestu več na PRVOM.To je minimum što možemo za Njega učiniti.
Slažem se sa Teolog Medo.
beri: Imam osjećaj, da Ti se tekst čini malo sladunjav? Za tebe previše osjećajan, jer idealizira život? Vjeru mi da nije tako -to je moje mišljenje.Tu se govori o Gospodinu, Isusu Kristu, a on je jedina idealna osoba iz Novog zavjeta -i mo smo ljudi NZ.Prema tome, ne moramo idealizirati nešto ili nekoga, tko je već idealan.I mi možemo Božjom milošću dobiti djelić idealnosti, koja će biti utkana u naš život već na ovoj zemlji. Vjeruj u Sina čovječjeg.Jer je rekao:”Ja sam, put,istina i život”.
Jedino “negativno” (ne želim biti prestrog),trebao je biti naslov, što je komentirao Teolog Medo.Vrijeme je, da pučanstvo hrvatske jednom zanavijek shvati, da je Reformirana Kršćanska (kalvinska)Crkva jadna odgovorna crkvena institucija. Iako po broju vjernika “mala”, u usporedbi sa Katoličkom, Pravoslavnom crkvom,u hrvatskoj i sada kada gledam info glasilo kalvina,pitam se:Da li je važan broj, kada ste “veći”, toliko “čisti”da bi se trebale i veće crkvene institucije ugledati na vas, KALVINE.Pohvala svima, onima koji na bilo koji način radite na info glasilu.I sam Kalvin bio bi ponosan na vas. Svaka čast,slobodno hodajte uzdignutih glava, kao što ste to činili i do sada.
»Vjerujte, ne postoji ništa čudesnije nego poklonite se Gospodinu, i ne postoji savršenije rješenje nego pokoriti Božjoj volji!« vas tekst
Čitao sam tekst…ne bih se složio sa onime dolje(navedenim)…
Ja se ne želim pokoriti Božjoj volji, nego ja sam Sretan što mogu i smijem Voljeti svoga Boga, jer znam da on mene voli. Ja Ga Volim i volio bih Ga i da Raja nema. Isto, tako znam da me Gospodin svaki dan pita: »Dijete moje, što želiš da ti učinim«. On če mi učiniti, ali je samo jedno pitanje: do koje dimenzije ja vjerujem i koliko ja mogu vjerovati.»Sve mogu u onome koji me jača«.
Ja, mislim, kada bi SVI povjerovali i zatražili (kao nekada dok smo bili djeca i tražili mamu nešto, kada bi tako tražili dragoga Boga) da bi sve uistinu dobili. Možda se neki neče složiti samnom, ali kada budu tako molili – onda će se složiti samnom…
Tko Vjeruje i moli, i voli, uspjet će… Isus, kaže za M. Magdaleno, mnogo joj je oprošteno jer mnogo ljubljaše…
pozdrav Josip
– jutarnjazvona
Hvala na učešću.
Na kraju se će se svi pokoriti i pokloniti Bogu jer nam tako svjedoči Sveto pismo. No što se tiče toga da mi izabiremo Boga, samo bi htjeli reći da čovjek bira i pravi svoj kumir, a Bog bira i stvara svoju duhovnu djecu, te daje vjeru koja je dar Božji!
–jutarnjazvona
U ovom “inteligentnom,a za neke”mračnom”, 21-om, stoljeću,događaju se nova svijetska čuda.Netko se ne želi pokoriti BOŽJOJ VOLJI? Čak ga, Bog pita: “dijete što da učinim za tebe?!” 1Kor 13- nismo više djeca. Stoga,bi trebali pitati:GOSPODINE, ŠTO JA MOGU UČINITI ZA TEBE? Zar to ne bi bilo fer, prema Gospodinu?! Bog je toliko dobroga učinio za nas ljude, zato što je milosrdan, ljubi nas toliko, da je svog Sina… . U tome se slažem, dok ne budemo vjerovali kao djeca, NEČEMO VIDJETI KRALJEVSTVO BOŽJE! Sama vjera, bez čina nije NIŠTA!!!
jutarnjazvona
Imamo jako milostivog Boga, koji ima svoje zakone.Gospodin je rekao da dolazi kiša i sunce. Dolazi puno blagoslova na nevjernike i vjernike. To je općenitost milostivog blagoslova.Ali Bog daje i blagoslov našem srcu, koji je stalan.To već nije svačije.Gospodin je rekao:Tko poznaje moje zapovijedi i održi ih taj voli Mene.Nije dovoljno samo vjerovati u Boga, tražiti i čekati Njegove blagoslove, već Mu se moramo i pokoriti.Da ne iskliznemo iz Njegovih ruku, iz te LJUBAVI I MILOSTI.
Kakvo osvježenje, kada se danas svi mediji natječu tko će prvi javiti kakvu skandaloznu vijest, ovaj članak nam daje ohrabrenje i blagoslov. Uopće cijela Blog platforma je odlična .Hvala vam
Pratim i web i info glasilo kalvina.Anoniman je dobro uočio srž teksta. Treba nam više ovakvih tekstova,jer smo (kao društvo) zakazali, Bogu hvala ne svi. Postali smo previše tvrdi,bezosječajni prema bližnjem! Hvala Vama za ovakve tekstove. Tko je pisao tekst,zna zašto je na takav način napisao.Puno je ljudi dirnuo u srce što je dobro, jer vjerujem da će mnogi koji su pročitali tekst, prenijeti onima, koji još nisu pročitali. Kalvini, Bog vas blagoslovio.
Tekst mi se u potpunosti svidio