reformacija

Čovjekova sloboda

O ljudskoj slobodnoj volji i njegovoj sposobnosti ima puno nesuglasica koje su prouzročile mnoge sukobe u Crkvi, naučavamo da treba promotriti trostruko stanje čovjeka.

Postoji stanje čovjeka prije njegova pada, naime, bio je pravedan i slobodan, mogao je ostati u dobroti ili se prikloniti zlu. Međutim, on se priklonio zlu i tako uzrokovao da sam i cijelo čovječanstvo padne u grijeh i smrt.

Čovjek prije i nakon pada

Trebamo promotriti čovjekovo stanje nakon pada. Njegov razum nije oduzet, niti je lišen svoje volje, niti je promijenjen u drvo ili kamen; ali su te osobine tako izmijenjene i oslabljene da više nisu bile u stanju činiti ono što su mogle prije pada. Razum mu je zamračen, a volja, do tada slobodna, postala je ropskom voljom. Sada služi grijehu, ne nehotice, nego voljno. Doista, ona se nazivana voljom, a ne ne-voljom.

Što se pak tiče zla ili grijeha, Bog, ili đavao ne prisiljavaju čovjeka da čini zlo, nego ga on čini svojom voljom, u ovom pogledu ima najslobodniju volju. Međutim, kada često vidimo da najgora zlodjela i nakane ljudske Bog spriječi, to ne oduzima čovjekovu slobodu da čini zlo, nego Bog svojom moći sprječava ljudske naume. Kao što su se Josipova braća slobodno odlučila da ga se riješe, ali bila su onemogućena jer se Bogu nešto drugo svidjelo.

Što se tiče dobrote i vrline, čovjekov um nije u stanju po sebi ispravno prosuđivati o božanskim stvarima. Jer evanđeosko i apostolsko Pismo zahtijevaju nanovo rođenje od svakoga tko želi biti spašen. Tako naše prvo rođenje od Adama ništa ne pridonosi našemu spasenu.

Pavao je rekao, “Zemaljski čovjek ne prima ono što dolazi od Duha Božjega…” 1 Kor 2,14. Na drugom mjestu govori kako mi sami nismo u stanju razmišljati o ičemu dobrome: 2 Kor 3,5. Poznato je da um ili intelekt upravljaju voljom, a kada je vodič slijep očito je koliko će volja daleko stići. Zato nepreporođeni čovjek nema slobodnu volju za dobro, niti snage činiti dobro. Gospodin je u Evanđelju ustvrdio: “Zaista, zaista, kažem vam, tko god čini grijeh, rob je grijeha” Iv 8,34. I apostol poručuje; “Zato je težnja tijela neprijateljstvo prema Bogu, jer se ne pokorava Božjem zakonu niti to može.” Rim 8,7. Ipak glede zemaljskih stvari, pali čovjek nije u cijelosti uskraćen razumijevanja.

Razumijevanje znanosti i ljudska volja

Bog je u svojoj milosti dopustio opstati snazi intelekta premda je ona sasvim drukčija od one prije čovjekova pada. Bog nam je zapovjedio da razvijamo naše prirodne talente i istodobno pridodaje darove i uspjehe. Jasno je da ne možemo napredovati u svim područjima znanosti bez Božjega blagoslova. U svakom slučaju, Pismo upućuje na Boga kao izvora svake znanosti, i pogani pripisuju izvor znanosti bogovima koji su izumili.

Konačno moramo ustanoviti imaju li preporođeni slobodnu volju i do koje mjere. Tijekom preporoda razum je prosvijetljen Duhom Svetim kako bi razumio otajstva Božja i volju Božju. Svima volja nije jedina promijenjena djelovanjem Duha, nego je i opremljena sposobnošću željeti i činiti dobro po osobnoj namisli: Rim 8,1ss.Ako ovo ne prihvatimo nijekat ćemo kršćansku slobodu i uvest ćemo okove legalizma. Božji je prorok rekao: “Zakon ću svoj staviti u dušu njihovu i upisati ga u njihovo srce” Jer 31,33. Ez 36,26. Gospodin je poručio u Evanđelju, “Dakle, ako vas Sin oslobodi, zaista ćete biti slobodni” Iv 8,36. Pavao piše Filipljanima, “Jer vam je s obzirom na Krista dano kao milost ne samo da vjerujete u njega nego i da trpite za nj.” Fil 1,29. Ponovno: “Siguran sam u ovo isto da će onaj koji je počeo dobro djelo među vama dovršiti ga do dana Isusa Krista” Fil 1,6. Također, “Bog je, naime, onaj koji proizvodi u vama i htijenje i djelovanje da mu se možete svidjeti” Fil 2,13.

U svakom slučaju u svezi ovoga naučavamo dvije stvari: Da preporođeni u izboru i činu dobra, djeluju ne samo pasivno već i aktivno. Jer Bog ih potiče da mogu činiti što čine. Stoga Augustin ispravno sažima govoreći, “Bog je rekao da će biti naš pomoćnik.

Drugo, u preporođenima slabosti ostaju. Budući da je u nama još uvijek grijeh i da se u preporođenom tijelu borimo protiv Duha sve do naše smrti, oni ne mogu lako postići sve što su isplanirali. Ovo je potvrđeno riječima apostol: Rim 7, Gal 5. Stoga je ta slobodna volja u nama slaba zbog ostanka staroga Adama i urođene ljudske grješnosti koja će u nama ostati do konca našega života. Istovremeno, budući tjelesnost i ostatak staroga čovjeka ne mogu potpuno ugasiti djelo Duha Svetoga, vjernici su tako slobodni te mogu priznavati svoje slabosti i ne hvastati se svojom slobodnom voljom. Jer vjernici uvijek moraju imati na umu riječi Sv. Augustina koji se nadovezao na misao apostola, “Što imate, a da niste primili? Ako ste primili zašto se onda hvastate kao da niste primili?” Ovome se nadoda da je ono što smo planirali ne ostvaruje odmah, jer ishod je u rukama Božjim. Zato je apostol Pavao molio Boga da učini uspješnim njegovo putovanje Rim 1,10. To je također razlog zašto je slobodna volja slaba.

Nitko ne niječe da u izvanjskim stvarima, preporođeni i nepreporođeni uživaju u slobodnoj volji. Jer čovjek ima nešto zajedničko s ostalim živim stvorenjima, kojima nije podložan, a to je narav da neke stvari hoće, a neke ne. Tako čovjek može govoriti ili šutjeti, izaći iz svoje kuće ili ostati u njoj itd. Čak i u ovom slučaju, moramo imati u obziru Božju moć, koja je i Bileama spriječila ići tako daleko kao što je htio (Br 24), i Zahariju nakon njegovog povratka iz Hrama kada nije mogao govoriti iako je htio (Lk 1). (II HV IX)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva