Salomon: Primjer pravde i pobožnosti

Salomon je bio treći kralj Izraela te sin Davida i njegove supruge Bat-Šebe: 2 Sam 12,24-25. Djelovao je od 965.-926. pr.Kr. te ostavio velikog traga u biblijskoj povijesti i oblikovanju bogoštovnog sustava Staroga zavjeta. Vladao je četrdeset godina, a njegov je život opisan u Svetomu pismu: 1 Kr 1-11 te 1 Ljet 28,5 – 2 Ljet 9.

Salomonov je značajan na društvenom planu zbog administrativnih reformirani te uspostavi dvanaest provincija kraljevstva po uzoru na dvanaest izraelovih plemena. Za vrijeme njegove vladavine Izrael se razvio u veliku i snažnu državu te je vladao mir. Za razliku od njegova oca vodio je mirotvornu politiku i donio društvenu stabilnost i napredak. To je bilo vrijeme najveće stabilnosti u povijesti Božjega naroda opisanoga u Bibliji. Kralj je Salomon uspostavio centralizirani bogoštovni sustav sa Hramom koji je postao središte štovanja Boga te vidljiva i stvarna nazočnost Boga na zemlji: 1 Kr 6,11-13. Izgradio je Hram, središnje mjesto hodočašća i bogoštovlja. Za razliku od Novog zavjeta u Starom zavjetu je Bog boravio među ljudima na vidljivom mjestu u Hramu. Hram su Božji u Novom zavjetu vjernici, ali u Starom zavjetu je to vidljiva građevina. Sebi je izgradio veličanstvenu palaču te proširio Jeruzalem. Iako je pred kraj svoga života izgubio entuzijazma za monoteizam te pravio kompromise sa vjerom, zbog čega je kao posljedica nastupila propast i dioba njegova kraljevstva, ipak, njegov je život poticaj za promišljanje vjere i rast u spoznaji Boga: 1 Kr 11,1-13. Nastavi čitati →

Apostoli: Božji poslanici

U Galieji se pojavljuje propovjednik, ljudi ga slušaju i slijede, a njegova poruka je upečatljiva. On poziva i pokazuje put, a poruke i poduke ulijevaju nadu i daju poticaje za život. Dok je hodao obalama Galilejskog jezera dva su ribara čula njegov glas: “Hajdete za mnom i učinti ću vas ribarima ljudi!” (Mk 1,16-18). Imena su tih ribara Andrija i Šimun oni će postati dosljedni i predani sljedbenici, a zbog toga što ih je pozvao i poslao postaju Božji emisari – Kristovi poslanici.

Značenje imenice apostol (grč. Apostolos) jest onaj koji je poslan, odabran za određenu službu, odnosno prenositelj poruke onome kome je ta poruka namijenjena. Jednostavno ali precizno rečeno apostol je poslanik koji prenosi poruku. U Svetomu pismu ova se imenica pojavljuje na više mjesta te ju se povezuje sa Dvanaestoricom, tj. učenicima koje je Isus Krist odabrao od mnoštva svojih sljedbenika kako bi bili njegovi najbliži sljedbenici. Dvanaestorica su izabrana po uzoru na dvanaest plemena Izraela te su oni, u tomu smislu, i poveznica sa Crkvom Staroga zavjeta. Jedan će od njih postati izdajica, a njega će zamijeniti Matija o čemu svjedoči knjiga Djela apostolskih (Dj 1, 26). Većina će postati mučenici vjere, a samo će apostol Ivan umrijeti prirodnom smrću. Dvanestorica će biti vođe prve Crkve, koja je započela djelovanjem u Jeruzalemu, ali će kasnije mnogi od njih otići u različite dijelove svijeta.

Imena dvanestorice pronalazimo u Mt 10,2-4; Mk 3,13-19 i Lk 6,13-16 to su: Petar Šimun i njegov brat Andrija, Ivan i Jakov Zebedej, Filip, Bartolomej, Toma, Matej (carinik po zanimanju), Jakov Alfej, Tadija (odnosno Juda Jakovljev), Šimun Kananaj i Juda Iškaritoski (koji će postati njegov izdajnik).

Dvanaestorica zauzimaju posebno i značajno mjesto u povijesti spasenje te formiranja i reformiranja kršćanske Crkve.

Nastavi čitati →

Obnova obrazovanja

Reformirana Crkva u Mađarskoj proslavila je dvadesetu obljetnicu (lipanj 2012.) obnove obrazovanja, Crkvena općina Tiszántúl je tim povodom održala bogoštovlje zahvale

Nakon više desetljeća zlostavljanja i proganjanja, od strane ateističko-komunističkih totalitarista, Reformirana Crkva u Mađarskoj je, zajedno s drugim vjerskim zajednicama, dobila priliku ponovno uspostaviti i izgrađivati obrazovanje. Nastavi čitati →

Globalno zatopljenje

Već se duže vrijeme u medijima, zavisno od vremenskih (ne)prilika, povede rasprava o globalnom zatopljenju. Tako se dobiva utisak kako je globalno zatopljenje krivo za sve promjene, a ključni je uzrok čovjek koji može sve pa tako i mijenjati prirodu kako mu se prohtje.

Globalno zatopljenje je porast temperature površine zemlje, u dvadesetom stoljeću, za koje mnogi znanstvenici tvrde kako je u direktnoj vezi sa čovjekovim djelovanjem. Budući je civilizacija ovisna o fosilnim gorivima dolazi do ispuštanja ogromnih količina CO₂ koji se skuplja u atmosferi. Onečišćenje dovodi do stakleničkih plinova, a oni su u direktnoj vezi s porastom temperature. Dodatni problem je i nekontrolirana sječa šuma, sve to dovodi do klimatskih promjena, povećanja temperature što ima za posljedicu vremenske ekstreme, otapanje ledenjaka i povećanje razine mora. Nastavi čitati →

Psalam 23.

Slikar: Nenad Blažev

»Gospod je moj pastir, ništa mi ne nedostaje. Na zelenim poljanama pusti me da sjedim i počinem kraj mirnih voda. On mi krijepi dušu. Zbog svoga imena vodi me pravim stazama. Ako bih morao i putovati tamnom gudurom, ne bojim se zla jer ti si sa mnom. Tvoj štap i tvoja palica me tješe. Spremaš preda mnom stol naočigled mojim neprijateljima. Glavu mi mažeš uljem; moja se čaša prelijeva. Samo će me sreća i milost pratiti kroz sve dane života moga i stanovat ću u kući Gospodnjoj dok živim.« Psalam 23.

Ovaj je psalam možda najpoznatiji od svi ostalih psalama u Psaltiru. Razlog je tomu što se često citira na kršćanskim okupljanjima, a može ga se čuti i u medijima. Njegova prepoznatljivost proizlazi iz zanimljive usporedbe (Bog kao pastir) i poticajnih poruka koje donosi, a koje ćemo istaknuti. David je ‒ Božjim nadahnućem ‒ napisao većinu pa tako i ovaj psalam.

Potrebno je uočiti povijesnu činjenicu koja pomaže pri razumijevanju i snazi poruke. U starozavjetno je doba svjetovni vladar ponekad oslikavan i opisivan kao pastir, a time se je željela pokazati njegova moć i skrb nad podanicima. Ponekad je to bio slučaj i sa poganskim božanstvima kao npr. Marduk, vrhovno babilonsko božanstvo, koji je oslikavan kao pastir. Usporedba pastira, kao onoga koji skrbi i brine, bila je poznata ljudima pradavnih vremena. Kroz ovu usporedbu kralj David ističe Gospoda Boga za svoga pastira, i po tomu se bitno razlikuje od poganskih vladara. David koji je zemaljski kralj tj. vođa Izraelskoga naroda, vjeruje, sluša i slijedi nebeskog tj. vječnog Pastira koji ga vodi kroz život. On koji je predvodnik svoga naroda slijedi Boga. Ovo je uzor za sve društvene vođe koje bi trebale biti ljudi vjere i svojim primjerom promicati božji sustav vrijednosti, a ne bezboštvo.

Slike koje se rabe (zelene poljane, mirne vode) oslikavaju Božje djelovanje koje vodi u duhovnu obnovu i okrjepu duše, te donosi blagoslov. Biti blagoslovljen znači imati mir u srcu i duhovnu okrjepu. Božje je djelovanje uvijek takovo, donosi napredak u duhovni život čovjeka. Nevolja je suvremenoga čovjeka što vjeruje da će te istinske, duboke i vječne vrijednosti te promjene pronaći u ideologijama i materijalnim prolaznostima ovoga svijeta. Stvarnost nas uči da su posljedice takovoga života razočarenja i duhovno mrtvilo. Zbog toga treba podsjetiti da je Bog taj koji krijepi dušu svima onima koji vjeruju, mole i žive s njim. Gospod je taj koji duhovno obnavlja, vraća snagu, i osnažuje.

Tamna gudura, štap i stol nose poruke: vjernik ima Božje vodstvo i zaštitu u životu. Tamna je gudura slika najtežih životnih okolnosti kroz koje vjernik može proći. Nema obećanja da će ići kroz život »kao po loju«, bez izazova i nevolja – ali ima nadu Božjega vodstva u najtežim životnim okolnostima, a to se slikom štapa oslikava. Nitko ne jede u blizini neprijatelja jer zna da će biti napadnut. »Stol naočigled neprijatelja« označuje sigurnost koju Bog daje vjerniku u najtežim okolnostima i neprijateljskom okružju.

Blagoslov je nad onima koji žive i slijede Boga, a to se poručuje kroz slike: ulja, čaše, i doma Gospodnjega. U biblijsko se doba maslinovo ulje koristilo kao potvrda božjega odabira i posvećenja za određenu službu. Tako su proroci, svećenici, suci i kraljevi pomazivani (izlijevanjem ulja na glavu) u znak Božjeg odabira i poziva za službu (odatle izrazi pomazanje i pomazanik). Puna čaša, koja se preljeva, označava puninu Božjega blagoslova. Božja kuća ili Gospodnji dom mjesto je njegove nazočnosti na Zemlji. U starozavjetno je vrijeme to isprva bio tzv. Šator sastanka koji je poticao od Mojsijeva doba, a potom Hram kojega je dao izgraditi Salomon. To su praslike nazočnosti Duha Svetoga u životima vjernika koji u punini počinje od izlića Duha Svetoga (čit. Dj 2). To je ujedno i eshatološka nada vječnoga života s Bogom (čit. Otk 21, 1 – 7).

Psalam 23. daje nadu i sigurnost te poručuje kako je vjernikov život zaštićen te utvrđen vjerom i neprolaznom nadom u Bogu.

Molitva: Gospode ti si duhovni pastir koji vodiš pravim putovima i dušu nam obnavljaš. U tebi je naš mir, nada i sigurnost. Molimo te blagoslovi nas i duhovno obnovi, utvrdi našu vjeru i daj nam postojanost u duhu, blagoslov u obiteljima, obrazovnim ustanovama, i radnim mjestima. Blagoslovi nas tu gdje živimo u našoj domovini Hrvatskoj. Gospode Bože to te molimo u ime Gospodina Isusa Krista po snazi Duha Svetoga. Amen!

Autor: Branimir Bučanović