Tko si ti?
2 komentara
Život vjernika!
«Vi ste sol zemlji. Ako li sol obljutavi, čime će se onda soliti? Ne valja više ni zašto; baci se napolje i ljudi je pogaze. Vi ste svjetlost svijetu. Grad koji stoji na gori ne može se sakriti. Niti se užiže svijeća i stavlja pod posudu, nego na svijećnjak. Tada svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca na nebesima.» Mt 5,13-16
«Danas ti zapovijeda Gospodin, Bog tvoj, da držiš ove zakone i naredbe. Savjesno ih, dakle izvršavaj svim srcem, i svom dušom ! Danas si se dogovorio s Gospodinom da će on biti tvoj Bog, a ti da ćeš ići njegovim putovima i izvršavati njegove zapovijedi, propise i odredbe, i slušati njegov glas. I Gospodin se danas dogovorio s tobom da ćeš biti njegov narod, izabrani, kao što ti je obećao, i da ćeš izvršavati sve njegove propise. On će te nad sve narode, koje je stvorio, podići hvalom, čašću i slavom. A ti budi svet narod Gospodinu, Bogu svojemu, kao što je zapovjedio.» Ponovljeni zakon 26, 16 – 19
Postavit ćemo jedno obično pitanje. U čemu se razlikuje život vjernih i nevjernih, ako izuzmemo očitovanje pobožnosti – molitva i odlazak u crkvu? Kako izgleda svakodnevni život čovjeka koji vjeruje? Biti kršćanin ne znači si automatski bolji i hrabriji od drugih, ali možemo postati snažnijima i korisnijima ako živimo vjerujući u Boga. Bog ne gleda na to tko je od nas bolji, već da svaki, ako je moguće, opstane u situaciji u kojoj se nalazi. Zato je toliko dragocjeno i važno znati, gdje treba tražiti snagu i pomoć, koja nadmašuje ljudske mogućnosti. Onome, tko zna da je tu izvor snage na koju se može osloniti, se otvara bolji i bogatiji život.
Što je karakteristično za svakodnevni život kršćanina ? Da li se razlikuje u načinu ponašanja većine pristojnih ljudi?
Prije svega treba reći, da ne postoji jedinstven uzor niti pravilo po kojem bi se kršćani trebali ponašati. U kršćanskoj vjeri lijepo je to, što postoje bogate i raznovrsne mogućnosti ispunjenja. Uzmimo jedan veoma jednostavan pogled, kakav je život sa vjerom i što mu je cilj.
Život zahvalnosti Nastavi čitati
Smisao vjere za današnje vrijeme
“A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga.”Heb 11,1-4
Poslanica Hebrejima je zanimljivo štivo Svetoga pisma. Mnogi bibličari drže ju za propovijed koja je napisana, i upućena vjernicima koji su se obraćali na kršćansku vjeru, a dolazili iz judaizma.
Značajna je zato što odgovara na mnoga pitanja koja su povezana sa starozavjetnim sustavom bogoštovlja te pravi poveznice sa novozavjetnim naukom. Više je tema koje se obrađuju u trinaest poglavlja. Jedna je centralna te predstavlja poveznicu oba zavjeta, te je vrlo aktualna i za današnje vrijeme. To je pitanje vjere. Što je vjera te koji su njezini primjeri. Nastavi čitati
Protestantska radna etika
Glede protestantske radne etike ima dosta nerazumijevanja i krivih tumačenja. Jedna je od čestih obmana da protestanti slijepo vjeruju u rad te im je poput idola. Zbog toga je potrebno istaknuti nekoliko činjenica povezanih s pitanjem rada i društvenoga napretka iz ugla protestantizma.
