Sveto pismo je ostavilo trajan trag na formiranje svjetske civilizacije. Utjecaj je vidljivi na području kulture, načela društvene pravednosti, i posebno duhovnosti odnosno religijskoj formaciji.

Što je Biblija?

Biblija je svjedočanstvo Božje Objave. To je vječna i nepromjenjiva Božja objava, kojoj se ne može ništa dodati niti oduzeti po pitanju spoznaje Boga ili objave Boga. Objava točno predstavlja ono što Bog želi da se zna o njemu i načelima koja su bitna za život i društvenu zajednicu. To je knjiga koja pruža uvid u Božje djelovanje u ljudskoj povijesti temelj je dogmatskih i općeljudskih istina.

Sveto pismo nije tek jedna knjiga koja se pročita i brzo zaboravi sadržaj. To je knjiga koja uvodi u otajstva istina Božjih te pomaže da se cjeloživotnim iščitavanjem i proučavanjem otkriva Svemogući Gospodina Boga i bolje razumijemo njegova volja. Biblija omogućuje uvid u opće ljudske istine, moralne naputke, smjernice za sadašnji život, otkrivenje o vječnom životu i budućnosti ljudske civilizacije.

Pogled na Sveto pismo

Biblija je knjiga koja se sastoji od dvije velike cjeline. Prva se naziva Stari ili Prvi zavjet, druga je Novi ili Drugi zavjet. Teolozi imaju različite podjele cjelina Svetoga pisma. Oko pitanja Novoga zavjeta svi se slažu kako je 27 knjiga kanonskih. Glede Staroga zavjeta svi se slažu da ih je ukupno 39 ali pojedine kršćanske tradicije dodaju i neke druge tako je protestantska tradicija sklona broju 39, rimokatolička 46, a pravoslavna kanonu od 49 knjiga Staroga zavjeta.

Knjige koje se od broja 39 devet nadodaju nazivaju se deuterokanonske iako se negdje pojavljuje i termin apokrifne što nije u potpunosti točan naziv. Čak ni kod protestanata te se knjige ne smatraju netočnima nego drže da one nisu pod nadahnućem kao kanonske knjige, ali se mogu čitati. Termini se koristi za knjige koje su nastale u period između dva zavjeta, a na koncilu u Trentu 1546. je odlučeno da one budu dio kanona Rimokatoličke Crkve. Te knjige opisuju povijest židovskog naroda, u reformacijskoj tradiciji su prihvaćene kao poučne knjige ali nisu nadahnute tj. nemaju status kanonskih knjiga.

U rimokatoličkoj su tradiciji to: Tobija, Judita, Knjiga Mudrosti, Knjiga Sirahova, Baruh, dodaci u knjizi Estera i Danielu, 1. i 2. Makabejcima, u pravoslavnoj tradiciji su pridodane pored navednih još: 3. Makabejcima, Psalma 151, a pojedine pravoslavne dodaju još i 4. Makabejcima i 2. Ezrina

Postoje različiti načini kako se Biblija dijeli, ovdje predstavljamo jedan koji je jednostavan i pamtljiv za kanonske spise prihvatljive svima.

Pregled Božje objave

Stari Zavjet: 39 kanonskih u pet cjelina

1. Petoknjižje (5): Knjiga Postanka, Knjiga Izlazak, Levitski zakonik, Knjiga Brojeva, Ponovljeni zakonik.
2. Povijesne knjige (12): Jošua, Suci, Knjiga o Ruti, 1.i2. Samuelova, 1.i2. Kraljevima, 1.i2. Ljetopisima, Knjiga Ezrina, Knjiga Nehemijina, Estera.
3. Psalmi: 150 podijeljenih u pet knjiga koje podsjećaju na Petoknjižje.
4. Mudronosne knjige (4): Job, Mudre izreke, Propovjednik, Pjesma nad pjesmama.
5. Proročke knjige: (17 odnosno 5 plus 12) Pet tzv. velikih proroka; Izajia, Jeremija, Tužaljke, Ezekiel, Danijel. Dvanaest tzv. Malim proroci: Hošea, Joel, Amos, Obadija, Jona, Mihej, Nahum, Habakuk, Sefanija, Hagaj, Zaharija, Malahija.

Novi Zavjet: 27 kanonskih knjiga u pet cjelina:

1. Evanđelja (4): Evanđelja; Matej, Marko, Luka, Ivan
2. Povijesna knjiga (1): Djela apostolska.
3. Poslanice apostola Pavla (13): Rimljanima, 1.i2. Korinćanima, Galaćanima, Efežanima, Filipljanima, Kološanima, 1.i2. Solunjanima, 1.i2. Timoteju, Titu, Filemonu.
4. Opće ili katoličke poslanice (8): Hebrejima, Jakovu, 1.i2. Petrova, 1.2.3. Ivanova, Judina
5. Apokaliptična knjiga (1): Otkrivenje

Navedene knjige Biblije su kanonske, i oko njih nema spora, za sve kršćane ove su knjige temelj Božje objave.

Reformacijski nauk o Bibliji

Reformirana teološka tradicija glede Svetoga pisma iznosi nauk koji je izražen u Vjeroispovijedanju Reformirane Crkve pa iz II. HV I.

“Vjerujemo i priznajemo da su kanonske knjige svetih proroka i apostola, kako u Starom, tako i u Novom zavjetu, istinita Riječ Božja, koja sama po sebi ima vrhovni autoritet, koja ne potiče od ljudi jer je sam Bog govorio patrijarsima, prorocima, apostolima, a još i danas nam govori kroz Sveto pismo.

U ovom Svetom pismu sveopća Crkva nalazi najpotpuniju istinu svega onoga što se odnosi na spasonosnu vjeru, i življenje Bogu ugodnoga života. U svjetlu je toga Bog jasno zapovjedio da se Pismu ništa ne može dodati niti oduzet.

Propovijedanje Riječi Božje jest Riječ Božja. Stoga, kada se u Crkvi propovijeda Božja riječ po propovjednicima koji su pozvani vjerujemo da je navještena Božja Riječ i nju primaju vjernici, te da nikakvu drugu Božju Riječ ne treba izmišljati ili očekivati s neba.

Treba prihvatiti propovijedanu Riječ, a ne propovjednika koji bi eventualno bio zao ili grješnik, jer sama Božja riječ ostaje uvijek istinita i dobra. Ne smatramo kako je propovijedanje bespotrebno jer otkrivenje istinske vjere ovise o unutarnjem posvjedočenju Duhu.

Unutrašnje prosvjetljenje ne isključuje vanjsko propovijedanje. On koji nas prosvijetli Duhom Svetim zapovjedio je svojim učenicima; “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.” Mk 16,15. Tako je Pavao u Filipima propovijedao Lidiji, prodavačici kojoj je Gospodin Duhom svojim otvorio srce, Dj 16,14. Pavao je, predivno izrazivši svoju misao, zapisao u Rim 10,17 zaključak, “Dakle: vjera po poruci, a poruka riječju Kristovom.” Istovremeno smatramo da Bog može prosvijetliti koga hoće i kada hoće, bez izvanjske službe jer je to u Njegovoj moći.”

Zaključimo kultura čitanja i promišljanja Biblije sastavnim je djelom naprednog svjetonazora, budući je to i riječ koju je nadahnuo Bog potpuno je jasno kako njezine poruke daju poticaj za savladavanje izazova života, izgradnju svjetonazora, te je temelj dobre duhovnosti i društvene pravednosti. (B.B.)

© reformacija.net