Arhiva Kategorije: društveni obzori i ogledi

Deklaracija naroda

U jeku tranzicijskih promjena ugledni se građanin odao novom trendu u društvu. I dalje je nacionalno osviješten i promiče isključivost; sada je nacija manja, a isključivost veća!

Bio je partizan, komunist, doktor ekonomije, i navodni obraćenik na demokraciju. Ostao je zapamćen po mnogim riječima, od kojih su neke antologijske gluposti: “Neka se oni koji su po rastu manji od nas u prosjeku 15 centimetara i imaju šiljate glave – vjerojatno imaju i manji mozak – okane nas Dinaraca, jer smo mi jači od njih i kad nemamo dinara, a to je jednostavno zato jer imamo maraka i dolara.” Tijekom jednoga radnoga dana, bilo je to devedesetih prošlog stoljeća, prilazi “parlamentarnoj propovjedaonici” i nastupa samouvjereno. Njegove su riječi oštre kao mač. Na vrhuncu svoje rasprave “siječe sve oko sebe”, između ostalog spominje Opću deklaraciju UN-a. Iz govora se zaključuj; to je izmišljotina anglosaksonskih protestanta i masona. Jednostavno rečeno masonski manifest! Nastavi čitati →

Protestantska radna etika

Glede protestantske radne etike ima dosta nerazumijevanja i krivih tumačenja. Jedna je od čestih obmana da protestanti slijepo vjeruju u rad te im je poput idola. Zbog toga je potrebno istaknuti nekoliko činjenica povezanih s pitanjem rada i društvenoga napretka iz ugla protestantizma.

Ovu ćemo temu približiti kroz jednu usporedbu. Jedna je obitelj nastanjena u švicarskomu kraju. Okruženi su ljepotom prirode, planinama, čistim zrakom i odnosima koji se temelje na provođenju zakona, reda i rada. Iako je slika na prvi pogled idilična njihov je život prožet odricanjem, i neprestanim ulaganjem u budućnost, te zapamćen velikim i žestokim sukobima i ratovima. Zemlja je oskudna i puno se mora raditi da bi dala malo ploda. Rade različite poslove jer je život težak i mukotrpan. Radi se puno jer se samo tako može preživjeti i stvoriti bolja budućnost. Vjera je bitna odrednica njihova života, ona je njihova osobna, ali i javna stvar. U svomu domu nastoje održavati pobožnost koja se temelji na molitvi i proučavanju Svetoga pisma. Uključeni su u život crkvene zajednice, daju dio materijalnoga za Crkvu i svojim životom nastoje slaviti Boga.

Ovo je obrazac koji je oblikovao i stvorio ono što će kasnije postati poznato pod pojmom »protestantska radna etika«. Iako su se mnogi od tih uzora ‒ posebno vjerski ‒ izgubili, upravo su oni formirali svijest društvenih zajednica gdje je protestantizam ostavio velikoga traga: Švicarska, Nizozemska, Švedska, Njemačka, Velika Britanija, Norveška, SAD-e, Australija, Novi Zeland itd.

Protestantska radna etika svoju utemeljenost nalazi na predanoj, iskrenoj i jednostavnoj pobožnosti koja je usmjerena klanjanju i slavljenju Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga). Podrazumijeva pobožnost u osobnom životu utemeljenom na molitvi i proučavanju Biblije, te pobožnost u zajednici vjernika. Jedno je od značajnih uporišta postavki i pouka: »Svako zanimanje može biti na slavu Boga ako se obavlja poštenim, predanim i upornim radom.« Takova pobožnost potiče štedljivost, a kao posljedica predanoga rada i štednje stvaraju se društveni uvjeti koji dovode do akumulacije kapitala. Kapital, koji se razumno koristi, i pametno ulaže stvara dobit, a to vodi u materijalno blagostanje pojedinca i društva.

Na kraju budimo jasni do kraja: prije svega, iznad svega, i Bogu na slavu našoj je domovini potrebna duhovna obnova tj. istinsko buđenje vjere i nade, kao siguran put u bolju budućnost i cjelovitu društvenu obnovu, a to je bit i nasljeđe protestantske, ali i opće kršćanske radne etike!

Autor: Branimir Bučanović

Društvena kriza ili prilika za reformu?!

U posljednje se vrijeme suočavamo sa manifestacijama nezadovoljstva jednog djela građana stanjem u društvu.

To je razumljivo obzirom na nastavak opadanja gospodarskih aktivnosti te rast nezaposlenosti i zaduženosti. Kako je problem kompleksne naravi valja istaknuti kako neuspjeli pozivi na provođenje reformi raznih struktura našeg gospodarstva te stvaranja uvjeta za povećanje konkurentnosti i produktivnosti ne nailaze na dobar odjek onih kojih se kriza direktno dotiče.

Potrebno je napomenuti kako će te brojne reforme u provedbenom smislu biti nepopularne za svaku vladu te da će uvijek nositi rizik prosvjeda. I dok je jasno da su prosvjedi legitimni u svakoj demokraciji, problemi se ipak trebaju rješavati prije svega putem institucija koje bi trebale stvarati reformske javne politike. Prosvjedi su legitimni ako nemaju nasilnu komponentu, a konstruktivni ako vođe prosvjeda nude održiva rješenje. To na žalost nije slučaj sa trenutnim demonstracijama, jer se radi o prodavanju obmane, jeftinih parola, lažnih obećanja te poziva na anarhiju. Potrebno je istaknuti kako promjena treba uroditi određenim reformskim plodovima, a oni su mogući samo uz održiva rješenja i ideje, a ne tek kao rezultat nezadovoljstva postojećim stanjem.