Ovu ćemo temu približiti kroz jednu usporedbu. Jedna je obitelj nastanjena u švicarskomu kraju. Okruženi su ljepotom prirode, planinama, čistim zrakom i odnosima koji se temelje na provođenju zakona, reda i rada. Iako je slika na prvi pogled idilična njihov je život prožet odricanjem, i neprestanim ulaganjem u budućnost, te zapamćen velikim i žestokim sukobima i ratovima. Zemlja je oskudna i puno se mora raditi da bi dala malo ploda. Rade različite poslove jer je život težak i mukotrpan. Radi se puno jer se samo tako može preživjeti i stvoriti bolja budućnost. Vjera je bitna odrednica njihova života, ona je njihova osobna, ali i javna stvar. U svomu domu nastoje održavati pobožnost koja se temelji na molitvi i proučavanju Svetoga pisma. Uključeni su u život crkvene zajednice, daju dio materijalnoga za Crkvu i svojim životom nastoje slaviti Boga.
Ovo je obrazac koji je oblikovao i stvorio ono što će kasnije postati poznato pod pojmom »protestantska radna etika«. Iako su se mnogi od tih uzora ‒ posebno vjerski ‒ izgubili, upravo su oni formirali svijest društvenih zajednica gdje je protestantizam ostavio velikoga traga: Švicarska, Nizozemska, Švedska, Njemačka, Velika Britanija, Norveška, SAD-e, Australija, Novi Zeland itd.
Protestantska radna etika svoju utemeljenost nalazi na predanoj, iskrenoj i jednostavnoj pobožnosti koja je usmjerena klanjanju i slavljenju Boga (Oca, Sina i Duha Svetoga). Podrazumijeva pobožnost u osobnom životu utemeljenom na molitvi i proučavanju Biblije, te pobožnost u zajednici vjernika. Jedno je od značajnih uporišta postavki i pouka: »Svako zanimanje može biti na slavu Boga ako se obavlja poštenim, predanim i upornim radom.« Takova pobožnost potiče štedljivost, a kao posljedica predanoga rada i štednje stvaraju se društveni uvjeti koji dovode do akumulacije kapitala. Kapital, koji se razumno koristi, i pametno ulaže stvara dobit, a to vodi u materijalno blagostanje pojedinca i društva.
Na kraju budimo jasni do kraja: prije svega, iznad svega, i Bogu na slavu našoj je domovini potrebna duhovna obnova tj. istinsko buđenje vjere i nade, kao siguran put u bolju budućnost i cjelovitu društvenu obnovu, a to je bit i nasljeđe protestantske, ali i opće kršćanske radne etike!
Autor: Branimir Bučanović
Biblijski prikaz Uskrsa
Uskrs je najveći kršćanski blagdan ‒ svjedoči o Kristovu uskrsnuću ‒ treći dan, nakon što je raspet na križ.
Dokazi o uskrsnuću zasnivaju se na izjavama više svjedoka te provjerenima i točnim zapisima evanđelista. Istinitost se očituje u činjenici da svjedoci i učenici nisu vjerovali kako je to moguće, nisu očekivali da će Isus skončati na takav način, te su bili sumnjičavi, prestrašeni u nevjerici ne samo do, nego i nakon uskrsnuća. Navedeno potvrđuje kako nisu izmisli događaj, koliko god izgledao nevjerojatan.
Biblijski zapisi
U Svetom pismu, koje je Božja objava i povijesni dokument, pronalazimo četiri zapisa o uskrsnuću Gospodina Isusa Krista: Mt 28, 1 ‒ 15; Mk 16, 1 ‒ 13; Lk 24, 1 ‒ 49; Iv 20, 1 ‒ 23.
