Biblija i duhovnost

Prispodoba o sjemenu

Plodovi

«Dalje je govorio: ‘Kraljevstvo je Božje kao čovjek koji baci sjeme u zemlju. Spavao on ili bdio, danju ili noću, sjeme niče i raste, a da on i ne zna kako. Sama od sebe donosi zemlja rod: najprije biljku, onda klas, napokon puno zrno u klasu. Kad se tada pokaže rod, odmah spremi srp, jer je tu žetva.’» Mk 4,26-29.

Kad smo se doselili u naš svećenički dom u Cootehillu, stavljena je nova ograda, a susjedi su posadili nekoliko stabala duž nje. Kroz godine, gledao sam u to svaki dan, ali nisam pridavao previše pažnje. Kada smo odlazili, to drveće je naraslo toliko, da gledano iz različitih kutova, ogradu više niste mogli vidjeti. Raslo je uz prozor moje radne sobe, nekih sedam osam godina i, iako sam ga vidio svaki dan, nisam ga primjećivao. Može se reći, nisam vidio drvo od šume! Što jednom bijahu mladice, sada su postala čvrsta i velika stabla. Razvoj je bio tih, stupnjevit i nije zahtijevao osobitu brigu.

Upravo je to isti proces, o kome govori i Isus u Prispodobi o sjemenu koje samo raste, a koju bilježi jedino Evanđelist Marko (4,26-29). Inače, naš Gospodin, koristi nama bliske slike iz prirode, kojima nas uči o važnim duhovnim saznanjima.

Gospodin Isus, uspoređuje Kraljevstvo Božje s prirodnim rastom bilja od sjetve do žetve, koji je očito tih, postupan i uz vrlo malo ljudskog uplitanja. Kao što djeluje u prirodi, rekao je, tako Božja Milost djeluje u našim životima.

Kako nas svake godine doba žetve podsjeća na Božju brigu u prirodi, tako sada imamo mogućnost da iz ove Prispodobe naučimo o tome kako djeluje Božje Kraljevstvo na naš svijet.

Znamo puno o svijetu oko nas, ali što je to «Kraljevstvo Božje»? To nije zemljopisni pojam kao na pr. «Ujedinjeno Kraljevstvo» (UK), ali nas upućuje da posvuda prepoznajemo pravila i vladavinu Boga. Kraljevstvo Božje jest gdjegod ljudi priznaju Boga za Kralja, što se kaže: «prije svega u njihovim srcima».

Prepoznaješ li, od srca, Boga kao Kralja i Gospodina u tvom životu? Slušaš li s radošću njegovu Riječ i poštuješ li Njegove Zapovijedi? Ako to činiš, onda pripadaš Njegovom Kraljevstvu. Ako ne, onda si ustao protiv Kralja. Dakle, prvo pitanje koje si danas trebaš postaviti je: «Pripadam li ja Kraljevstvu Božjem?». Jer, stojiš li danas izvan Kraljevstva Božjeg, ostat ćeš i kasnije. Ništa nije važnije nego pripadati Njegovom Kraljevstvu. Pripadaš li?

Kraljevstvo Božje je upravljanje i vlast Boga kao Kralja u životu muškaraca i žena gdjegod oni žive. Što mi znamo o ovome Kraljevstvu?

Nastavi čitati “Prispodoba o sjemenu”

Biblija i duhovnost

Rođenje Gospodina Isusa Krista

Abraham-Molnar-1885.

»’Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: naći ćete novorođenče povijeno gdje leži u jaslama.’ I odjednom se anđelu pridruži silna nebeska vojska hvaleći Boga i govoreći: ‘Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!’« Lk 2, 11 – 14. (Biblijsko čitanje: Luka 2, 1 – 21.)

Josip i Marija krenuli su na dug i težak put iz Nazareta u Betlehem. Udaljenost između ova dva grada bila je oko 130 km, a to je značilo da će naši putnici morati provesti na prašnjavoj cesti nekoliko dana.

Za Mariju je to putovanje bilo posebno naporno. Upravo tih dana trebalo se je roditi njeno prvo dijete Možemo si zamisliti kako je na taj put krenula zabrinuta i sa strahom. Znala je Božju nakanu da se njen najavljeni Sin treba roditi u Betlehemu.

Krajnji razlog za put u Betlehem bilo je naređenje, koje je izdao rimski car August. U svim okupiranim zemljama trebao se provesti popis svih ljudi zbog poreza. Novac je car hitno trebao za troškove vojske u mnogim zemljama izvan granice Rima. Ovim popisom se pretpostavljalo, da će narod koji živi van svog rodnog mjesta doći u svoj rodni kraj i upisati sebe i svoju obitelj, a istovremeno će se provesti i popis zemljišta u njihovom vlasništvu. Takav popis se radio svakih četrnaest godina.