Kriza je stanje kada mnogi osjećaju društveno beznađe. Ipak, kriza se može gledati i kao prilika za promjenu, obzirom da su odgađanja tih promjena dovela zemlju u ovakvo depresivno stanje. Krize se često koriste kao prilike za «nove likove» koji žele iskorištavati negativno raspoloženje masa za promoviranje svojih radikalnih postupaka i pojednostavljenih poruka. Često je riječ o raznim populistima koji nisu zadovoljni postojećim institucionalnim i višestranačkim sustavom, pa govore: «svi su oni isti». Pritom se koriste nedefiniranim parolama koje mase žele čuti, premda njihova komunikacija s masama nema jasan sadržaj koji bi se mogao artikulirati kroz jednu od opcija koje se nude u okvirima demokracije. Jasno je da Hrvatskoj trebaju ljudi koji će stvarati javne politike i donositi odluke, ali to trebaju biti stručni i odgovorni ljudi, a ne populistički zavodnici masa. Cilj ne može biti promjena vlasti, već to može biti korisno sredstvo stvaranja uvjeta za provedbu konstruktivnih rješenja i stručno definiranih javnih politika.

Zato je potrebno naglasiti kako se svi društveni problemi trebaju rješavati kroz institucionalni dijalog u okvirima vladavine prava. Reforme su hitne i moraju biti provedene pod cijenu njihove nepopularnosti i mogućeg javnog nezadovoljstva. Hrvatska treba konačno dovršiti tranziciju iz socijalističkog, plemenskog i partijskog društvo u istinski slobodno tržišno gospodarstvo, demokraciju te društvo radne etike i vladavine prave, te konačno otjerati «crvenog demona» koji još uvijek lebdi nad našim prostorima.

Integracija imigranata i multikulturalizam

U mnogim europskim zemljama već se dugo vremena vode rasprave o pitanjima imigranata. U Hrvatskoj je to pitanje gotovo nepoznanica, obzirom da je useljeničkog stanovništva relativno malo te samo s područja bivše Jugoslavije. Antiimigrantske politike postaju sve važniji nosioci platformi mnogih stranaka. Moglo bi se zaključiti kako imigracijska politika postaje temeljni izazov europske budućnosti, važniji od strateških izazova povećanja konkurentnosti i zaposlenosti.

S jedne strane, problemi imigracije stvaraju povode i bazu za jačanje ekstremista koji problem dodatno preuveličavaju zagovarajući općenito neprihvatljive stavove. S druge strane, snažni pobornici relativističkog multikulturalizma smatraju kako su sve kulture jednako vrijedne i zaslužuju jednako poštovanje u društvu. U sredini stoje umjereni konzervativci desne orijentacije oni koji su zabrinuti za slobodu i demokraciju jer bi prihvaćanje nekih kulturnih vrijednosnih sustava, ukoliko su suprotni demokraciji, moglo biti opasno za opstojnost zapadnjačkog poretka slobode. To nije odraz ksenofobije i rasizma koji su utemeljeni na vrednovanju ljudi prema njihovim biološkim datostima ili slobodi izbora. Suprotno od toga, to je odraz brige da se sloboda i dostojanstvo čovjeka zaštite kao temelji zapadne civilizacije.

Problemi multikulturalizma Nastavi čitati →

Korijeni korupcije

Kada se dubinski promišlja o korupciji, onda tu pojava treba kritički analizirati. Europska unija je zaslužna da poticanje brojnih promjena u Hrvatskoj, ali istinske promjene ovise samo o promjeni sustava vrijednosti u narodu. Članstvo u Europskoj uniji će nam donijeti koristi, ali treba znati da se u tom klubu nalaze države članice različitih razina korumpiranosti.

Sjevernjačka društva su općenito manje korumpirana, dok su južnjaci izloženiji riziku korupcije. Istočne zemlje su zbog, komunističkog nasljeđa, uglavnom podložne korupciji, a zapadne mnogo manje. Razlog je u drugačijim sustavima vrijednosti. Primjerice, Finac se od malena kao kršćanin odgaja za slobodu, dobrotu, ispravnost, radnu odgovornost i poštivanje propisa. Za mnoge Talijane ili Grke te su vrijednost relativna ili nebitna stvar, a tu je korijen korupcije.

Sociologija nije popularna znanost u našoj kulturi jer ona otvoreno sagledava sustav vrijednost u društvu. Kada se s mnogim ljudima u Hrvatskoj razgovara u društvenim problemima, postoje tabu teme i javljaju se razne vrste otpora kako bi se suočilo s istinom. Nasljeđe plemenske svijesti pasivnih balkanskih sredina je izrodilo etnički nacionalizam kojemu su se politički vođe koristili za lažni patriotizam, a pritom su vršili sustavnu zloupotrebu i korupciju. Pljačkaši su postojali i među komunistima, svima onima koji su otimali privatnu imovinu radišnih građana. Nakon toga su stvarali sustav i donosili zakone kako bi ostvorili političku podobnost i legalizirali kriminal koji se naslijedio i nastavio tijekom tranzicijskog razdoblja, a posljedice ima i danas. Demokracija je u raljama ostataka totalitarističkih mentaliteta tek kozmetika nanesena iznad pravog lica. Tako sustav višestranačja omogućava građanima da biraju, između ostalih i korumpirane političare. Volja naroda jest sloboda, ali ona treba značiti odgovornost za posljedice. Nastavi čitati →