Vjerujemo kako sve nebeske i zemaljske stvari, kao i sva stvorenja, održava i upravlja providnost mudroga, vječnoga i svemogućega Boga. Kralja David svjedoči i kaže, “Uzvišen je Gospod nad sve narode, slava njegova nebesa nadvisuje. Tko je kao Gospodin, Bog naš, koji u visinama stoluje i gleda odozgo nebo i zemlju?” U psalmima je zapisano “Hodam li ili ležim, sve ti vidiš, znani su ti svi moji putovi. Riječ mi još nije na jezik došla, a ti, Gospode, sve već znadeš.” (Ps 113,4.6; Ps 139,3-4). Pavao svjedoči te izjavljuje, “Po njemu, naime, živimo, mičemo se i jesmo” i “sve je od njega, po njemu i za njega” (Dj 17,28. Rim 11,36). Stoga sv. Augustin najistinitije u skladu s Pismom izjavljuje, “Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih?” Mt 6,26.

Krivovjerje

Ne prihvaćmo one koji niječu Božju providnost i sve one koji bogohulno tvrde da je Bog prezaposlen nebeskim stvarima te ne vidi i ne brine za nas i naše poslove. Božji sluga David ovako je to izrekao: “dokle, će bezbožnici, Gospodine, dokle će se bezbožnici hvaliti?” I govore, “Dokle će bezbošci, Gospode, dokle će se bezbošci hvastati? … i govore: “Gospodin ne vidi! Ne opaža Bog Jakovljev!” Shvatite, lude u narodu: bezumni, kad ćete se urazumiti? Onaj što uho zasadi da ne čuje? Koji stvori oko da ne vidi?” Ps 94,3.7-9.

Čovjekov trud i Božja providnost

Ne preziremo kao beznačajna sredstva po kojima Božja providnost djeluje, nego naučavamo kako im se moramo prilagoditi sve dok su nam preporučena Božjom Riječju. Tako negiramo brzoplete izjave onih koji tvrde da ako Božja providnost upravlja svime onda su naša nastojanja i trud uzaludni.

Dovoljno je da sve što imamo predamo Njegovoj providnosti i ne trebamo se brinuti ili raditi išta. Premda je Pavao shvatio da je plovio od providnosti Božjoj koji mu je rekao, “… tako ti treba svjedočiti i u Rimu” Dj 23,11 i obećao mu, “…nitko od vas neće propasti… Ni jednom od vas neće propasti ni vlas s glave.” D 27,22.34, ipak je rekao stotniku i vojnicima kada su mornari mislili da će brod potonuti, “Ako ovi ne ostanu u lađi, svi se ne možete spasiti!” Dj 27,31.

Jer je Bog, koji je svemu odredio kraj, također, odredio i početak i sredstva po kojima ostvaruje svoj cilj. Pogani pripisuju stvari slijepoj sreći i nesigurnoj slučajnosti. Međutim, Sv. Jakov poručuje da ne govorimo, “Danas ili sutra poći ćemo u ovaj ili onaj grad, ondje ćemo provesti jednu godinu, trgovati i steći blago, “nego nadodaje, “radije kažite, ‘ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i činit ćemo ovo ili ono!”‘ Jak 4,13.15. Augustin je naučavo, “Sve što se taštim ljudima čini kao slučajnost, događa se po Božjoj Riječi, jer mora biti onako kako je On zapovjedio”.

Na isti se način činilo pukom slučajnošću što se dogodilo da je Šaul, u traženju očevih magarac, neočekivano naišao na proroka Samuela. Međutim, prethodno je Gospodin rekao proroku, “Sutra u ovo doba poslat ću k tebi čovjeka iz Benjaminove zemlje” 1 Sam 9,16. (II HV VI)

© reformacija.net