Arhiva Kategorije: Biblija i duhovnost

Psalam 23.

Slikar: Nenad Blažev

»Gospod je moj pastir, ništa mi ne nedostaje. Na zelenim poljanama pusti me da sjedim i počinem kraj mirnih voda. On mi krijepi dušu. Zbog svoga imena vodi me pravim stazama. Ako bih morao i putovati tamnom gudurom, ne bojim se zla jer ti si sa mnom. Tvoj štap i tvoja palica me tješe. Spremaš preda mnom stol naočigled mojim neprijateljima. Glavu mi mažeš uljem; moja se čaša prelijeva. Samo će me sreća i milost pratiti kroz sve dane života moga i stanovat ću u kući Gospodnjoj dok živim.« Psalam 23.

Ovaj je psalam možda najpoznatiji od svi ostalih psalama u Psaltiru. Razlog je tomu što se često citira na kršćanskim okupljanjima, a može ga se čuti i u medijima. Njegova prepoznatljivost proizlazi iz zanimljive usporedbe (Bog kao pastir) i poticajnih poruka koje donosi, a koje ćemo istaknuti. David je ‒ Božjim nadahnućem ‒ napisao većinu pa tako i ovaj psalam.

Potrebno je uočiti povijesnu činjenicu koja pomaže pri razumijevanju i snazi poruke. U starozavjetno je doba svjetovni vladar ponekad oslikavan i opisivan kao pastir, a time se je željela pokazati njegova moć i skrb nad podanicima. Ponekad je to bio slučaj i sa poganskim božanstvima kao npr. Marduk, vrhovno babilonsko božanstvo, koji je oslikavan kao pastir. Usporedba pastira, kao onoga koji skrbi i brine, bila je poznata ljudima pradavnih vremena. Kroz ovu usporedbu kralj David ističe Gospoda Boga za svoga pastira, i po tomu se bitno razlikuje od poganskih vladara. David koji je zemaljski kralj tj. vođa Izraelskoga naroda, vjeruje, sluša i slijedi nebeskog tj. vječnog Pastira koji ga vodi kroz život. On koji je predvodnik svoga naroda slijedi Boga. Ovo je uzor za sve društvene vođe koje bi trebale biti ljudi vjere i svojim primjerom promicati božji sustav vrijednosti, a ne bezboštvo.

Slike koje se rabe (zelene poljane, mirne vode) oslikavaju Božje djelovanje koje vodi u duhovnu obnovu i okrjepu duše, te donosi blagoslov. Biti blagoslovljen znači imati mir u srcu i duhovnu okrjepu. Božje je djelovanje uvijek takovo, donosi napredak u duhovni život čovjeka. Nevolja je suvremenoga čovjeka što vjeruje da će te istinske, duboke i vječne vrijednosti te promjene pronaći u ideologijama i materijalnim prolaznostima ovoga svijeta. Stvarnost nas uči da su posljedice takovoga života razočarenja i duhovno mrtvilo. Zbog toga treba podsjetiti da je Bog taj koji krijepi dušu svima onima koji vjeruju, mole i žive s njim. Gospod je taj koji duhovno obnavlja, vraća snagu, i osnažuje.

Tamna gudura, štap i stol nose poruke: vjernik ima Božje vodstvo i zaštitu u životu. Tamna je gudura slika najtežih životnih okolnosti kroz koje vjernik može proći. Nema obećanja da će ići kroz život »kao po loju«, bez izazova i nevolja – ali ima nadu Božjega vodstva u najtežim životnim okolnostima, a to se slikom štapa oslikava. Nitko ne jede u blizini neprijatelja jer zna da će biti napadnut. »Stol naočigled neprijatelja« označuje sigurnost koju Bog daje vjerniku u najtežim okolnostima i neprijateljskom okružju.

Blagoslov je nad onima koji žive i slijede Boga, a to se poručuje kroz slike: ulja, čaše, i doma Gospodnjega. U biblijsko se doba maslinovo ulje koristilo kao potvrda božjega odabira i posvećenja za određenu službu. Tako su proroci, svećenici, suci i kraljevi pomazivani (izlijevanjem ulja na glavu) u znak Božjeg odabira i poziva za službu (odatle izrazi pomazanje i pomazanik). Puna čaša, koja se preljeva, označava puninu Božjega blagoslova. Božja kuća ili Gospodnji dom mjesto je njegove nazočnosti na Zemlji. U starozavjetno je vrijeme to isprva bio tzv. Šator sastanka koji je poticao od Mojsijeva doba, a potom Hram kojega je dao izgraditi Salomon. To su praslike nazočnosti Duha Svetoga u životima vjernika koji u punini počinje od izlića Duha Svetoga (čit. Dj 2). To je ujedno i eshatološka nada vječnoga života s Bogom (čit. Otk 21, 1 – 7).

Psalam 23. daje nadu i sigurnost te poručuje kako je vjernikov život zaštićen te utvrđen vjerom i neprolaznom nadom u Bogu.

Molitva: Gospode ti si duhovni pastir koji vodiš pravim putovima i dušu nam obnavljaš. U tebi je naš mir, nada i sigurnost. Molimo te blagoslovi nas i duhovno obnovi, utvrdi našu vjeru i daj nam postojanost u duhu, blagoslov u obiteljima, obrazovnim ustanovama, i radnim mjestima. Blagoslovi nas tu gdje živimo u našoj domovini Hrvatskoj. Gospode Bože to te molimo u ime Gospodina Isusa Krista po snazi Duha Svetoga. Amen!

Autor: Branimir Bučanović

Prva poglavlja Biblije

«U početku stvori Bog nebo i zemlju. Zemlja bijaše pusta i prazna; tama se prostirala nad bezdanom i Duh Božji lebdio je nad vodama. I reče Bog: ….» Post 1,1-3a.

Niz biblijskih događaja kod današnjeg čitatelja pobuđuje sumnjivost i nejasnoću. Trebamo li sva biblijska kazivanja prihvatiti doslovno ili ih trebamo shvatiti kao prispodobe?

Većina biblijskih događanja ima stvarnu povijesnu pozadinu, ali nikada samo pristran popis događaja. Biblija se poslužila povijesnim činjenicama i mitovima staroga vijeka, da bi nam pomoću njih pokazala kakav je Bog, čemu i kome trebamo vjerovati i čemu se nadati. To je svjesno priznato svjedočanstvo. Boga može poznavati  samo onaj, tko se je s Njim susreo, tko  zna za Njegovu pomoć i Njegovu ljubav.

Mnogo problema čini prva knjiga Biblije. Pripada mlađim biblijskim tekstovima (smatra se da je to židovska razradba prijašnjih predaja) i smatramo ih kao uvod za sve što slijedi. Događaji o stvaranju i o prvim ljudima, ne žele nam dati samo puki popis povijesnih događanja, već objasniti našu prisutnost. Pripovijedanje o Adamu, Evi i njihovim sinovima jeste kazivanje o čovjeku kao takvom, u Adamu, Evi i njihovim potomcima može se prepoznati svaki čovjek.

Prva knjiga Biblije jeste zahvalno priznanje (očitovanje), koje poetičkim riječima slavi ljepotu Božjeg stvorenja. Umjesto da obožavamo ovaj svijet i prirodu, vjerujemo, da sve što se nalazi oko nas treba skupa sa nama služiti Bogu i slaviti Boga. Svemir je ovdje prikazan kao veliki hram, u kojem sve služi Gospodu na slavu. Bog ovaj svijet nije stvorio samo za sebe,  to je mjesto za susret sa čovjekom. Čovjek ovdje nije predstavljen kao siromah, koji se boji svijeta oko sebe, već kao onaj, koji se za sve sa ljubavlju i odgovornosti  brine. Prva poglavlja Biblije ne treba shvaćati kao doslovnu reportažu o postanku svijeta, a niti kao lekciju iz fizike i astronomije. To je radosna pjesma o Božjoj dobroti i slavi! Nastavi čitati

Psalmi : Sastavnica reformacijske pobožnosti

Psalmi su knjiga Biblije u kojoj je stotinu pedeset vjerskih pjesma podijeljenih u pet cjelina, što podsjeća na prvih pet knjiga Svetoga pisma i stupove starozavjetne teologije tj. Petoknjižje.

Psalmi su tijekom judeo-kršćanske povijesti bili važan dio osobne i zajedničke pobožnosti. Ta je činjenica prepoznata i kod reformiranih kršćana. Reformirana teologija i duhovnost nasljeđuje veliki interes za pobožnost koja se usmjerava i oblikuje psalmima. Prepoznati su i korišteni u protestantskoj pobožnosti na tri razine: kao, svojevrstan, oblik molitvenika koji se koristi u osobnoj duhovnosti vjernika, kao integrativan dio Bogoštovlja kršćanskog naroda, i kao pjesmarica Božjeg naroda koja se rabi za štovanje Boga tijekom kršćanskog Bogoštovlja. Nastavi čitati

Biblija: Temelj reformacije

Sveto pismo je ostavilo trajan trag na formiranje svjetske civilizacije. Utjecaj je vidljivi na području kulture, načela društvene pravednosti, i posebno duhovnosti odnosno religijskoj formaciji.

Što je Biblija?

Biblija je svjedočanstvo Božje Objave. To je vječna i nepromjenjiva Božja objava, kojoj se ne može ništa dodati niti oduzeti po pitanju spoznaje Boga ili objave Boga. Objava točno predstavlja ono što Bog želi da se zna o njemu i načelima koja su bitna za život i društvenu zajednicu. To je knjiga koja pruža uvid u Božje djelovanje u ljudskoj povijesti temelj je dogmatskih i općeljudskih istina.

Sveto pismo nije tek jedna knjiga koja se pročita i brzo zaboravi sadržaj. To je knjiga koja uvodi u otajstva istina Božjih te pomaže da se cjeloživotnim iščitavanjem i proučavanjem otkriva Svemogući Gospodina Boga i bolje razumijemo njegova volja. Biblija omogućuje uvid u opće ljudske istine, moralne naputke, smjernice za sadašnji život, otkrivenje o vječnom životu i budućnosti ljudske civilizacije. Nastavi čitati

Povijesni prikaz Uskrsa

U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri temeljna zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28,1-15; Mk 16,1-13; Lk 24,1-49; Iv 20,1-23.

Pri proučavanju zapisa treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a događaju je prisustvovalo više ljudi koji su ga doživjeli na sebi svojstven način. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva, dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore i smišljaju. Valja imati na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim generacijama ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan, neshvatljiv, a nekima teško prihvatljiv.

Ako se svi podaci usporede i prouče može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Treba se osvrnuti na sjedinjujuće činjenice, a njih sustavno prikazujemo. Nastavi čitati