U Iv 3, 1-21 zapisan je dio Kristovog nauka, poznat pod pojmom «rođenje odozgo» ili «novo rođenje» odnosno “duhovna regeneracija” ili “obnova” koja je potaknuta vjerom i obraćenjem Bogu.

U tom odjeljku opisan je susret Isusa sa vjerskim učiteljem pripadnikom farizejske sljedbe. Gospodin naučava potrebu i važnost duhovne obnove kao uvjeta za ulazak u Božje kraljevstvo. Povezano sa Kristovim naukom iznesenim u tom poglavlju treba uočiti sljedeće.

Božji preduvjeti koji su neophodni da bi se moglo doći do vjere uvjetovani su Božjim karakterom koji je vidljiv u činjenici ljubavi prema ljudima. Nauk sam po sebi ne bio dovoljno jasna ako ne uočimo ideju Božje svetosti. Bog je odvojen od materijalnog i svaka pobuna protiv njegovih uspostavljenih zakona pobunu je protiv samoga Boga.

Zbog toga bi se neprestano trebao izlijevati Božji pravedni sud po kojem bi cjeli materijalno poznati svijet trebao biti uništen. Ipak ako bi Bog bio samo svet onda ne bi mogli govoriti o milosti.

Činjenica da je Bog milostiv skreće pozornost na prisnost, a ona se očitovala u rješenju koje je Bog ponudio za ljudski problem. Naime ljudi mogu iskusiti Božju ljubav koja se očitovala u osobi Isusa Krista te samilosti, praštanju i dugom trpljenju koje Bog ima prema ljudima. Nastavi čitati →