“Ova razdvojenost nije zauvijek! Gospodin će te pratiti te nas spojiti zajedeno u našemu Gospodinu Isusu Kristu.
Ovo je samo naša usputna stanica na putovanju. Ovo nije naše vječno prebivalište, to je Nebo! Zato željno iščekujemo našu istinsku domovinu – Nebo. Želimo biti prihvaćeni u domu Oca našega nebeskoga, vidjeti našega Brata, Glavu i Spasitelja – Isusa Krista. Želim biti u željenom društvu: patrijarha, proroka, apostola, te mnoštva mučenika; s njima ću biti nakon okončanja službe koju sam primio od Gospodina Isusa Krista …”
Tim se riječima opraštao od supruge sluga i sljedbenik Božji zatočen u tamnoj tamnici (12. travnja 1567.), zbog vjere i svjedočanstva za Gospodina Isusa Krista. Ime je tog mučenika kršćanske vjere i kalvinskoga svećenika Guido de Bres.
Ovaj je sluga Božji rođen 1522. godine u Monsu, koji je tada bio Južna Nizozemska (današnja Belgija). Ubijen je 31. svibnja 1567. u Valenciennesu u Francuskoj. Imao je 45.godina, oženjen u braku sedam godina sa C. Ramon, te bio otac petoro djece. Progon i proces vodila je udruga koja je imala elemente onoga što se danas naziva terorističkom organizacijom. Puno je ime te bande Inquistitio Haereticae Pravitatis poznata i pod imenom Inkvizicija.
Guido je poticao iz pobožne obitelji, u kojoj je njegova je majka bila uzor, ona je usadila prve i prave osjećaje pravde, poštenja i pobožnosti. Otac mu se bavio tiskarstvom. Imao je tri brata i jednu sestru. Iskreno te istinsko obraćenje na vjeru po milosti Boga iskusio je kada mu je bilo osamnaest godina. Njegovo vjersko uvjerenje nije bilo stvar površnih osjećaja ili eksperimenata, nego istinskoga pročišćenja duha. Vjera u Boga te želja sljedbeništvo Isusa Krsta prožela je njegovo biće. Bog mu je iskazao milost i opečatio ga darom istinske vjere, koju nije mogao ostaviti i zbog koje je bio spreman i umrijeti.
Budući je vjera u Boga, posebno kod onih koji ju nisu željeli izražavati kroz nametnutu organizaciju bila branjena, a vjernici proganjanji tako je i ovaj pobožni čovjek pobjegao pred naletima rulje fanatika u tada trenutno vjerski snošljivu Englesku. Tamo je boravio od 1548. – 1552. godine, a boravak mu je omogućio daljnji duhovni razvoj i sazrijevanje. Nakon što je na vlast došla tzv. Krvava Marija, okrutna i nasilna kraljica (naslijedila je prijestolje oca Henrika VIII.) započela je progon i ubijanje protestantskih vjernika te je poticala i promicala netrpeljivost i nasilje. Guido je u ponovnom bijegu da sačuva život, kao i tisuće drugih protestanata, te odlazi iz Engleske prvo u Njemačku, a potom u Ženevu.
Boravak je u gradu kalvinske reformacije bio poticajan i plodan, te mu je pomogao u formiranju poziva za službenika Božjega. Studirao je teologiju, a mentori su mu bili Jean Calvin (Kalvin) i Theodor Beza. Tamo će biti prepoznat njegov poziv od Gospodina, pa 1559. godine otpočinje svećeničku službu prvo propovjedničku, potom pastoralnu.
Godine 1565. je uhićen, potom zatočen i mučen. Jedini mu je krimen bio propovijedanje evanđeoskog nauka i vjere u Gospodina Isusa Krista. Nakon dvije godine boravka u tamnici okončano je njegovo zemaljsko putovanje. Nakon što je dao svjedočanstvo vjere u Boga podnio je mučeništvo za Isusa Krista i bio obješen.
Reformirani vjernici su dali mnoge mučenike vjere. Potrebno je podsjetiti kako je više stotina tisuća kalvinskih kršćana podnijelo mučeništvo za vjeru u Gospodina Isusa Krista. Svi su oni “sveci” , mučenici te uzori kršćanske vjere. Kalvinski mučenici su trajan primjer i upozorenje kako se svim oblicima isključivosti, fanatizma i totalitarizma treba stati na kraj na početku, a oni koje se predstavljaju za moralne ili religijske uzore pa drugima podmeću tzv. nasilje, trebaju prvo proučiti i uočiti grijehe povijesti i prošlosti te se istinski pokajati i promijeniti stavove. (B.B.)
Reformacijski portal 