Arhiva Autora: Editor

Želiš li ozdraviti?

Ribič

Potom je bio židovski blagdan i uziđe Isus u  Jeruzalem. U Jeruzalemu je kod  Ovčjih vrata  ribnjak, koji se zove hebrejski  Betzeta, a ima pet trjemova. U njima je ležalo veliko mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i uzetih. A ondje je bio jedan čovjek koji je trideset godina bio bolestan. Kad ga vidje Isus gdje leži  i dozna da je već odavno bolestan, upita ga: «Želiš li ozdraviti ?» Bolesnik mu odgovori:  « Gospodine, nemam čovjeka da me spusti u ribnjak, kad se zaljulja voda. Dok ja dođem, drugi siđe prije mene.» Tada mu reče Isus : « Ustani, uzmi  svoju postelju i hodi.» Odmah  ozdravi  taj čovjek , uze  svoju postelju i hodao je naokolo. A taj je dan bio subota.  Zato rekoše Židovi onome što ozdravi: « Subota je.  Ne smiješ nositi svoju postelju.»  on im odvrati: « Koji me iscijeli reče mi: Uzmi svoju postelju i hodi!»  A oni ga zapitaše: « Tko je taj čovjek koji ti reče : Uzmi svoju postelju i hodi ?» Iscijeljeni nije znao tko je bio, jer se Isus  sklonio. Ondje je, naime, bilo veliko mnoštvo ljudi. Poslije ga zateče Isus u Hramu i reče mu:» Eto, ozdravio si !  Ne griješi više, da ti se ne dogodi što gore !» Tada ode čovjek i javi Židovima da je ono bio Isus koji ga je iscijelio. Zato su Židovi progonili Isusa, jer je to učinio u subotu. Isus im izjavi:» Otac moj neprestano djeluje, danas kao uvijek. I ja tako radim.» Zato su još više gledali Židovi  da ga ubiju, jer ne samo da je prestupio subotu,  nego je i Boga nazivao svojim Ocem i time se pravio jednak Bogu.  Iv 5, 1-18

Ovaj događaj iz evanđelja po Ivanu, nas dovodi ka jeruzalemskom ribnjaku  zvanom  Betzeta. Samo što kraj njega ne sjede šutljivi ribiči, već leže bolesnici. Bolesnici, koji godinama boluju. Takva mjesta ukazuju na svu težinu ljudske  tjeskobe i muke. Gledajući te ljude koji bespomoćno samo leže i možda tiho nariču, nitko ne može ostati ravnodušan. Iskreno rečeno, na takva mjesta idemo samo onda kad moramo.

Ali Isus je išao tamo a nije morao. Nije mu tamo ležala ni baka, ni stric …. Svratio je na to mjesto kada je krenuo  u hram na svečano Bogoštovlje . Namjerno je došao među te ljude da im pokaže, da je Gospodinu Bogu stalo do njih. Tada je vladalo uvjerenje, da je čovjek sam krivac za svoju bolest. Bolest  se smatrala kao posljedica grješnoga života. Danas tako više ne mislimo. Ali što vrijedi, kad se svaki bolesnik osjeća napušten, nepravedno pogođen i potiho se pita: «Zašto baš ja? Zašto sam osuđen bespomoćno ležati, dok drugi uživaju?»

Zato je Isusov dolazak na ribnjak Betzeta ohrabrujuće poslanstvo. Bolest ne umanjuje vrijednost ljudskog života. Onima, kojima je život dao teže breme, Isus je došao pomoći i osloboditi ga njegovih muka i patnji. Naš događaj želi pokazati kako je došlo do ove pomoći i oslobođenja.

