društveni obzori i ogledi

Globalno zatopljenje

Već se duže vrijeme u medijima, zavisno od vremenskih (ne)prilika, povede rasprava o globalnom zatopljenju. Tako se dobiva utisak kako je globalno zatopljenje krivo za sve promjene, a ključni je uzrok čovjek koji može sve pa tako i mijenjati prirodu kako mu se prohtje.

Globalno zatopljenje je porast temperature površine zemlje, u dvadesetom stoljeću, za koje mnogi znanstvenici tvrde kako je u direktnoj vezi sa čovjekovim djelovanjem. Budući je civilizacija ovisna o fosilnim gorivima dolazi do ispuštanja ogromnih količina CO2 koji se skuplja u atmosferi. Onečišćenje dovodi do stakleničkih plinova, a oni su u direktnoj vezi s porastom temperature. Dodatni problem je i nekontrolirana sječa šuma, sve to dovodi do klimatskih promjena, povećanja temperature što ima za posljedicu vremenske ekstreme, otapanje ledenjaka i povećanje razine mora.

Globalno zatopljenje je mit!

Najveći protivnici ideje globalnoga zatopljenja su oni koji se okupljaju oko grupe poznate kao Međunarodna konferencija o klimatskoj promjeni (The International Conference on Climate Change). Do sada su održali tri međunarodna skupa: 2008. te dva 2009. Glavni je sponzor The Heartland Institute, uz više desetaka donatora koji dolaze iz nevladinih udruga i fondacija.

Prema njihovim tvrdnjama više od 30 tisuća znanstvenika smatra kako ne postoje uvjeravajuće činjenice koje povezuju čovjekovo djelovanje, kao ključno, sa klimatskim promjenama. Njihovi su stavovi izraženi u peticiji, a potpisivanje traje od 2006.

Temeljna je teza; promatrajući geološke slojeve i dostupne činjenice može se zaključiti kako je procesa zagrijavanja i hlađenja tijekom povijesti zemlje bilo više. Različiti su utjecaji u tom procesu: vulkani, požari, udari metorita, zemljini procesi itd. Nejasno je u kojoj mjeri što utječe, jer se radi o kompleksnom sustavu, pa prema tome nije jasno u kojoj se mjeri i na koji način što održava u tim promjenama. Nasuprot globalnom zatopljenju neki od znanstvenika smatraju kako zemlji prijeti globalno zahlađenje, a čovjek ga emisijom plinova djelomično odgađa. Prema njima naglašavanje problema globalnoga zatopljenja i čovjekova utjecaja uvjetovana je medijskom kampanjom i političkim pritiskom.

Jedan od razloga zašto se uključuju u promoviranju svojih stavova je briga kako će primjenom viših ekoloških standarda biti zatvorena mnoga radna mjesta, a prljave industrije se preseliti u nerazvijene zemlje u kojima vlasti ne poštuju prava radnika i ekološke standarde u čemu su najočitiji primjeri Kine i Indije. Dakle, problem će se samo premjestit iz jednog u drugo “dvorište”. Smatraju i kako će novci poreznih obveznika ići u ruke nevladinih organizacija koje stvaraju anti tehnološku i anti poduzetničku klimu te je postojanje takovih organizacija u cilju ostvarivanja materijalnih interesa pojedinaca uposlenih u takovim udrugama.

Prema tvrdnjama Instituta vrši se veliki pritisak, pa čak i mobbing, na znanstvenike koji misle drugačije. Neki su čak izgubili posao zato što su odlučili iznijeti suprotna stajališta. Zbog velikog financijskoga poticaja federalnih fondova, spominje se svota od 5 milijardi USD godišnje, za istraživanje alternativnih oblika energije većina pronalazi “argumente u korist” globalnoga zatopljenja jer na taj način lakše i sigurnije dolaze do novaca za istraživačke projekte koje financira vlada.

The Heartland Institute je nevladina, neprofitna i obrazovna udruga smješten u Chichagu, SAD, osnovan je 1984.g. Okuplja znanstvenike i simpatizere koji se protive ideji globalnoga zatopljenja pod direktnim utjecajem čovjeka. Prema podacima iz 2008. financiraju se iz fondacija (75 posto), korporacija (13 posto) te privatnih donatora.

Globalno zatopljenje je stvarnost!

Kako problem, ipak, nije bezazlene naravi te stvar ispada pojedinaca, koji su odlučili maltretirati poduzetnike anarhističkim idejama, dokazuje činjenica kako su Ujedinjeni narodi donijeli Konvenciju o klimatskim promjenama (The United Nations Framework Convention on Climate Changes – UNFCCC). Ona je potvrđena Kijoto protokolom te utvrđena 2009. Kopenhaškim sporazumom.

