Najznačajnija je osoba početka reformacije u Švicarskoj bio Huldrych Zwingli (pregled njegova života je u rubrici biografije). Reformacija započinje pod vodstvom i nadahnućem Boga, a reformator je vjerovao kako je ono što čini u skladu s planom koji je imao Bog. Sve je započelo polako s duhovnim promjenama koje su se dogodile u njemu i proizvele želju za propovijedanjem nauka utemeljenog na Bibliji.
Razumijevanje društvenog okružja te čimbenika koji su pomogli razvoju kršćanstva pomažu boljem sagledavanju povijesti, djelovanja u sadašnjosti te smjernica za budućnost.
Društveno okružje
Kada je pisan Novi zavjet veliki dio nam poznatog svijeta bio je pod utjecajem Rima. Trinaest je rimskih careva bilo dijelom povijesnog okružja kada je nastajao Novi zavjet. To su: August od 27. pr. K. do 14. po. K, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron, Galba, Oto, Vitelije, Vespazijan, Tit, Domicijan, Nerva, te Trajan od 98-117. po. K. Neki su od njih su imali loš, a ostali neutralan utjecaj u smislu progona kršćana.
Rimska je vlast bila spoj neovisnih gradova, država i teritorija – koji su svi bili podložni središnjoj vladi. Neki od dijelova carstva su dobrovoljno postali dio Rima, ostali su bili prisiljeni. Rimski sustav provincija je rastao ovisno o ekspanziji kraljevstva i konačno je postao snažan stroj poznat pod imenom «Rimski sustav provincija». Provincije su bile dio rimske vladavine na način da je nakon osvajanja general koji je vodio bitku postao vladar osvojene zemlje, provincija je postala njegova despocija. Provincije koje se spominju u Novom zavjetu su: Španjolska, Galija, Ilirik, Makedonija, Ahaja, Azija, Pont, Bitinija, Galacija, Kapadocija, Cilika, Sirija, Judeja, Cipar, Pamfilija i Licija. Nastavi čitati
“Kad Sin Čovječji dođe u slavi i svi anđeli njegovi s njime, sjest će na prijestolje slave svoje. Sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi zdesna, a jarce slijeva.” Mt 25, 31 – 33 ss
Biblija daje čovjeku nadu, njegov život ne završava smrću! Iako nismo zaslužili da nam se Bog objavljuje, dana nam je mogućnost da sa Bogom živimo vječno. Ovu nadu Biblija naziva spasenje – oslobađanje od moći grijeha i smrti.
Spasenje nije u ljudskoj mogućnosti i moći. To je dar Božje ljubavi i milosti, a čovjek ga može primiti samo vjerom i za to treba biti zahvalan. Spasenje, ipak nije samo pitanje daleke budućnosti Čovjek koji živi u ovoj nadi, već sada svoj život vidi drugačije. Na temelju darovane nade može već sada drugačije odlučivati i raditi. Kršćanin, u svomu spasenju živi već sada. Njegove brige i radosti su osvijetljene i pod utjecajem toga što vjeruje da je Isusa Krista upoznao, i nada se da će Isus Krist ponovno doći. Nastavi čitati
Često se kalvinizmu pripisuje fatalistički pristup spasenju. Kalvinski su ali i svi istinski reformatori naučavali nauk Svetoga pisma, stoga oni koji napadaju kalvinski nauk napadaju Boga te zavode priproste na put propasti. U nastavku iz Vjeroispovijedi (II HV X) iznosimo dio nauka po pitanju predestinacije ili predodređenja. Nastavi čitati
Reformacijski portal 
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.