Ribnjak Betzeta bio je posebno mjesto. Tamo se, naime, čekalo na čudo. Na dnu ribnjaka je bio izvor iz kojeg je u nepravilnim intervalima  izvirala voda. Ljudi su vjerovali da će ozdraviti onaj tko prvi uroni u vodu. Svi znamo snagu vjere. U početku je to bilo u redu, slično kao i kod nekih drugih sličnih čuda. Ali pokušajmo zamisliti! Ta kolona ljudi čekajući čudo. A samo onaj najbrži je imao šansu. Samo onaj «najjačih lakata». Kako su se samo ti bolesnici gledali? Kakvom mržnjom su govorili: «Tko li će me sad opet preteći?» U Betzeti nije važio nikakav red. Odlučivalo se kao i u prirodi samo snaga i brzina. Oni, koji se nisu mogli brzo kretati, mogli su si unajmiti roba da ih odnese u vodu. Ali oni, koji nisu imali ni novaca ni bliže rođake, nisu imali ni pravo na ozdravljenje. Da li vam se to čini okrutno? Da, ali takav je svijet u kojem vlada ljudska sebičnost. Ili ja, ili on. I čuda mogu biti nepravedna. Nastavi čitati

Nacistička religija

 

Simboli i djelovanje nacizma


»Toga sam dana osjetio neodoljivu privlačnost i snažnu silu. Iz njegovog su glasa i nastupa izlazile snažne poruke. Nešto me je obuzelo i sljedećeg sam trenutka shvatio tko je moj Vođa i koga moram slijediti.« Ovako se iščitava snaga nastupa Adolfa Hitlera od jednog sljedbenika nacističke ideologije.

Njegov će idol kombinacijama cirkuskoga nastupa, uvjerljive retorike, socijalističkoga populizma, nacionalističke isključivosti, rasne netrpeljivosti, imperijalističke i ratne ekspanzije odvesti u ponor duhovne i društvene destrukcije njemački narod, te dovesti u pitanje civilizaciju kakova je do tada postojala.

Tijekom komunističko-socijalističkoga totalitarizma razvila se i poticala (održana do danas) obmana kako nacizam zahvaljuje svoju postojanost kršćanstvu, a da su kršćani (katolici i protestanti) stvorili i održavali taj sustav. Potrebno je podsjetiti kako su rušenje nacizma pokrenuli američko-engleski protestanti koji su mu u konačnici i presudili. To su učinili zajedno s koalicijom europskih antinacističkih naroda, koji su većinski bili kršćani.

Potrebno je naglasiti kako su izvori nacizma bili u: okultizmu, astrologiji, poganizmu, ideologiji prinošenja žrtava i prolijevanja krvi, kultu ličnosti, praznovjerju, poligamnoj perverziji, kvasi genetici, nacionalističkom, populističkom i socijalističkom djelovanju, a ne u kršćanstvu! Bitno je uočiti i okultnu snagu i spregu s nacizmom u objašnjavanju nevjerojatnih sljedova događaja. Upravo je okultna strana nacizma odigrala ključnu ulogu i dovela do toga da jedna nacija postane rob Vođe i robot mračne ideologije koja je odnijela milijune života i dovela do katastrofe svjetskih razmjera.

Poganska inicijacija

Poganska je perverzija poticana od sredine devetnaestoga stoljeća, a tijekom dvadesetih godina dvadesetoga stoljeća uzela je velikoga zamaha. Razna su okultna društva promicala praznovjerje šireći pošast diljem Europe u nastojanjima da se uništi kršćanska vjera.

Neka su od tih društava njegovala kult superiorne, nepostojeće, rase Arijanaca. Iako je sve krenulo kao budalaština dokoličara za praznovjerne i priproste bogataše polako se počela širiti među prosječan puk. U širenju poganske opsjene posebno se je isticalo društvo Tule. To je drušvo 17. kolovoza 1918. ustrojio Rudolf von Sebottendorff, njemački okultist. Njihov je znak vidljiv u ilustraciji članka ispod demona koji proždire dijete. S njima je bila povezna poznata okultiskinja hrvatsko-njemačkoga podrijetla Marija Oršić rođena u Beču. Tulani su vjerovali kako su oni viša rasa koja će vladati ljudima, mogu usmjeriti sile i energiju prirode te ju kontrolirati kako bi vladali svijetom. Vjerovali su kako su nasljednici Arijanca koji su miješanjem sa drugim narodima »onečistili« krv te su se trebali očistiti. To čišćenjem je trebalo biti putem selektivnog razmnožavanja genetski čistih, a sve u cilju kako bi došli do čiste krivi i na taj način postali arijanska božanstva koja će vladati svijetom. Arijanci su prema tom vjerovanju bili u stalnom sukobu s Židovima, zbog toga ih je trebalo uništiti.

Skupina dokonih tulskih čudaka osnovali su partiju (1919.) pod nazivom Njemačka radnička partija, poslije preimenovanu u Nacional socijalistička radnička partija. Toj se je partiji priključio Adolf Hitler, ispočetka kao špijun, a vrlo brzo i njezin šef. Skupina od šezdesetak članova (1920.) postati će popularna i moćna društvena sila sa više od osam milijuna sljedbenika kod raspuštanja (1945.)

SS-ovci su kao pripadnici elitne postrojbe njemačke armije morali proći postupak inicijacije koja se temeljila na poganskim obredima koji su kombinirali religioznosti, praznovjerja, ezoteriju, štovanje sila svemira, poganštinu i bogohulje. Sve je ostvareno po matrici koju je osmislio Heinrich Himmler, veliki svećenik nacističkog kulta, a božanstvo je bio Adolf Hitler – Vođa (Der Führer). Kult je ličnosti svoje uporište pronašao u prosvjetiteljskim premisama i nastojanjima da se kršćanska religija izbaci iz društva, te pronađu novi oblici religija i ideologija za »zastarjelu« kršćansku vjeru.

Himmler je kao istaknuti vođa nacista, vrlo bitan za razumijevanje ove teme, od svoje mladosti pokazivao zanimanje za okultno. Iako je kao i Hitler po krštenju bio rimokatolik u njegovom ideološkom i vjerskom nije bilo puno toga što bi se moglo povezati s kršćanstvom. Himmler je javno iznosio sljedeće stajalište glede kršćanstva: »Moramo se razračunati s kršćanstvom, tom najvećom kugom koja nas je zadesila i koja nas je oslabila u svakom sukobu!«

Nacističko kultno mjesto

Središnje je mjesto nacističkog kulta bio zamak u Wewelsburgu u kojemu su se održavale inicijacije i seanse od 1935. Taj je zamak bio meka i hram u kojemu su se odabrani članovi usmjeravali, indoktrinirali i oblikovali po uzoru na nacistički kult. Namjera je bila pokretanje i buđenje germanske poganštine u cilju uništavanja kršćanske vjere te postavljanje nove nacističke religije u središte njemačkog društva. Njezino je božanstvo trebao biti veliki i sveprisutni Vođa, a društvo je valjalo ispuniti novom arijansko krvno-čistom rasom. Iako je većina nacista bila suprotnost svoje ideologije, kao stasom tako i glasom, to ih nije smetalo da žive svoju obmanu.

Poganski rituali su prakticirani, kako u Wewelsburgu tako, i na vrlo čestim paradama koje su organizirali kao dijelom nacističke »duhovnosti«. U sklopu SS inicijacije prakticiralo se je štovanjem sunca, solsticija, i održavalo poganske običaje. Za vrijeme kultnih obreda hodali bi oko vatre, u koju bi bacali vijence koji su simbolizirali smrt kršćanske vjere i rađanje poganštine. Uz zvuke talambasa okretali bi se oko vatre obuzeti poganskom mistikom te se klanjali silama svemira i voljenom Vođi.

Himmler je potaknuo potragu za »Svetim gralom«. Ezoterijskim predmetom koji je prema poganskoj mitologiji imao snagu dati vječni život. Trošili su velika financijska sredstva u potrazi za nepostojećim predmetom koji je imao veliko značenje za nacistički kult.

