reformacija

Reformacija u Švicarskoj

Najznačajnija je osoba početka reformacije u Švicarskoj bio Huldrych Zwingli (pregled njegova života je u rubrici biografije). Reformacija započinje pod vodstvom i nadahnućem Boga, a reformator je vjerovao kako je ono što čini u skladu s planom koji je imao Bog. Sve je započelo polako s duhovnim promjenama koje su se dogodile u njemu i proizvele želju za propovijedanjem nauka utemeljenog na Bibliji.

Godine 1520. Zurich je imao 70 000 stanovnika i bio glavni grad jednog od trinaest kantona u Švicarskoj konfederaciji, od tamo započinje reformacija Švicarske. Značajan je dan i prekretnica 10. listopad 1522. kada je raskinuta podređenost stranom biskupu čija je uprav bila u inozemstvu. Taj je raskid temeljen na neslaganju oko pitanja posta i braka klera, ali su ti razlozi bili površinske naravi, mnogo su dublja bila moralna i teološka pitanja, kao i hipokrizija klera.

Institucionalne je reforme Crkve provela politička vlast koja je u to vrijeme imala veliki utjecaj na religiju, a političari su bili sastavnim dijelom Crkve. Počele su 1523. na temelju rasprave potaknute od gradskog vijeća. Reformator je učinkovito predstavljao svoje ideje sažete u Člancima vjere. To ga je učinilo središnjim vođom reformacije u Švicarskoj. Mnoge reforme koje su provođene u život bile su povezane s vjerskim i društvenim životom. Tako su svećenici koji su tajno živjeli u bludničkim odnosnima počeli su tražiti pravo na vjenčanje i legalizaciju svojih odnosa te se istinski kajali zbog svojih grijeha. Mnogi su počeli napuštati samostane jer su shvatili kako se vjera može i treba živjeti u «svijetu». Ukinut je i crkveni porez, te stavljen jači naglasak na obrazovanje.

Godina je 1524. važna za daljnju reformaciju vjerskog života tada je odlučeno (na nivou Crkve i gradske uprave) da se mora prestati sa idolatrijskom praskom u Crkvi. To je uključilo štovanje idola, predmeta, ostatak preminulih ljudi, slika ili bilo čega drugoga što bi se kosilo sa Božjom zapovijedi: «Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi…» Izl 20, 4-5. Do tada je bila uobičajena praksa da se ljudi klanjaju kipovima, obasipaju ih cvijećem, ljube ih i dotiču te nose u procesijama i na taj način iskazuju posebno štovanje. Ti su običaji naslijeđe poganskoga Rima te su «kristijanizirani» i preživjeli do tada. Nakon što su vjernici shvatili kako Božja Objava takove oblike praznovjerja i krivovjerja brani počeli su se klanjati Bogu i štovati ga u duhu i isitni, a svi su oblici kumirolatrije odbačeni.

Do kraja je godine većina vjerskih kuća zatvorena, te su darovane na opću upotrebu, na taj se način pomoglo sirotinji i potrebitima. U travnju 1525. počela se prakticirati Večera Gospodnja kao spomen na Kristovu muku i uskrsnuće, te je prekinuto praznovjerno štovanje materijalnih formi. Unutrašnjost je crkvenih zdanja izmijenjana kako bi odražavala kršćanska jednostavno i duhovnost koja se temelji na vjeri i Svetomu pismu, a ne obožavanju stvari i ljudskih prikaza. Zamijenili su oltar jer je Krist jednom za sva vrjemena žrtvovan na Golgoti, a umjesto njega je stavljen jednostavan drveni stolom na kojemu se održavala Večera Gospodnja, skupi bogoštovni predmeti mijenjani su jednostavnim i umjerenim u cilju pokazivanja kako je vjera u Boga stvar srca i duha, te u službi čovjeka.

Gradske su vlasti zabranili prosjačenje te su zbrinuli potrebite i organizirali skrb za njih. Brak više nije bio sakrament, jer to nije nauk Isusa Krista. Mjesna je vlast dobila ovlast vjenčavanja, a Crkva je blagoslivljavala brak. Do 1526. situacija je u Zurich postala stabilna i progresivna. Za razliku od drugih dijelova kontinenta u Švicarskoj nije bilo seljačkih buna. Jedan je od ključnih razloga u tomu što su kršćanski vjernici razvijali sustav društvene pravednosti koji je težio za tim da svi imaju dostajan, dostojanstven i primjeren život bez obzir na stalež ili poziciju u društvu. Seljacima je darovana sloboda, a svim građanima primjerena skrb. Budući je i sam bio sa sela reformator je razumio srž seljačkih zahtjeva. Stoga je potaknuo i proveo ukinuće kmetstva i izbjegao tragičnu sudbinu seljaka koja je zadesila mnoge dijelove europskog kontinenta, te pokazao kako je reformirani oblik kršćanstva, koji će kasnije postati poznat i kao kalvinizma, progresivan i pravedan.

Potrebno je istaknuti kako je reformacija u Švicarskoj fenomen povezan s duhovnim i društvenim promjenama. Ovo pokazuje pravu narav reformacije, koja se bavila propovijedanjem evanđeoskoga nauka i promjenama srca i uma, društvene su promjene dolazile kao posljedica duhovnih buđenja te istinske vjere u Gospodina Isusa Krista.

© reformacija.net

Oglasi

Rasprava

Komentari su isključeni.

arhiva