Arhiva Kategorije: reformacija

Reformacija u Švicarskoj

Najznačajnija je osoba početka reformacije u Švicarskoj bio Huldrych Zwingli (pregled njegova života je u rubrici biografije). Reformacija započinje pod vodstvom i nadahnućem Boga, a reformator je vjerovao kako je ono što čini u skladu s planom koji je imao Bog. Sve je započelo polako s duhovnim promjenama koje su se dogodile u njemu i proizvele želju za propovijedanjem nauka utemeljenog na Bibliji.

Nastavi čitati

Predestinacija ili izbor Božji

Često se kalvinizmu pripisuje fatalistički pristup spasenju. Kalvinski su ali i svi istinski reformatori naučavali nauk Svetoga pisma, stoga oni koji napadaju kalvinski nauk napadaju Boga te zavode priproste na put propasti. U nastavku iz Vjeroispovijedi (II HV X) iznosimo dio nauka po pitanju predestinacije ili predodređenja. Nastavi čitati

Čovjekova sloboda

O ljudskoj slobodnoj volji i njegovoj sposobnosti ima puno nesuglasica koje su prouzročile mnoge sukobe u Crkvi, naučavamo da treba promotriti trostruko stanje čovjeka.

Postoji stanje čovjeka prije njegova pada, naime, bio je pravedan i slobodan, mogao je ostati u dobroti ili se prikloniti zlu. Međutim, on se priklonio zlu i tako uzrokovao da sam i cijelo čovječanstvo padne u grijeh i smrt.

Čovjek prije i nakon pada

Trebamo promotriti čovjekovo stanje nakon pada. Njegov razum nije oduzet, niti je lišen svoje volje, niti je promijenjen u drvo ili kamen; ali su te osobine tako izmijenjene i oslabljene da više nisu bile u stanju činiti ono što su mogle prije pada. Razum mu je zamračen, a volja, do tada slobodna, postala je ropskom voljom. Sada služi grijehu, ne nehotice, nego voljno. Doista, ona se nazivana voljom, a ne ne-voljom.

Što se pak tiče zla ili grijeha, Bog, ili đavao ne prisiljavaju čovjeka da čini zlo, nego ga on čini svojom voljom, u ovom pogledu ima najslobodniju volju. Međutim, kada često vidimo da najgora zlodjela i nakane ljudske Bog spriječi, to ne oduzima čovjekovu slobodu da čini zlo, nego Bog svojom moći sprječava ljudske naume. Kao što su se Josipova braća slobodno odlučila da ga se riješe, ali bila su onemogućena jer se Bogu nešto drugo svidjelo.

Što se tiče dobrote i vrline, čovjekov um nije u stanju po sebi ispravno prosuđivati o božanskim stvarima. Jer evanđeosko i apostolsko Pismo zahtijevaju nanovo rođenje od svakoga tko želi biti spašen. Tako naše prvo rođenje od Adama ništa ne pridonosi našemu spasenu.

Pavao je rekao, “Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega…” 1 Kor 2,14. Na drugom mjestu govori kako mi sami nismo u stanju razmišljati o ičemu dobrome: 2 Kor 3,5. Poznato je da um ili intelekt upravljaju voljom, a kada je vodič slijep očito je koliko će volja daleko stići. Zato nepreporođeni čovjek nema slobodnu volju za dobro, niti snage činiti dobro. Gospodin je u Evanđelju ustvrdio: “Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha” Iv 8,34. I apostol poručuje; “Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.” Rim 8,7. Ipak glede zemaljskih stvari, pali čovjek nije u cijelosti uskraćen razumijevanja. Nastavi čitati

Nauk reformatora

Naučavanje je reformatora izraženo u više temeljnih dokumenata i vjerovanja. Ta vjerovanja, vjeroispovijedi i zaključci su mjerodavni za određivanje nauka reforamacije.

Za reformirane je teologe Sveto pismo vrhovni autoritet nauke, morala, prakse i Bogoštovlja Crkve. Biblija je Božja riječ i Objava Boga čovjeku. Kroz Sveto pismo upoznajemo Istinu te činjenice koje je Bog htio obznaniti. Kroz Bibliju se upoznaje Bog onoliko koliko se htio objaviti u svojoj riječi, ta je objava konačna, dostatna za spasenje i razumijevanje Svemogućega. Kroz tu Objavu dobivamo cjelovitu sliku o Bogu, planu i putu spasenja, novom i vječnom životu. Tamo gdje Biblija jasno naučava od toga se ne odstupa, nejasna i granična pitanja se promatraju kroz nauk koji je jasno izražen u Bibliji, ono o čemu Pismo ne govori i reformirana teologija «šuti» i ne bavi se nagađanjima.

Nastavi čitati

Revolucija ili reformacija

Često se puta može čuti i pročitati kako je reformacija bila oblik revolucije te je krenula u borbu protiv postojećih struktura kršćanstva u namjeri da ih u korijenu uništi. Kao mnoge obmane ova je preživjela zbog propagande i stvaranja iskrivljenih predodžbi, kojima su posebno predani bukači i agitatori. Dakle, revolucija podrazumijeva radikalnu promjenu društva izvedenu nasilnim putem popraćenu masovnom pljačkom privatnog vlasništva i tiranijom oligarhije. Reformacija nema nikakve veze sa takvim nastojanjima. Nastavi čitati