Promatrajući zapise o Kristovom uskrsnuću treba uočiti sljedeće. Svaki od evanđelista iz svog ugla opisuje događaj, a niti jedan nije svjedočio događaju uskrsnuća, osim Ivana i Petra te žena, niti jedan od njih nije bio kod groba. Zapisi su utemeljeni na izjavama svjedoka ili onih koji su razgovarali s njima. Svaki od pisaca je sustavno istražio događaje i podatke, a oni su zapisani godinama nakon što se uskrsnuće zbilo. Svaki iz svog ugla opisuje događaj te donosi detalje i pojedinosti. Zapisi se u bitnim postavkama slažu, ali svaki donosi dodatne pojedinosti. To je razumljivo jer dvije osobe ne mogu u potpunosti opisati događaj istim riječima. Treba naglasiti kako zapise ne treba razumjeti kronološki, već kao opise događaja u kojima sljedeća rečenica ne mora biti, nužno, događaj poslije. Kada se svi zapisi ujedine daju cjeloviti prikaz.
Biblija jeste Božja riječ, tj. Objava Boga, ali sadrži i ljudske dijelove. Oni ne umanjuju veličinu, bit niti nadahnuće Duha Svetoga, nego govore o načinu Božjeg djelovanja: kroz čovjeka po čovjeku Bog ostvaruje svoje naume. Iako Svemogući nije ograničen ljudskim djelovanjem najčešće tako djeluje: među ljudima po ljudima. Zato možemo reći da su zapisi evanđelista Božja objava koju svjedoče ljudi.
Evanđelje po Mateju
Evanđelista Matej zapisuje sljedeće. U osvit prvog dana u tjednu, tj. nedjelji ili Danu Gospodnjem, Marija i Marija Magdalena otišle su do groba da u skladu s običajima pomažu tijelo. Grob su čuvali stražari koje je postavio Pilat prema želji gradske uprave. Kad su došle do groba nastao je potres, te se pojavio anđeo Gospodnji. On je odmaknuo kamen koji se nalazio na grobu i sjeo na njega. Stražari, koji su čuvali grob, ostali su preplašeni, u vidljivom strahu. Anđeo je poručio ženama da zna razlog njihova dolaska te ih uputio da se vrate učenicima s porukom da je uskrsno od mrtvih te će biti u Galileji. Žene su krenule prenijeti vijest učenicima, ali su na putu srele uskrsnulog Isusa koji im je potvrdio naputak anđela. Vojnici su javili gradskoj upravi što se zbilo, a oni su ih potplatili na prenošenje neistinite. Trebali su prenijeti vijest o tomu da je tijelo ukradeno dok su spavali. Budući je to bio težak prijestup obećali su im zaštitu kod upravitelja ukoliko ih optuže za zanemarivanje službe.
Evanđelje po Marku
Evanđelista Marko zapisuje sljedeće. U osvit prvog dana u tjednu nekoliko žena: Marija Magdalena, Marija Jakovljeva majka i Saloma došle su pomazati Kristovo tijelo. Taj se običaj obavljao mirisnim uljima, a svrha je bila pokazati poštivanje prema preminuloj osobi (za razliku od mumificiranja razvijenog u Egiptu koji je imao svrhu da se duši omogući odlazak na drugi svijet). Kada su došle do groba kamen je sa ulaza bio odvaljen, a one su ugledale mlađu osobu koja je bila u grobnici. Budući su se uplašile on ih je smirio i objasnio da razumije zašto su došle i koga traže. Poručio je da odu učenicima i jave radosnu vijest. Naložio je da idu prema Galileji i da će se tamo susresti. Marko zapisuje da se Gospodin tog dana ukazao Mariji Magdaleni, ona je javila vijest njegovim učenicima, a oni nisu vjerovali i smatrali su da je to izmišljotina. Potom se Gospodin u drugačijem obličju ukazao još dvojici učenika, koji su otišli prenijeti vijest apostolima, ali su i njihovo svjedočanstvo odbacili. Naposljetku se ukazao jedanaestorici te ih prekorio zbog nevjere.
