Biblija i duhovnost

Biblijska pobožnost

Kada se govori o pobožnosti onda se podrazumijeva oblik vjerskog promišljanja, života i djelovanja koji je utemeljen na Svetomu pismu i prakticiranju vjere.

Ovakav je oblik pobožnosti postojao tijekom cjelokupne povijesti kršćanstva, ali se posebno počeo poticati i prakticirati s pojavom reformacije. Zbog toga su neki krivo zaključili kako je ovaj oblik duhovnosti povezan isključivo sa reformatorskom religioznošću te prije nije postojao. Iz povijesnih izvora saznajemo kako je već u prvoj Crkvi prakticirano iščitavanje i promišljanje Svetoga pisma u sklopu Bogoštovlja što se je zadržalo tijekom cijele povijesti kršćanstva, a zaključci su postajali temelj pobožnosti i svjetonazora.

Evo primjera za izrečeno. Iako je u poganskom Rimu bilo rasprostranjeno ubijanje nerođene djece, a pobačaj prihvatljiva pojava, kršćanska je zajednice na temelju iščitavanja Svetoga pisma zaključila kako takova praksa ne može biti prihvatljiva. Ovaj se svjetonazorski koncept temeljio na biblijskomu nauku kako je pravo na život neotuđivo zbog toga što je izvor života Boga pa ga jedino on može i uzeti, stoga se pod utjecajem biblijske pobožnosti počelo razvijati stajalište kako abortus treba izbjegavati kada je god moguće.

Na temelju Božje objave kršćanska je zajednica počela razvijati svoju religioznu praksu. Na prvi  pogled čini se kako je to jednostavno, no nažalost nije uvijek tako. Naime, Biblija jest Riječ Božja i konačna objava Boga čovjeku, no valja istaknuti kako je ona nastajala u povijesnom okružju, koji je bio drugačiji, čak i u vrijeme Prve Crkve (Stari zavjet), a posebno što je vrijeme više odmicalo. No, krivo bi bilo zaključiti kako se zbog toga ne mogu pronaći poveznice sa vremenom u kojemu se živi. Naime, Bog koristi Sveto pismo kako bi po Svetomu Duhu iznova progovarao svakoj novoj generaciji tj. onima koje je odabrao i pozvao u svoje kraljevstvo.

Iako Biblija ima veliku povijesnu i kulturološku vrijednost duhovnost je ključna. Upravo to dovodi do biti onoga o čemu progovaramo, a to je pobožnost. Sveto pismo se čitalo tijekom Bogoštovlja, te je bilo i ostalo integrativni dio kršćanskog slavlja. Ovo treba imati u posebnom vidu jer se u zajednici vjernika glas Svetoga pisma najbolje čuje. Iz toga se koncepta dolazi do osobne pobožnosti koju svaki vjernik treba prakticirati ukoliko želi rasti u spoznaji Boga i sebe. Dakle, pobožnost vjernika daje svrhovit i duhovno smislen život.

Potrebno je ovo što smo izrekli i praktičnim primjerom prikazati. U sklopu reformirane pobožnosti Bogoštovlje na Dan Gospodnji temelj je vjerskog identiteta. Zbog toga bi svaki vjernik trebao razvijati praksu redovitog pohađanja nedjeljnog Bogoštovlja. Iz takove pobožnosti proizlazi osobna pobožnost koja se prakticira na način da se svakodnevno provede određeno vrijeme u molitvi i promišljanju nad pojedinim odjeljkom Svetoga pisma. To uključujuće čitanje Biblije, meditaciju nad pročitanim, i molitvu.

U našoj rubrici Biblija i duhovnost dane su smjernice i primjeri ovoga o čemu govorimo. Tu se mogu pronaći navodi iz Biblije, meditacije i molitve koju pišu naši suradnici koje imaju za nakanu poticanje prakticiranja biblijske pobožnosti i njezinu aktualiziranu interpretaciju u skladu sa bogatim reformatorskim nasljeđem. (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva