«Da su pogani baštinici iste baštine, udovi istog tijela, dionici istog obećanja u Kristu Isusu Radosnom viješću, kojoj sam postao službenik po daru Božje milosti koja mi je dana djelatnošću sile njegove. Meni manjemu od najmanjega među svima svetima dana je ova milost: da poganima navijestim neistraživo Kristovo bogatstvo…» Ef 3,6-8.

Kada ovo čitamo, zanimljivo je razmisliti o apostolu Pavlu prije susreta sa Gospodinom Isusom Kristom. Naime, znamo da je Pavao bio žestoki progonitelj Crkve. No moramo znati i zašto je toliko mrzio kršćane.

 Pavao je bio Židov, farizej; u to vrijeme farizeji su bili najpoštovaniji i najcjenjeniji među Židovima, jer su oni bili jednini koji su se stvarno strogo pridržavali Zakona. Farizeji nisu htjeli imati ikakvog posla sa ljudima koji se nisu sasvim držali Zakona. Smatrali su ih toliko grješnima da nisu dopustili ni da njihova haljina dotakne takvu osobu, kako se ne bi onečistili. Upravo takav je bio i Pavao.

No, zašto je toliko mrzio Isusa Krista? Kao prvo, zato što je Isus Krist tvrdio da je on Mesija, izabranik Božji. Židovi su sebe smatrali veoma povlaštenima u Božjim očima, te su zbog toga maštali kako će im Bog poslati Mesiju koji će voditi židovsku vojsku i učiniti cijeli svijet jednim carstvom nad kojim bi Židovi vladali.

A Isus Krist – završio je na križu kao zločinac. U samom Židovskom Zakonu piše da je obješeni na križu prokletstvo Božje. Zato je to Pavlu bila besmislica da netko čovjeka koji je bio razapet smatra Sinom Božjim. Nastavi čitati →

«Jer dobro je srce utvrđivati milošću, a ne propisima o jelima od kojih nisu imali korist oni što su po njima živjeli» Heb 13,10-19

Jesen je predivno godišnje doba koje raskošnim bojama zrelog voća i povrća svjesno ili ne, asocira na obilje. A obilje; na bogate praznične trpeze bez kojih se ne mogu niti zamisliti jesenji i zimski blagdani. Vrijeme između berbe i gozbe je vrijeme kršćanskoga posta.

Mnogo je izrečenog o Adventu, Došašću, višetjednom postu, o odricanju od određene vrste hrane. Svećenici i teolozi pišu i o duhovnom postu: o odricanju od loših misli, riječi i djela, o potrebi da činimo dobro bližnjem barem u tom vremenu. Iako se svaki vjernik istinski trudi kako bi se što bolje pripremio za dolazak najvećeg kršćanskog blagdana, Božića, suvremeno potrošačko doba suočava ga sa novim i teškim iskušenjima: ekstremna sebičnost, otuđenost, pohlepa.

Već više od dva desetljeća makrobiotika i zdrava ishrana su u fokusu mojih interesa. Godine koje sam posvetila zdravijem načinu ishrane rezultirale su iskustvima i zaključcima, mali dio želim podijeliti s čitateljima. Nastavi čitati →

«A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: blizu je ljeto. Tako i vi kad sve to ugledate, znajte: blizu je, na vratima!» Mt 24,32-33

Teški su koraci čovjeka na putu ka istini života. U vremenima u kojem živimo teško se podnosi bol i razočaranja koja nas žestoko izjeda te sve češće postavljamo pitanje: «Kakva su to vremena u kojima živimo?! Zar i pored zdravih očiju ne vidimo, pored zdravih ušiju ne čujemo Riječ Božju, koja nas neprestano upozorava; prema čemu ide čovječanstvo i u što se pretvara čovjek?»

Dovoljno je uzeti Sveto pismo želimo li odgovor na sva teška pitanja te čitamo iz Evanđelja: «Jer će bezbožnost uzeti mah, ljubav će ohladnjeti kod mnogih.» Mt 24,12.

Reći će netko; to i takova vremena prate ljudski rod tisućljećima. Međutim, zar u tolikoj mjeri? Pogledajmo, uočimo sva strašna događanja; ratovi, nemiri, potresi, siromaštvo, glad, bijeda, očaj u kojemu stavi li se ljudski život ne vrijedi ništa! Kako je moguće ne razumjeti sadašnje (ne)vrijeme?! Nastavi čitati →

Htjela bi da se usredotočimo na nešto što često puta smetnemo s uma – a to je: kako naše svakodnevno ponašanje utječe na ljude oko nas i kakvo svjedočanstvo dajemo svojim djelima i ponašanjem, na temelju Djela apostolskih 1,16-40.

«Oko ponoći Pavao i Sila molili su i pjesmom slavili Gospodina, a sužnji su ih slušali.» Jeste ikad razmišljali o tome koliko utjecaja imate na ljude oko sebe? Ako mislite da nemate skoro nikakvog utjecaja na druge – samo razmislite o nekim svakodnevnim situacijama u kojima vaše ponašanje određuje tuđe.

Odete u trgovinu; gužva je; a kao i inače samo dvije, tri blagajne otvorene. Svi su živčani zbog toga – nitko ne voli čekati u redu, a pogotovo kad zna da ne bi morao kada bi otvorili još koju blagajnu. Blagajnici su pretrpani poslom; pokušavaju se žuriti, ali gužva je sve veća. Dođete na red i najvjerojatnije ste i vi već živčani, a kamoli blagajnici. No, vi se nasmijete i uljudno pozdravite i budete ljubazni – i svjedočite čudesnoj preobrazbi na licu blagajnika – i tamo se stvori smiješak i postaje malo opušteniji.  Ili: hodate ulicom i nasmijete se nekome – smiješak će se vratiti. Isto to vrijedi i za negativno ponašanje – i to se vrača.

Naše ponašanje utječe na tuđe. Iako možda nismo uvijek svjesni toga, ali ljudi nas vide; primjećuju nas – ne moraju nas poznavati, ali u svakodnevnim poslovima, obavezama, u slobodno vrijeme, susrećemo se sa mnogo ljudi i svatko od njih formira mišljenje o nama u nekoliko minuta, pa čak bismo mogli reći, u prvih par sekundi odluče jesmo li im simpatični ili ne. Pošto ljudi pričaju, o nama bi se moglo čuti čak i u krugovima u kojima se uopće ne krećemo, samo zbog dojma koji smo ostavili na nekoga. Nastavi čitati →

U Galieji se pojavljuje propovjednik, ljudi ga slušaju i slijede, a njegova poruka je upečatljiva. On poziva i pokazuje put, a poruke i poduke ulijevaju nadu i daju poticaje za život. Dok je hodao obalama Galilejskog jezera dva su ribara čula njegov glas: “Hajdete za mnom i učinti ću vas ribarima ljudi!” (Mk 1,16-18). Imena su tih ribara Andrija i Šimun oni će postati dosljedni i predani sljedbenici, a zbog toga što ih je pozvao i poslao postaju Božji emisari – Kristovi poslanici.

Značenje imenice apostol (grč. Apostolos) jest onaj koji je poslan, odabran za određenu službu, odnosno prenositelj poruke onome kome je ta poruka namijenjena. Jednostavno ali precizno rečeno apostol je poslanik koji prenosi poruku. U Svetomu pismu ova se imenica pojavljuje na više mjesta te ju se povezuje sa Dvanaestoricom, tj. učenicima koje je Isus Krist odabrao od mnoštva svojih sljedbenika kako bi bili njegovi najbliži sljedbenici. Dvanaestorica su izabrana po uzoru na dvanaest plemena Izraela te su oni, u tomu smislu, i poveznica sa Crkvom Staroga zavjeta. Jedan će od njih postati izdajica, a njega će zamijeniti Matija o čemu svjedoči knjiga Djela apostolskih (Dj 1, 26). Većina će postati mučenici vjere, a samo će apostol Ivan umrijeti prirodnom smrću. Dvanestorica će biti vođe prve Crkve, koja je započela djelovanjem u Jeruzalemu, ali će kasnije mnogi od njih otići u različite dijelove svijeta.

Imena dvanestorice pronalazimo u Mt 10,2-4; Mk 3,13-19 i Lk 6,13-16 to su: Petar Šimun i njegov brat Andrija, Ivan i Jakov Zebedej, Filip, Bartolomej, Toma, Matej (carinik po zanimanju), Jakov Alfej, Tadija (odnosno Juda Jakovljev), Šimun Kananaj i Juda Iškaritoski (koji će postati njegov izdajnik).

Dvanaestorica zauzimaju posebno i značajno mjesto u povijesti spasenje te formiranja i reformiranja kršćanske Crkve.

Nastavi čitati →