Biblija i duhovnost

Adventska obnova

Pogled u vodu

«Jer dobro je srce utvrđivati milošću, a ne propisima o jelima od kojih nisu imali korist oni što su po njima živjeli» Heb 13,10-19

Jesen je predivno godišnje doba koje raskošnim bojama zrelog voća i povrća svjesno ili ne, asocira na obilje. A obilje; na bogate praznične trpeze bez kojih se ne mogu niti zamisliti jesenji i zimski blagdani. Vrijeme između berbe i gozbe je vrijeme kršćanskoga posta.

Mnogo je izrečenog o Adventu, Došašću, višetjednom postu, o odricanju od određene vrste hrane. Svećenici i teolozi pišu i o duhovnom postu: o odricanju od loših misli, riječi i djela, o potrebi da činimo dobro bližnjem barem u tom vremenu. Iako se svaki vjernik istinski trudi kako bi se što bolje pripremio za dolazak najvećeg kršćanskog blagdana, Božića, suvremeno potrošačko doba suočava ga sa novim i teškim iskušenjima: ekstremna sebičnost, otuđenost, pohlepa.

Već više od dva desetljeća makrobiotika i zdrava ishrana su u fokusu mojih interesa. Godine koje sam posvetila zdravijem načinu ishrane rezultirale su iskustvima i zaključcima, mali dio želim podijeliti s čitateljima.

“Ljepota proživljena života je prava mjera, a ne dužina njegova trajanja” Plutarh

Svjedoci smo jednog, slobodno mogu reći, agresivnog trenda «zdravog načina života» koji u sebi krije zamke, zablude i moralnu degeneraciju. Sa svih strana nas zasipaju reklamama o preparatima koji «pomlađuju», čine tijelo vitkim i zdravim … pričama o «čudotvornim» tabletama, travama, čajevima za dugovječnost, gotovo da smo spremni povjerovati i u besmrtnost zbog privlačnog izgleda «farmaceutskog švedskog stola».

Naravno da je obveza svakog čovjeka briga o zdravlju i informiranost o higijeni i kulturi ishrane. Ipak pitam: kakva je duhovna kvaliteta jednog tako «pomlađenoga» čovjeka? Dolazi li paralelno s čarobnim napicima i tjelovježbama duhovni, odnosno moralno-etički preporod? Plašim se da je odgovor niječan.

Čovječanstvo na našoj planeti sve je starije, posebice se ekonomski razvijene zemlje sučeljavaju sa značajnim postotkom starih osoba. Cijela jedna industrija radi na zadovoljavanju njihovih potreba, što je za svaku pohvalu. Domovi koji podsjećaju na hotele, kvalitetna medicinska briga i sl.

No, slika se mijenja ako ju promotrimo iz perspektive duhovnog. TV serije, plesne večeri i zabave zamijenile su molitvena jutra i večeri, trenutke osame kada se propitujemo i tražimo odgovor o smislu života. U ne tako davnoj prošlosti, na istom ovom europskom tlu stariji članovi obitelji bili su prvi duhovni učitelji svojim unucima. U njihove dječje duše brižljivo su utiskivali kršćanski nauk, njegovali i čuvali tradiciju. Tako su živjeli svoju prirodnu ulogu koju donose zrele i pozne godine, a i sebe kroz molitvu pripremali za Susret (koji nas sve neminovno očekuje).

Iskreno vjerujem da ni jedan kozmetički ili medicinski preparat, ma kako mi bili zdravi, ne mogu zamijeniti i zasjeniti ljepotu, koja dolazi od duše oplemenjene svakodnevnom molitvom za sebe i svoje bližnje. Svaki oblik i način zdravog života kome je oduzeta duhovna dimenzija gubi svoj smisao i svoju vrijednost. Iako smo navikli na sentencu «u zdravom tijelu, zdrav duh» usuđujem se  reći da  je prava  istina »bez zdravog duha, nema zdravog  tijela». (A.N.)

«Nek se među Vama ore psalmi, hvalospjevi i pjesme kako ih duh nadahnjuje! Pjevajte i kličite svim srcem Gospodinu na slavu!»  Ef 5,8-20

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva