«Isus pogleda naokolo i reče učenicima svojim: “Kako je teško bogatima ući u kraljevstvo Božje!” Učenici se uplašiše od riječi njegovih. A Isus im opetova: “Djeco, kako je teško onima, koji se uzdaju u imanje i dobro, ući u kraljevstvo Božje! Lakše deva ide kroz iglene uši, negoli bogataš u kraljevstvo Božje.” Sada se oni još više uplašiše i rekoše jedan drugome: “Tlo se onda može spasiti?” Isus pogleda na njih i reče: “U ljudi je nemoguće, ali ne u Boga; jer je u Boga sve moguće.” Marko 10, 23-27
U desetom poglavlju Evanđelja po Marku opisan je susret koji je Isus Krist imao sa jednim bogatašem.
Bilo je to na njegovom konačnom putovanju prema Jeruzalemu. Negdje na području Judeje u blizini rijeke Jordan pristupio mu je bogati mladić te započinje razgovor o važnim pitanjima života. Vrlo brzo se može zaključiti kako je bogataš živio moralno besprijekornim životom. Sve odredbe iz Deklaloga koje su povezane sa čovjekoljubljem on je održavao besprijekorno. Njegov je moral bio savršen pa je sve izgledalo kao da ima osiguran put u vječnost. Ta se čistoća života dopala Isusu! Ali postavlja mu jedan zahtjev koji bi se mogao ovako opisati: sve svoje bogatstvo prodaj i podjeli siromašnima pa onda budi moj sljedbenik. Nakon toga zahtjeva završava razgovor, a mladić odlazi jer je imao veliko bogatstvo kojega se nije htio odreći.
Rasprava i pouka koja je nakon toga uslijedila izazvati će mnoge kontroverze, kako među učenicima tog vremena, tako među mnogima sve do danas. Naime na temelju Isusovih riječi: “Kako je teško uči bogatima u Božje kraljevstvo!”, mnogi su zaključili kako su svi bogataši osuđeni na propast, a vječnost osigurana samo siromašnima. Zbog toga su se mnogi odricali prolaznoga, ne bi li na taj način dobili ono što je vječno i neprolazno. Svatko ima pravo raditi sa svojinom što mu je volja, a nitko tuđe ne smije niti poželjeti, a kamoli uzeti! Potrebno je ipak uočiti da se ne govori o tomu kako je raj rezerviran samo za one koji nemaju materijalno. Nego za one koji nemaju ono što je potrebno; a to je iskrena, predana i stvarna vjera u Boga!
Isus nije simpatizirao određenu društvenu skupinu zato što je bila djelom lobija ili zato što su oni možda mogli glasati za njega pa ga čak učiniti i kraljem! Kroz svoj navještaj, koji je evanđeoski što će reći radostan u svojoj naravi, on je poticao iskrenost prema Bogu. Njegova služba: poučavanja, propovijedanja, iscjeljivanja i pomoći siromašnima bila je u svrsi Radosne vijesti o Božjoj ljubavi.
Ovaj je evanđeoski zapis prava poveznica sa današnjim vremenom. Naime, postoje mnogi kumiri ovoga doba koji se mogu svesti pod zajednički naziv “briga za svakodnevne potrebe”. Ti idoli novoga doba odvlače pozornost od onoga što je bit života. Poznati protestantski teolog i reformator Jean Calvin (Kalvin) sažeto je i vrlo dobro opisao smisao i svrhu čovjeka. Ona bi se mogla opisati riječima kako čovjek treba spoznavati Boga, i sebe; u toj dvostrukoj spoznaji čovjek otkriva svrhovit život koji se ostvaruje kroz obitelj, rad, te ostale interese koje ima.
Na kraju bi se lako moglo zaključiti kako bogatstvo samo po sebi nije put u propast, kao što siromaštvo nije siguran put u vječnost. Ipak postoji siguran put, to je: iskrena, predana i stvarna vjera u Boga!
Molitva: Gospodine podaj nam pronicljivo srce i predanost kako bi znali i prepoznali kada dolaze kušnje ovoga svijeta koje nas žele zavesti blještavilom u ponor ispraznosti. Pomozi prepoznati tvoj sjaj i razumjeti put života kojim treba ići. Amen! (B.B.)
Reformacijski portal 