Holokaust je ime za genocid koji je izvršen nad Židovima, ali i drugima posebno Romima, tijekom Drugog svjetskog rata. Izvorno značenje riječi povezano je sa žrtvom paljenicom. Nakon što su razotkrivene sve grozote koje su nacističke vlasti počinile kako bi se slikovito opisao njihov zločin počinje se koristiti taj izraz.

Tijekom Drugog svjetskog rata nacističke vlasti su na najodvratniji mogući način pobile na milijune ljudi različitih nacija, vjera i rasa, a posebno su se usredotočili na Židove. Prema podacima Encyclopaedia Judaica tijekom holokausta ubijeno je 5 820 960 Židova. Istraživači povijesti tvrde da je od ukupnog broja trećina Židova, na svjetskoj razini, pobijena tijekom nacističke strahovlade. Brojka je još zastrašujuća jer svih ostalih naroda i grupa po različitim osnovama koje su ubijene kreće od 10 pa čak 20 milijuna žrtava. Koliki su razmjeri ljudske tragedije govori izračun; ako bismo se htjeli svaki dan prisjetiti po jedne žrtve koja je ubijena u Holokaustu, i uzmemo manju brojku kao točnu, trebalo bi 27 397 godina da se prisjetimo svih osoba.

Nažalost, i našu nacionalnu sramotu, holokaust je bio prisutan na hrvatskim prostorima. Postojao je u antihrvatskoj, i kvasi državi tzv. NDH. Ona nije bila Hrvatska, nije bila država i nije promovirala interese hrvatskog naroda. NDH je bila rasistička tvorevina, mrtvorođenče talijanskih fašista i njihovih simpatizera, koju su osnovali domaći plaćenici pod vodstvom zločinca Ante Pavelića. Kuriozitet je povijesti i tragikomična činjenica kako je Pavelićeva žena bila Židovka, a isto tako i tzv. ministara u njegovoj vladi: Kvaternika i Žanića. Navodimo samo tri od više takovih primjera, jer želimo istaknuti licemjerstvo tzv. čistunaca. Za vrijeme NDH u Hrvatskoj je postojalo nekoliko logora u kojima su ljudi proganjani zbog svojeg etničkog, vjerskog ili rasnog porijekla. Najozloglašeniji je bio Jasenovac. Prema istraživanjima tijekom Drugog svjetskog rata pobijeno je više od osamdeset tisuća ljudi raznih nacija: Srba, Židova, Roma, te Hrvati koji nisu pristajali uz zločinački sustav NDH. Zločini ovog sustava trajni su podsjetnik svim Hrvatima i građanima Hrvatske kako nikada ne smiju dozvoliti ekstremistima, bilo kojeg, a posebno političkog oblika, da svoje destruktivne ideje prošire u društvenu zajednicu.

Zbog veličine, razmjera strahota, ljudske patnje i tragedije koje je učinjeno tijekom holokausta potrebno se je barem jednom godišnje prisjetiti ovog sramotnog događaja povijesti. Ujedinjeni narodi su u studenome 2005. donijeli rezoluciju kojom se 27. siječnja obilježava kao dan sjećanja na Holokaust, u spomen na 27. siječnja 1945, kada je oslobođen Auschwitz. Treba istaknuti kako progon po rasnoj, vjerskoj i nacionalnoj osnovi nije «izum» nacizma, što nikako ne umanjuje odgovornost svih onih koji su u njemu učestvovali. Tendencije segregacije po rasi, vjeri i etničkom porijeklu postojale su prije toga vrjemena, na žalost i danas su prisutne.

Holokaust je najveća sramota na europskoj povijesti, posebno njemačkoj, ali i svih onih koje su podržavali sustav temeljen na segregaciji ljudi iz bilo kojeg razloga ili u bilo kojem omjeru. Takovo postupanje prema ljudima je neprihvatljivo te odraz pomračenosti uma i moralne izopačenosti. Stoga treba jasno i nedvosmisleno ustajati protiv svih onih koji umanjuju, negiraju, opravdavaju ili relativiziraju zlostavljanja, progone i zločine koje se čine nad drugima zbog njihove vjere, rase, nacije ili bilo koje druge posebnosti. (B.B.)

© reformacija.net