Samoubojstvo i Sveto pismo

Vizija budućnosti

Članak je nastao na temelju proučavanja i kompilacije istraživanja i stručnih analiza objavljenih u Pro Mente Croatica, g. VII, br. 15 – 16, ’03. / 04. Dok su biblijski pogledi, u drugomu dijelu, odraz dugogodišnjega biblijskoga proučavanja i pastoralne službe. Namjera je dati podatke svima onima koji se suočavaju sa ovim izazovom, te potaknuti na ustrajnost i borbu! Neka uvodni biblijski stih bude poticaj te oružje u borbi s lošim mislima i osjećajima: »Jer je u tebi (Gospode) izvor života, u tvojem svjetlu gledamo svjetlost.« Ps 36, 10. (HBD)

Samoubojstvo je oduzimanje ili pokušaj oduzimanja vlastitoga života. Često je povezano s psihičkim poremećajima, najčešće sa psihozama kao što su šizofrenija, depresija itd. Postoje mnogi razlozi za samoubojstvo, psihički poremećaji su najčešći ali ne jedini. U Hrvatskoj je još od sedamdesetih godina prošloga stoljeća uočen ovaj poremećaj (godišnje si od 900 do 1100 osoba oduzme život). Treba istaknuti da osoba koja ima takovih razmišljanja ili pokušaja treba potražiti pomoć stručnjaka koji joj može pomoći (liječnik, psiholog, psihijatar, duhovnik).

Budući na ovaj poremećaj gledamo i iz biblijskoga ugla želimo istaknuti posebnost središnje biblijske osobe, a to je Gospodin Isus Krist. Isus je objavio Istinu, njegova su djela pokazala Istinu, njegovo uskrsnuće dovodi do Istine. Istinska vjera u Boga i život po vjeri u Isusa imaju dobar duševni učinak. Vjera u Boga pomaže da na život gledamo iz pozitivnoga ugla, te daje vječnu nadu i utjehu! Nastavi čitati

Prva poglavlja Biblije

«U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: ….» Post 1,1-3a.

Niz biblijskih događaja kod današnjeg čitatelja pobuđuje sumnjivost i nejasnoću. Trebamo li sva biblijska kazivanja prihvatiti doslovno ili ih trebamo shvatiti kao prispodobe?

Većina biblijskih događanja ima stvarnu povijesnu pozadinu, ali nikada samo pristran popis događaja. Biblija se poslužila povijesnim činjenicama i mitovima staroga vijeka, da bi nam pomoću njih pokazala kakav je Bog, čemu i kome trebamo vjerovati i čemu se nadati. To je svjesno priznato svjedočanstvo. Boga može poznavati  samo onaj, tko se je s Njim susreo, tko  zna za Njegovu pomoć i Njegovu ljubav.

Mnogo problema čini prva knjiga Biblije. Pripada mlađim biblijskim tekstovima (smatra se da je to židovska razradba prijašnjih predaja) i smatramo ih kao uvod za sve što slijedi. Događaji o stvaranju i o prvim ljudima, ne žele nam dati samo puki popis povijesnih događanja, već objasniti našu prisutnost. Pripovijedanje o Adamu, Evi i njihovim sinovima jeste kazivanje o čovjeku kao takvom, u Adamu, Evi i njihovim potomcima može se prepoznati svaki čovjek.

Prva knjiga Biblije jeste zahvalno priznanje (očitovanje), koje poetičkim riječima slavi ljepotu Božjeg stvorenja. Umjesto da obožavamo ovaj svijet i prirodu, vjerujemo, da sve što se nalazi oko nas treba skupa sa nama služiti Bogu i slaviti Boga. Svemir je ovdje prikazan kao veliki hram, u kojem sve služi Gospodu na slavu. Bog ovaj svijet nije stvorio samo za sebe,  to je mjesto za susret sa čovjekom. Čovjek ovdje nije predstavljen kao siromah, koji se boji svijeta oko sebe, već kao onaj, koji se za sve sa ljubavlju i odgovornosti  brine. Prva poglavlja Biblije ne treba shvaćati kao doslovnu reportažu o postanku svijeta, a niti kao lekciju iz fizike i astronomije. To je radosna pjesma o Božjoj dobroti i slavi! Nastavi čitati

Spomen na Isusa Krista

Tijekom posljednje večere koju je ima sa svojim učenicima Gospodin Isus Krist je ustanovio sakrament Večere Gospodnje. Kanonska Evanđelja donose zapise o tomu značajnom događaju: Mt 20,20-30. Mk 14, 22-26. Lk 22,14-20.

Isus je naložio svojim učenicima da održavaju ovaj sveti čin – sakrament njemu u spomen rekavši: «Ovo činite meni na spomen!» Lk 22,19c. Zbog njegova naputak Isusovi su učenici održavali ovaj sakrament od početaka i tijekom cijele povijesti kršćanstva, a tako će biti do njegova ponovna dolaska. Naučavanje reformacijski autoriteta izraženo je u više dokumenata, u nastavku donosimo nauk reformatora iz helvetskoga vjeroispovijedanja. Nastavi čitati

Guido de Bres: Svjedok istinske vjere u Boga

“Ova razdvojenost nije zauvijek! Gospodin će te pratiti te nas spojiti zajedeno u našemu Gospodinu Isusu Kristu.

Ovo je samo naša usputna stanica na putovanju. Ovo nije naše vječno prebivalište, to je Nebo! Zato željno iščekujemo našu istinsku domovinu – Nebo. Želimo biti prihvaćeni u domu Oca našega nebeskoga, vidjeti našega Brata, Glavu i Spasitelja – Isusa Krista. Želim biti u željenom društvu: patrijarha, proroka, apostola, te mnoštva mučenika; s njima ću biti nakon okončanja službe koju sam primio od Gospodina Isusa Krista …”

Tim se riječima opraštao od supruge sluga i sljedbenik Božji zatočen u tamnoj tamnici (12. travnja 1567.), zbog vjere i svjedočanstva za Gospodina Isusa Krista. Ime je tog mučenika kršćanske vjere i kalvinskoga svećenika Guido de Bres.

Nastavi čitati

Ujedinjenje Crkava

Na Sinodama (reformiranoj i evangeličkoj) održanim 17. svibnja 2012. u mjestu Belfort usuglašeno je ujedinjenje dviju eklezijalno, teološko i povijesno najbližih zajednica; Reformirane i Evangeličke Crkve u Francuskoj. Nova će se zajednica zvati Ujedinjenja protestantska Crkva Francuske, a proces započet 2007. biti će okončan na zajedničkoj Sinodi 2013. u Lyonu. Svoju su konačnu potvrdu dali članovi Sinode.

Reformirana Crkva u Francuskoj broji 350.000 vjernika, organiziranih u 400 Crkvenih općina koje imaju 360 pastoralnih službenika, te su podijeljeni u osam crkvenih oblasti, a nacionala sinoda je vrhovni autoritet Crkve. Imaju Visoko teološko učilište koje je dio Univerziteta u Parizu na kojemu školuju vjerske službenike. Nastavi čitati