Ukratko i precizno: UN potiče sve zemlje, a posebno industrijski najrazvijenije, i najveće onečišćivače na smanjenje emisije CO2. Razvijanje čiste industrije i alternativnih izvora energije, podizanje ekološke svijesti te skrbi i brige za očuvanje zemlje i prirode.

Prema istraživanjima, od sredine dvadesetog stoljeća, došlo se do zaključka kako je od industrijske revolucije do danas nastupilo povećanje temperature zemljine površine koje se pripisuje, najviše, čovjekovom djelovanju. To će se nastaviti ukoliko ne dođe do promjene ponašanja te djelovanja u industrijskoj proizvodnji i civilizaciji koja se temelji na fosilnim gorivima, nekontroliranom iskorištavanju i uništavanju zelenih površina, a posebno prašuma.

Ako bi se nastavilo istim načinom djelovanja do kraja 21. stoljeća može se očekivati porast temperature, na globalnom nivou, od nekoliko °C. Iako se na prvi pogled čini kako povećanje temperature od nekoliko stupnjeva može donijeti samo duža ljeta i više odmora po plažama, stvarnost bi mogla biti bitno drugačija.

Kao posljedica globalnoga povećanja temperature može se očekivati veliko topljenje ledenjaka, a to bi imalo za posljedicu povećanje razine mora, prema nekim predviđanjima od 4-6m. Mnogi priobalni gradovi bili bi potopljeni, a države kao što je npr. Nizozemska koja je oko trećine ispod razine mora mogla imati velikih problema. Posebno bi tim promjenama bili ugroženi: Artik, djelovi Afrike i Azije te nisko otočje što bi direktno utjecalo na milijune ljudi.

Budući je ekološki sustav u međusobnoj vezi znanstvenici predviđaju kako bi moglo doći do značajnijih vremenskih oscilacija koje bi se očitovale u snažnim vjetrovima, uraganima, te pojavom suše u pojedinim drugim dijelovima svijeta. U oslikavanju mogućeg scenarija treba svakako spomenuti i mogućnosti dodatnih katastrofa, na koje čovjek ne može utjecati kao što su velike erupcije vulkana koje bi donijele dodatne probleme. Te bi promjene dovele do nestanka mnogih životinjskih vrsta, ugrozile budućnost ljudi posebno u nerazvijenim zemljama. Dodatni problemi bi se mogli pojaviti u smanjenju izvora pitke vode posebno u područjima u kojima je nema u dovoljno ni sada. Posebno bi bile ugrožene ranjive društvene skupine koje se teže prilagođavaju na nove uvijete kao što su djeca i starije osobe.

Ovakve promjene uključuju, vrlo izvjesne, društvene probleme. Mogu se očekivati velike migracije stanovništva, oni bi u potrazi za boljim i sigurnijim životom nastojali doći do zemalja gdje bi bilo manje problema. To bi izazvalo depopulaciju jednih, a prenapučenost drugih područja sa dodatnim iscrpljivanjem postojećih resursa. Vrlo su izvjesni, u tom kontekstu, konflikti za koje se lako može očekivati kako bi prerasli u šire sukobe.

Dakle, globalno zatopljenje bi moglo donijeti osim ekoloških, političke i šire društvene probleme popraćene destabilizacijom društva te sukobe, nerede pa čak i ratove.

Mit ili stvarnost?

Iako nije, u potpunosti, jasno je li čovjekov utjecaj na klimu presudan, ili se radio o normalnom zemljinom procesu, te kolike su posljedice prirodnih procesa (vulkani, ogromni požari, ciklusi u razvoju zemlje itd.), krivo bi bilo zaključiti kako se treba nastaviti istim putem. Jasno je kako čovjek svojim djelovanjem utječe na svijet koji ga okružuje pa tako i na klimu.

Bitno je poticanje istraživanja i stvaranje meritornih zaključaka na temelju objektivnih i utemeljenih promatranja, mjerenja i pokusa. Nužna je promjena u svijesti i pristupu korištenja materijalnih resursa. Bitno je istaknuti i promjenu ekonomskih načela koja su vođena isključivo profitom. Globalna kriza i ekološki problemi pokazuju ranjivost ekonomije i besmislenost materijalističkoga pristupa životu koji je vođen željom stvaranja profita te neodgovornog iskorištavanja svijeta.

Svijetu kojega smo dio ne smije se pristupati imperijalnom logikom. Suprotno tomu treba istaknuti kako je skrb i odgovornost za svijet odraz slike Božje u čovjeku. Čovjeku je svijet, kojega je dio, od Boga povjeren na korist i brigu, ne uništavanje. Stoga je neophodno razvijati oblike proizvodnje, te pristupe životu i ekonomiji koji će čuvati i poboljšavati okoliš, te donositi napredak. Naša je odgovornost, u tom smislu, i prema budućim generacijama, zato je razvijanje modernih i čistih tehnologija, podizanje ekološke svijesti te briga za okoliš moralni imperativ. (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva