«Ovo sam vam govorio da u meni imate mir. U svijetu imate tjeskobu, ali se ufajte: ja nadvladah svijet.» Iv 16,33

Ovim riječima je gospodin Isus završio svoj posljednji razgovor sa učenicima. U njemu je objasnio i sažeo zašto je došao, te čime nas želi darivati. Današnji čovjek vjerojatno najviše daje važnost ovom srednjem dijelu stiha: «U svijetu imate tjeskobu». Budući da nam je to dobro znano, znači da to u životu prati (manje-više) sve ljude. Ali ova rečenica ne zvuči kao ljudski uzdah. To je sam Isus, koji posve stvarno podsjeća što životu pripada.

Tada je vjerojatno mislio uglavnom na progonstvo koje čeka učenike i Crkvu. Takvog nečega smo, u našoj zemlji, hvala Bogu pošteđeni. Ali patnja, tjeskoba i strah ima i drugi oblik. I nije to samo bolest, brige u obitelji, gospodarska nesigurnost…. Osjetljiv čovjek mora osjećati tjeskobu kod porasta takvih pojava, kao što su nepoštenje, bezobzirnost, ne izaći drugome ususret, jednostavno ne pridržavanje dobrih pravila, po kojima se treba čovjek i općenito društvo ponašati. To nije mala patnja; a još k tomu tolika neprijateljstva. Ne sviđa nam se to i nastojimo da se stvari barem u nečem malo poboljšaju. Nije to uzaludno. I to, kako to ovdje Isus kaže, ipak vrijedi.

Samo što u ovoj složenoj rečenici ovaj srednji dio kao da je u zagradi. To najvažnije Isus kaže prije i poslije toga. Najprije: «Ovo sam vam govorio da u meni imate mi». Zatim: «ali se ufajte ja nadvladah svijet». Ovdje je to glavno što trebamo čuti: u svijetu ima svakojake patnje. Ali što da činimo? Gospodin nam nudi sljedeće.

Kod njega možemo pronaći mir i to u onom najvažnijem, to jest odnosu prema Bogu. Ta; zato je došao, da bi nama, tako prkosnim sinovima i izgubljenim kćerima, koji se tako uporno, uzaludno i glupo bunimo protiv nebeskog oca, donio oproštenje i pomirenje. On donosi mir u naš sadašnji život, u našu svakodnevnicu. U njemu imamo sliku i mjerilo toga kako stvaran mir izgleda i koji put vodi ka njemu. Važno: u njemu i kod njega je moguće naći taj mir!

Budući, to je taj treći dio, njegov mir nije samo pojam ili pobožan san: On je nadvladao svijet, On je snažniji od svih nevolja i patnji, i On je pobijedio zloga! Njemu uvijek pripada posljednja riječ, on već sada intervenira i savladava zlo. Ovu sigurnost primamo iz njegovih riječi. Iako nije uvijek sve prema našoj predodžbi, štošta se događa drugačije nego što bismo mi to željeli.

Ali ta rečenica u «zagradi» je ipak potrebna. Već zato da bismo uvidjeli kuda taj Kristov mir želi ući, što će se njime sve promijeniti. Vodi nas: pomirenju (sa ljudima i sa Bogom), snošljivosti, suosjećanju, uzajamnoj službi i osmjehu; umjesto uzrujanog, zlobnog ili nervoznog života.

Isus završava ohrabrujućom riječi: «Ufajte se»  – podignite se, izdignite se. To nije samo poziv i poticaj da ustrajemo. Čujem u tom uporište i bodrenje «Ne gubite hrabrost, ufajte se»! Drugim riječima: budite uvjereni da takav postupak ima smisla i da nije uzalud činiti dobro. Ne govoriti unaprijed: to ničemu ne vodi, i od toga neće ništa biti. Trebamo Gospodinu Bogu: vjerovati, moliti se, primati snagu, a to sve je popratna pojava njegovog mira. To prihvatimo: kao ohrabrenje i obećanje sebi, za svoju obitelj, za svoju okolinu i za svaki dobar posao.

Molitva: Gospode hvala ti. Ti si došao i učinio sve što je bilo potrebno za spasenje čovjeka i spas svijeta. Ti nas strpljivo vodiš: vjerovanju, činjenju dobra i ne podlijeganju zlu. Ti ćeš doći kako bi rekao svoju posljednju riječ – riječ istine i pravednosti – , a vjerujemo i riječ milosrđa i smilovanja.  Molimo te, neka tvoj mir pronikne sva mjesta, gdje je bolest i žalost, nerazumijevanje, zloba i neprijateljstvo! U malim i velikim razmjerima, u našoj zemlji i svuda po cijelome svijetu tvoja milost neka nas prati. Amen! Autor: Jan Trusina

© reformacija.net