Psalmi su knjiga Biblije u kojoj je stotinu pedeset vjerskih pjesma podijeljenih u pet cjelina, što podsjeća na prvih pet knjiga Svetoga pisma i stupove starozavjetne teologije tj. Petoknjižje.
Psalmi su tijekom judeo-kršćanske povijesti bili važan dio osobne i zajedničke pobožnosti. Ta je činjenica prepoznata i kod reformiranih kršćana. Reformirana teologija i duhovnost nasljeđuje veliki interes za pobožnost koja se usmjerava i oblikuje psalmima. Prepoznati su i korišteni u protestantskoj pobožnosti na tri razine: kao, svojevrstan, oblik molitvenika koji se koristi u osobnoj duhovnosti vjernika, kao integrativan dio Bogoštovlja kršćanskog naroda, i kao pjesmarica Božjeg naroda koja se rabi za štovanje Boga tijekom kršćanskog Bogoštovlja.
Jedan od takvih, poznatih primjera, je Ženevski psaltir (1562.), nastao pod utjecajem Jeana Calvina (Kalvina), Clementa Marota te Theodora Beze za bogoštovne potrebe temeljene na klanjaju Bogu koje proizlazi iz Svetoga pisma. Ženevski psaltir je pjesmarica u kojoj su uglazbljeni i prepjevani psalmi, a tijekom stoljeća se iz njih pjevalo na Bogoštovljima. Ova je knjiga ujedno i jedna od poznatijih knjiga reformacije. Preveden je na mnoge jezike te korištena od evangelika i rimokatolika ali i drugih kršćana. Takav je oblik pjevanja bio nadahnuće za pisanje i razvijanje drugi protestantski psaltira pr. Škotski psaltir (1650.) te kršćanskih himni koja svoja uporišta pronalaze u jednom ili više stihova iz psalama.
Psalmi su po tematici različiti, tako među njima ima: hvalospjeva, tužbalica, zahvalnica, himni, hodočasničkih pjesama itd. Čak ih je četrdesetak molitvene tematike, još više sadrže molitvene oblike u sebi.
Bitno je uočiti kako su svi molitveni psalmi prošnje upućene Gospodinu Bogu. Ta činjenica govori o naglasku knjige i važnosti susreta s Bogom. Upravo su takovi psalmi rasprostranjeni molitveni obrasci u protestantskoj tradiciji. Kroz psalme kršćani reformacije dobivaju odgovor na pitanja: komu se u obraćati, kako se moliti, te što iznositi Gospodinu Bogu. Molitva je sastavni dio duhovnog života, kroz nju upoznajemo Boga, po njoj se duhovno ispunjavam. Molitveni psalmi su po tematici različiti, ali sve ih povezuje jedna bitna činjenica, upućeni su Gospodinu Bogu svemogućemu, stvoritelju svega živoga i neživoga. Upravo je nadahnuće psalama, ali i ostatka Svetog pisma, oblikovalo protestantsku pobožnost kao teocentričnu, a molitveni zazivi se uvijek, jedino i isključivo upućuju Bogu Ocu u ime Gospodina Isusa Krista po Duhu Svetomu.
Psalmi su izvorište teološke misli, praktične pobožnosti te pastoralno – katehetske pouke, zbog toga ih treba iščitavati te neprestano iz njih crpsti duhovnu izgradnju i duhovnost temeljenu na Objavi. Nada koju su psalmisti izražavali je nada koja polazi od zaziva upućenog Gospodinu Bogu. Protestanti tijekom pobožnosti «gledaju» Gospodina Boga, kroz prizmu objave vidljive u ovoj knjizi i ostatku Svetoga pisma. Takova duhovnost «promatra Boga» kao onoga koji je iznad i Stvoritelje svega; koji je pravedan, ali i milostiv; kao onoga koji je moćan ali i pun ljubavi; koji uočava grijeh ali i prašta; koji je sveznajući, svemoguć i koji sve održava snagom svoje Riječi; koji je u svemu sve; ali iznad stvorenje kojega je stvorio i neovisno o njemu postoji.
Psalmi su, od nastanka do danas, bili poticaj vjeri. Zato ih valja čitati, proučavati, promišljati i koristiti u Bogoštovlju te molitvama upućenim Bogu Ocu stvoritelju sveg živog i neživog. (B.B.)
Reformacijski portal 