Evanđelje po Luki
Evanđelista Luka daje najopširniji zapis iz života Gospodina Isusa Krista. On poput ostalih naglašava da su žene, prvoga dana, otišle na grob. Tamo su naišle na odvaljeni kamen te su vidjevši prazan grob, uočile dva čovjeka, za koje zaključujemo da su anđeli. Oni su ih obavijestili da je uskrsnuo te su ih podsjetili na proročke riječi koje je dao svojim učenicima o suđenju, raspeću i uskrsnuću. Potom su otišle i javile učenicima. Luka navodi: Mariju Magdalenu, Ivanu, Mariju Jakovljevu mati i još neke druge koje su donijele vijest. Apostoli su ispočetka smatrali da su to priče i umišljaji te nisu vjerovali, no apostol Petar je otišao do groba i uočio da je prazan. Evanđelista iznosi zapis o tomu da su na taj dan dvojica učenika susrela Gospodina na putu za Emaus (zaseok udaljen oko 12km od Jeruzalema). Iako su poznavali Isusa, kada su se susreli s njim nisu ga prepoznali, pa su mu prepričali što se zbilo. Bili su zbunjeni, uplašeni i razočarani, te nisu vjerovali da je uskrsnuće moguće ili će se dogoditi. Uskrsnuli Gospodin rastumačio je starozavjetne navještaje njegove muke i uskrsnuća. Tijekom objeda shvatili su tko je, a potom je nestao. Učenici su puni radosti otišli nazad u Jeruzalem te priopćili ostalima što su vidjeli. Dok su objašnjavali susret Uskrsnuli se ukazao nazočnima, a oni su mislili da vide utvaru. Nisu vjerovali da je to On i da je uskrsnuo od mrtvih. Budući su se osvjedočili, opipavši njegovo uskrsnulo tijelo, i nakon što je večerao s njima objasnio im je temeljem Staroga zavjeta o svrsi i razlozima muke.
Evanđelje po Ivanu
Evanđelista Ivan spominje samo Mariju Magdalenu i njenu posjetu grobu. Ona je uočila da je grob otvoren. Javila je učenicima, a Petar i vjerojatno Ivan, otišli su do groba da se uvjere. Marija Magdalena je pored groba ugledala dva anđela, i Gospodina. Nije ga odmah prepoznala, ali jeste nakon što ju je pozvao imenom. Istoga dana navečer Gospodin se ukazao učenicima koji su bili u strahu okupljeni na nekom mjestu u Jeruzalemu. Dao im je nalog poslanja, udahnuo Duha Svetoga. Ističe se moć praštanja grijeha koja proizlazi iz poslanja, te je uvjetovana odbijanjem evanđeoske poruke.
Prikaz uskrsnuća
Sumnjičavcima i slabo upućenima može se učiniti da postoje nesuglasice koje umanjuju vjerodostojnost zapisa, pa je zbog toga potrebno iznijeti prikaz uskrnuća na temelju Biblije.
Pri proučavanju treba imati na umu da su zapisi pisani od različitih ljudi, koji su koristili više izvora, a poslije uskrsnim događanjima nazočilo je više ljudi koji su ga doživjeli na sebi svojstven način. Činjenica da opisi variraju dokazuje istinitost svjedočanstva, dvije osobe mogu u potpunosti isto opisati događaj jedino ako se dogovore. Valja imati na umu da su zapisi nastali nakon više godina u namjeri da se narednim naraštajima ostavi zapis o Isusu. Opisi pokazuju zbunjene, preplašene u nevjerici obuzete svjedoke koji nisu namjeravali smišljati uvjerljive priče. Oni su svjedočili događaj koji je njima, baš kao i nama nevjerojatan, nadnaravan, neshvatljiv, a nekima teško prihvatljiv.
Kada se svi podaci prouče može se dobiti cjelovita slika o Kristovomu uskrsnuću. Treba se usredotočiti na biblijske činjenice. Zapisi svjedoče o tomu da su žene prve uočile događaj. Navode se: Marija Magdalena, Ivana, Marija Jakovljeva mati, Saloma i druge koje nisu spomenute po imenu. Marija Magdalena se spominje u sva četiri zapisa, dok druge ne, ta ju činjenica čini posebnom, a Ivan opisuje i njezin susret s uskrsnulim Kristom. Žene su došle u osvit prvog dana u tjednu, nedjelje, i uočile da je tijelo nestalo. Zbog uskrsnuća na taj dan nedjelja će postati Dan Gospodnji i središnji dan tjednog kršćanskog Bogoštovlja. Obdržavanje Šabat prestaje za kršćane od apostolskih vremena, jer je održavanje subote vezano s židovstvom, a ne kršćanstvom i prestaje dolaskom Novog zavjeta. Žene su bile zbunjene, u nevjernici i preplašene. Nisu očekivale i vjerovale da je tako nešto moguće. Kad su došle do groba ugledale su anđele, neke od njih samo jednog, neke oba, anđeli su dali poruku i utjehu. Grob su čuvali stražari. Oni su svjedočili dolasku anđela koji je bio popraćen potresom te su bili u velikom strahu. Javili su gradskoj upravi što se dogodilo, a oni su njihovu šutnju i zataškavanje platili novcem. Žene su zbunjene, preplašene, ali i radosne, dakle pomiješanih osjećaja, otišle javiti učenicima što se dogodilo, oni nisu vjerovali već su smatrali da je to izmišljotina. Dvojica učenika, Petar i Ivan, otišli su se uvjeriti u vjerodostojnost izvješća, a kad su došli ostali su začuđeni u nevjerici vidjevši prazan grob. Učenici su bili u: sumnji, neprihvaćanju, nevjerici i strahu. Možemo zaključiti da su bili preplašena skupina ljudi koja nije vjerovala niti smišljala takav događaj. U istom danu ukazao im se je Gospodin te ih je prekorio zbog njihove sumnje i nevjere.
Poruke uskrsnuća
Za kršćanske vjernike uskrsnuće je povijesni, ne izmišljeni događaj. Bez uskrsnuća nema nade da su Kristove riječi istinite, te prenesen u namjeri da pokažu i donesu smisao za život i smjerokaz kojim valja ići. Poruka o Kristovom uskrsnuću je vrhunac Evanđelja i središte evanđeoskog navještaja. Kristovo uskrsnuće očituje i potvrđuje pobjedu Svemogućega Boga. Vjera u Boga daje smisao životu, zbog toga vjera donosi istinsku kvalitetu u život čovjeka. Nitko i ništa nema pobjedu nad onima koji se nadaju u Bogu. Netko je zaključio da je religija moćna. To je točno, njena se moć očituje u tomu što ulijeva nadu! Kršćansko naviještanje ulijeva nadu ljudima, a u vjeri leži snaga koja dolazi po Duhu Svetomu kojega Bog daje isključivo vjernicima. Uskrsnuće ukazuje da će vjernici, jednom, kao i Krist uskrsnuti. Okončanje života ne predstavlja strah i nesigurnost onima koji nasljeduju Isusov nauk. Kada se život prekine, vjernik neće skončati, njegova duša nastavlja živjeti, a jednom će uskrsnuti kao što je i Krist uskrsnuo. Smrt nije kraj nego nastavak života u drugoj, izmijenjenoj, razini. Ona je neprolazna i neopterećena nesavršenošću, patnjom i bolima koje prate čovjeka u sadašnjemu životu.
Svjedočanstvo uskrsnuća Gospodina Isusa Krista središnja je poruka Evanđelja. To je nevjerojatan i nadnaravan događaj. Vjera vjernika se temelji na biblijskim svjedočanstvima ‒ objavi Svetoga pisma, osobnim i duhovnim iskustvima milijuna vjernika diljem Zemlje. Baš kao što je Isus uskrsnu tako će ponovo doći, i njegovu kraljevstvu neće biti kraja!
Autor (tekst i foto ilustracija): Branimir Bučanović
Reformacijski portal 