Kako su mili šatori tvoji, Gospode nad vojskama! Duša je moja čeznula i ginula za dvorima Gospodnjim; srce moje i tijelo moje klicali su Bogu živomu. I vrabac nalazi kuću, lastavica gnijezdo, da u njih skrije mlade svoje: oltare tvoje, Gospode nad vojskama, kralju moj i Bože moj! Blagoslovljeni su oni, koji prebivaju u kući tvojoj, koji te slave bez prestanka! Blagoslovljen je čovjek, kojemu je jakost u tebi, kojemu srce hoće na hodočašća! Psalama 84,1-5

Ovaj psalam na jedinstveni način izražava čovjekovu žudnju za Bogom. I dok izražava žudnju za Božjim prebivalištem, istovremeno se uočava i radost i žudnja za Božjim stanom, te povratak k Bogu, „Kako su mili tvoji stanovi, Gospode nad vojskama!“ (84,2).

Privrženost prema crkvi ujedno je znak života u zajednici s Bogom. Crkva kao privremeni dom, također izražava i žudnju prema nebeskom. Psalmist na impresivan i slikovit način opisuje značenje Božjeg imena. Bog, Gospodin nad vojskama, Gospodar neba, Bog Jakovljev, živi Bog, sunce i štit. Što li to izražava? To nije umjetnički prikaz, već bogato iskustvo i sjećanje na ono sve, što je za nas Bog napravio i što je za nas učinio.

Vjera se očituje u Crkvi na svetim mjestima, kojega prožima Božja moć, darovi, pozivanja te Njegov prosvjetljujući Sveti Duh. Tko se susretne sa živim Bogom, neprestano je u vezi sa izvorom života. Dok čovjek promatra zidove doma Božjega, njemu je dom Božji kao ptici gnijezdo. To je osjetio psalmist i sada taj osjećaj u njemu progovara, „ I vrabac sebi nalazi log i lastavica gnijezdo da u njih položi mlade svoje, a ja tvoje oltare, Gospode nad vojskama, kralju moj i Bože moj!“ (84,4). To je Božji blagoslov za sve nas koju nam Crkva pruža i veliki blagoslov kod susreta s Bogom u crkvi.

Međutim, Crkva nam daje samo priliku za to ne zato što smo fizički prisutni u njoj, nego sve te blagoslove možemo dobiti od Gospodina ako stojimo pred Njim, čista srca i otvorenih duša. Jedino tako možemo osjetiti da smo ljudi te da smo potrebni nekome kao ljudi. Jednom riječju Božji dom je mjesto u našim životima gdje možemo pronaći sami sebe. Tamo se susrećemo s Njim, mi mali ljudi, koji smo stigli jučer, a sutra ćemo opet nestati. Jer sva ona poniženja, udaranja, sve sramote i gorčine, što nas je tako obilno snašlo u ovome svijetu, ovdje odjedanput u zaborav tone, kada nam se Bog obrati, a mi shvatimo, ako nas na cijelome svijetu nitko na cijeni, On nas drži važnima toliko da nam bude Bog, a mi Njegova djeca.

Tu dobivamo stvarnu mjeru vrijednosti naših života, kada se Božje srce razotkrije pred nama, Njegova neizrecivo velika žrtva, koju je radi nas prihvatio Sin Njegov razapet na križu, cijena je našega spasenja.

To nas uči ptičje gnijezdo, koje je psalmist vidio u hramu. Sigurno ima mjesta za sve nas u blizini Božjeg srca, gdje se možemo nastaniti u miru, kao ptica u gnijezdu. I nitko nas više iz toga gnijezda ne može izgnati. Bog je velika ljubav koju nam nitko ne može oduzeti, jer on je naš dom!

Molitva: Gospodine, znamo bolje je biti jedan dan u Tvojim dvorima, nego drugdje tisuću. Draže nam je stajati na pragu Doma Tvoga, nego živjeti među grješnicima. Ti si Gospodine naše sunce, naša snaga i štit naš. Budi zauvijek s nama, nemoj nam uskratiti milost Tvoju, već nam pomogni da živimo na slavu Tvoju. Amen! (J.A.)

©  reformacija.net