Nacizam je imao sve odlike sekularno-religijskog kulta vidljiv u svim totalitarističkim pokretima kako lijevih tako desnih političkih organizacija i religija. Od ljudi je stvarao pokorne sljedbenike smanjene uračunljivosti izopačenih moralnih načela, podređene partiji i Vođi. Poticao je slijepu poslušnost i podređenost ideologiji. To se je ostvarivalo različitim oblicima indoktrinacije i pranja mozga putem masovnih medija i političko-društvene represije, zastrašivanja i prijetnji.

Sve navedeno upućuje na jasan zaključak: nacizma je bio anikršćanski kult, a povezivanje s kršćanstvom je obmana i laž. Koketiranje sa ovakvim oblikom religije i ideologije put je u duhovnu i društvenu devijaciju! (B. B.)

Srbija: Godina Milanskog edikta

Sveto pismo - Čirilićca

Niš (Srbija), rodni grad cara Konstantina (lat. Flavius Valerius Aurelius Constantinus Augustus), tijekom 2013. godine organizira niz manifestacija povodom donošenja Milanskog edikta (313.po.Kr.). Tada je Konstantin je donio edikt kojim su kršćani, nakon višestoljetnih progona, dobili mogućnost slobodnog ispovijedanja vjere.

Dostojan i znakovit početak obljetnice bila je podjela Novog zavjeta vjernicima Niške eparhije. Inicijator je protonamjesnik «Crkve Sv. Konstantina i carice Jelene» u Nišu (lat. Naissuus) o. Milan Dragović. Prvih je 500 besplatnih primjeraka podijeljeno, nakon ankete među pravoslavnim vjernicima, prije dvije godine.

Tim je povodom gđa. Vera Mitić (tajnica Biblijskog društva Srbije) izjavila: «Ideja za realizaciju ovog projekta rodila se pre dve godine kada je i potpisan memorandum o saradnji između Pravoslavne Eparhije niške i Biblijskog Društva Srbije. U to vreme ovaj memorandum u ime eparhije potpisao je tadašnji episkop niški, a sadašnji Patrijarh srpski Gospodin Irinej. Blagoslov je kasnije dao i novopostavljeni Vladika niški Gospodin Jovan. U to vreme, zahvaljujući finansijskoj pomoći Norveškog Biblijskog Društva, realizovali smo pilot projekat u okviru kojeg smo podelili 500 primeraka Novih Zaveta zajedno sa anketom iz koje smo kasnije utvrdili da oko 60 posto aktivnih pravoslavnih vernika nije posedovalo Sveto pismo.” Nastavi čitati

Obljetnica sjećanja na holokaust

Holokaust je ime za genocid koji je izvršen nad Židovima, ali i drugima posebno Romima, tijekom Drugog svjetskog rata. Izvorno značenje riječi povezano je sa žrtvom paljenicom. Nakon što su razotkrivene sve grozote koje su nacističke vlasti počinile kako bi se slikovito opisao njihov zločin počinje se koristiti taj izraz.

Tijekom Drugog svjetskog rata nacističke vlasti su na najodvratniji mogući način pobile na milijune ljudi različitih nacija, vjera i rasa, a posebno su se usredotočili na Židove. Prema podacima Encyclopaedia Judaica tijekom holokausta ubijeno je 5 820 960 Židova. Istraživači povijesti tvrde da je od ukupnog broja trećina Židova, na svjetskoj razini, pobijena tijekom nacističke strahovlade. Brojka je još zastrašujuća jer svih ostalih naroda i grupa po različitim osnovama koje su ubijene kreće od 10 pa čak 20 milijuna žrtava. Koliki su razmjeri ljudske tragedije govori izračun; ako bismo se htjeli svaki dan prisjetiti po jedne žrtve koja je ubijena u Holokaustu, i uzmemo manju brojku kao točnu, trebalo bi 27 397 godina da se prisjetimo svih osoba. Nastavi čitati