Često se puta može čuti i pročitati kako je reformacija bila oblik revolucije te je krenula u borbu protiv postojećih struktura kršćanstva u namjeri da ih u korijenu uništi. Kao mnoge obmane ova je preživjela zbog propagande i stvaranja iskrivljenih predodžbi, kojima su posebno predani bukači i agitatori. Dakle, revolucija podrazumijeva radikalnu promjenu društva izvedenu nasilnim putem popraćenu masovnom pljačkom privatnog vlasništva i tiranijom oligarhije. Reformacija nema nikakve veze sa takvim nastojanjima.
Kada je Martin Luther, 31. listopada 1517., predstavio svoje stavove, sažete u 95 teza njegova je namjera bila duhovna reforma Crkve. Zbog sličnosti i zbrkanosti pojmova potrebno je precizno progovoriti što podrazumijevamo kad govorimo o duhovnoj reformi, odnosno reformaciji.
To je religijski pokret unutar Zapadnog kršćanstva koji se je pojavio u 16.stoljeću poznat je kao protestantska reformacija. Ovaj je pokret ostavio velikog traga na formiranje vjerske i društvene stvarnosti europskog kontinenta od tog vremena do danas. Reformatori nisu imali namjeru rušiti postojeće strukture ili otimati imovinu, nego su željeli potaknuti poboljšanje postojeće Crkve ne bi li bila bliže idealima, koji su ju činili Božjom, a ne ljudskom tvorevinom. Željeli su da religija i društvo bude prožeto vjerom u Boga, društvenom pravednošću i odgovornošću. Vjerovali su da je promjena društva moguća ako vjera bude uzor, Bog najveći ideal, a pravednost opisana u Bibliji temelj društvenih odnosa!
Reformatori su naučavali kako je takova vjera bila prisutna u kršćanstvu od prvih vremena i tijekom cijele povijesti. Nažalost zbog različitih utjecaja, ali i pritisaka kršćanska je Crkva tijekom povijesti morala praviti različite prilagodbe, nerijetko i kompromise, koji su u mnogim slučajevima bili daleko od onoga što je poučavao Isus i njegovi apostoli. Jedan je od takovih primjera bilo slijepo robovanje latinskom jeziku zbog tradicije. On je u vrijeme reformacije bio dugi niz stoljeća nepoznat većini ljudi, unatoč tomu Bogoštovlje je bilo na tomu jeziku. Reformatori su naglasili važnost Bogoštovlja na narodnom, običnom puku razumljivom jeziku. Isticali su i potrebu da Sveto pismo bude dostupno za čitanje svakomu vjerniku te na taj način isticali važnost edukacije. Te su ideje danas prihvaćene od većine, ali su u to vrijeme predstavljale velike izazove, otpore pa čak stvorile i sukobe.
Reformacija duha
Kako se previše može čuti o društvenim i ekonomskim promjenama koje je donijela reformacija želimo istaknuti njezine duhovne poticaje. Upravo je zbog toga reformacija postala toliko snažan motor duha i uma te ostavila traga na povijest kršćanske misli te europske ali i svjetske civilizacije.
Izvorište je reformatorskog nauka Sveto pismo: istinita riječ Božja konačni autoritet po pitanju vjere i svjetonazora. Iz Svetog pisma i na temelju njega razvija se cjelokupna reforamtorska misao i praksa. Riječ Božja, kako se još naziva Biblija, je dar Božji posredovan po nadahnutim piscima i njezina se snaga očituje u životu zajednice ali i svakog vjernika u praktičnom duhovnom životu. Zato se reformatorsko Bogoštovlje temelji na Svetomu pismu, i proizlazi iz njega, a vjernicima je ta knjiga duhovni priručnik. Reformacija je potaknula interes za Sveto pismo, te ga je stavila u centar Bogoštovlja zajednice te izvorište duhovnog života vjernika.
Centar je reformatorskog Bogoštovlja, i života štovanje jedino i samo Boga. Bog se je objavio ljudima u osobi Oca, Sina i Duha Svetoga. Posreduje milost po vjeri u Gospodina Isusa Krista. Tijekom povijesti, tako je i danas, Bog se po milosti darom vjere i kroz svoju Riječ objavljivao onima koje je pozvao u svoje Kraljevstvo. Reformatori naučavaju sukladno rano crkvenoj tradiciji da se treba klanjati samo Bogu u Trojstvu, Trojstvu u Jedinstvu nepomiješane osobe niti podijeljene Biti.
Velikani reformacije kao što su Luther i Calvin (Kalvin) temelji su svoj život, nalik uzorima koje su nasljedovali, na iskrenoj i predanoj molitvi. Ne samo zbog njihova pozitivna primjera nego zato što je to temelj svetopisamoskoga nauka, molitva je sastavni dio duhovnog života, ona je i najveća privilegija po kojoj se susrećemo s Bogom te duhovno obnavljamo. Molitva je komunikacija s Bogom koja se odvija na različite načine i na više nivoa, posljedica je uvijek bolje sagledavanje nas samih te spoznaja duhovnog.
U pojmovnoj zbrci koja nas često puta zapljuskuje i odvodi na pučinu zabune, potrebno je poput svjetionika osvijetliti sljedeće. Protestantska reformacija je pozitivan duhovni i društveni pokret. Ona je pokrenula veliko gibanje praktične pobožnosti i društvene pravednosti. Reformacija je promovirala vjeru u Boga kao stup društva. Upravo je to donijelo korjenite promjene te potaknulo pozitivne i trajne reforme kako na religijskom tako i na društvom nivou. (B.B.)
Reformacijski portal 