Konačno su putnici ugledali gradić Betlehem koji je povezan sa događajima hrabrog i pobožnog kralja Davida. On se ovdje rodio a ovdje je i sahranjen. O tome da će iz Betlehema izaći obećani Mesija davno je prorekao prorok Mihej: »A ti Betleheme Efrato, najmanji među kneževstvima Judinim , iz tebe će mi izaći onaj koji će vladati Izraelom.« Mih 5, 1.

Kako će dočekati umorne putnike? Smračivalo se kad su Josip i Marija došli pred zidine grada Josip je tražio smještaj u javnom konačištu ili u obitelji, ali sve je bilo do posljednjeg mjesta popunjeno. Na kraju im se ipak netko smilovao i dozvolio im da se smjeste u zaštićenom prostoru gdje su boravile domaće životinje. Nastavi čitati “Rođenje Gospodina Isusa Krista”

Biblija i duhovnost

Odmor u Bogu

Odmor
Svako tko prati vijesti, i promatra svijet oko sebe svjestan je: izazova, iskušenja, i nevolja života.

Stalno primamo podatke koji govore o nesposobnosti stvaranja boljega društvenoga okružja. Pravednost i briga za slabe je misaona kategorija i lijepa, prigodna, fraza koju vole izgovarati društvene vođe. O radničkim pravima glasno govore i strastveno pišu oni koji o radnicima znaju sve; iz knjiga. Analitičari raspravljaju o problemima, ali nitko ne zna kako ih riješiti. Vlastodršci govore kako se više ne može računati na društvenu solidarnost, pa se zaključuje kako su prijašnje generacije sve za sebe potrošile.

U nametnutoj: zbrci, strci, pomutnji i pritiscima mnogi traže izlaz pa se razočaraju kad uoče da su u društvenom labirintu; neshvaćeni, odbačeni, i obespravljeni.

Očajnima i onima koji se sučeljavaju sa težom stranom života, skrećemo pozornost na Isusove riječi: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11,28-30). Nastavi čitati “Odmor u Bogu”

Biblija i duhovnost

Na putu za Emaus

Most u centar

“I gle, dvojica su od njih toga istog dana putovala u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima.” Lk 24, 13 – 15.

U blizini gdje živim staza je koja ide uz tračnice nekadašnje željezničke linije. Ta staza vodi od moga grada do obližnjega mjesta na udaljenosti od sedam milja (11,265 km), što je skoro ista udaljenost između Jeruzalema i Emausa (stih 13). Ako si (u mislima) možete nacrtati sliku vas i vašeg prijatelja kako hodate duž te staze, onda možete zamisliti kako vam to daje dovoljno vremena za razgovor, kao što je i za ono dvoje ljudi, što čitamo u Bibliji, bilo dovoljno za razgovor (stih14) o svemu što se dogodilo u gradu (Jeruzalemu) u zadnjih nekoliko dana. Oni su učinili stvarno (fizičko) putovanje, ali ovaj nam biblijski tekst, također kazuje o drugim putovanjima koje trebamo napraviti.

Na njihovom putovanju, te prve Nedjelje Uskrsa, susrela ih je treća osoba. Mi znamo iz stiha 15 da je to Isus, ali njima još nije bilo dato prepoznati Ga u tom dijelu njihovoga putovanja, stih 16. Privukavši njihovu pažnju, treći ih je putnik čuo i pitao o čemu su raspravljali, stih 17. U tom su času putnici stali, na neko vrijeme, i dvojica suputnika su se smrknuto zagledala niz put. Oni su vodili vrlo ozbiljnu raspravu.

Kleofa, jedini čije nam je ime znano, čudio se ako je taj stranac bio samo u posjeti Jeruzalemu, kako nije mogao čuti o svim događajima koji su uzbunili grad, stih 18. Ljudi u gradu nisu razgovarali ni o čemu drugom. Kako bi itko mogao to propustiti? Te stvari su bile glavna vijest. Nastavi čitati “Na putu za Emaus”

Biblija i duhovnost

Primjer vjere u Boga

Rosa

«Dođoše u Hram k njemu slijepi i hromi, i iscijeli ih. Kad vidješe svećenički glavari i pismoznanci čudesa što ih učini i djecu što su vikala u Hramu :’Hosana Davidovu sinu!’, razljutiše se.» Mt 21,14-15.

Isus je došao u Jeruzalem, narod ga je oduševljeno pozdravio. Iz hrama je protjerao sve kupce i prodavače s obrazloženjem, da su od hrama učinili razbojničku špilju. Štoviše u hramu je izliječio nekoliko slijepaca i hromih, iako upravo oni zbog postojeće odredbe, a zbog svog tjelesnog nedostatka nisu imali pristup hramu. U tadašnjoj zajednici bolesni ljudi nisu bili prihvaćeni kao oni kojima je potrebna ljudska sućut i pomoć, već kao takvi koje je Bog «obilježio» za moguću krivnju ili čak za krivnju njihovih očeva ili majki. Ulazak u hram bio im je zabranjen. A to da se je stav prema bolesnima promijenio je plod evanđelja. Isus svojim djelima potvrđuje – Gospodin Bog ove ljude ne podcjenjuje, već naprotiv svojom ljubavi ih označava u Kristu. Prezire ih samo njihova okolina, zdrav čovjek, a da to nije zaslužio.

Izliječio je slijepe i hrome. Ozdravljenje prati Isusov zemaljski put i u tome je njegova veličina i moć Mesije. Njegovim djelovanjem predvorje hrama, umjesto « razbojničke špilje», postaje mjesto velikog milosrđa. Možda ćete pomisliti – to se nas ne tiče – ipak, utjecajem evanđelja naš odnos prema bolesnicima je drugačiji nego što je bio kod Židova. Naravno, ruku na srce, imamo opet neke druge stvari zbog kojih bližnje podcjenjujemo, ne primjećujemo ih ili čak o nekome mislimo da čak ni u crkvu ne pripada, ne mora biti bolestan, ali drugog nazora, drugo opredjeljenje, drugačije obučen, druge «vjere». To nam je znano, blisko, suditi, klasificirati u razne društvene, ali i crkvene okvire. Nastavi čitati “Primjer vjere u Boga”

Biblija i duhovnost

Vidljivi znaci Božjeg obećanja

Večera Gospodnja - Euharistija

«Dok su blagovali, uze Isus kruh, izreče blagoslov, razlomi kruh i dade ga svojim učenicima i reče: ‘Uzmite i jedite, ovo je tijelo moje.’ Tada uze kalež, zahvali i pruži ga učenicima i reče: ‘Pijte svi iz njega , jer je ovo moja krv, krv Saveza, koja se proljeva za mnoge, na oproštenje grijeha.’» Mt 26, 26-28

«Zasigurno dakle neka zna sav Izraelov dom. Ovoga Isusa, kojega vi razapeste, učinio je Bog Gospodinom i Mesijom. Kad su to čuli, do srca su se potresli i rekli Petru i ostalim apostolima: ‘što da činimo braćo?’ Petar im odvrati: ‘Obratite se, i svaki od vas neka se krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha, i primit ćete dar Duha Svetoga; jer je za vas ovo obećanje i za vašu djecu i za sve koje god nadalje pozove naš Gospodin Bog.’» Dj 2, 36 – 39

Bog, o kojem nam svjedoči Biblija, pruža nam mogućnost da ga što jasnije i bolje, posredstvom riječi, upoznamo. No, čovjek, ponekad, treba više od riječi. Želi znati kako se riječ ispunjava i ostvaruje. Želi nešto doživjeti, nešto dodirnuti. Da bi ljudi mogli doživjeti Božju bliskost kao nešto osobno i konkretno, Bog je odabrao određene događaje, kako bi nam predočio i ukazao na svoju ljubav i vjernost.

U Starom zavjetu to je bila žrtva. Pri donošenju na oltar žrtve paljenice, vjernici su primili uvjerenje da su im grijesi oprošteni, a Bog im je pri žrtvenoj gozbi potvrdio svoju vjernost. Slično značenje je imalo i slavljenje blagdana, kod kojih su Izraelci na simboličan način ponavljali prošle događaje (na pr. jedenje janjeta kao spomen na izlazak iz egipatskog ropstva). Tako su postajali učesnici ovih događaja i prisjećali su se kako čin Božje pomoći, koji se dogodio u prošlosti, vrijedi i ima smisao i značenje i za njih osobno. Nastavi čitati “Vidljivi znaci Božjeg obećanja”

Biblija i duhovnost

Kako znam da mi je oprošteno?

Ornitogalum

Jer Kristova nas ljubav goni kad ovo mislimo: ako je jedan za sve umro, to su svi umrli. A jest umro za sve, da oni koji žive ne žive više sebi, nego onome koji je za njih umro i uskrsnuo. Zato mi odsad nikoga ne poznajemo po tijelu; ako smo Krista i poznavali po tijelu, odsad ga više ne poznajemo tako. Ako je dakle tko u Kristu, on je novo stvorenje. Staro je prošlo, i gle, novo je nastalo. Ali je sve od Boga koji nas pomiri sa sobom po Kristu i dade nam službu pomirenja. Bog je naime u Kristu pomirio svijet sa sobom, ne uračunavši ljudske prijestupe i povjerivši nam riječ pomirenja. Poslanici smo u ime Krista jer Bog po nama zove. Molimo vas u ime Krista: pomirite se s Bogom! Njega koji nije znao grijeha, opteretio je za nas grijehom da mi postanemo pravda u njemu.” 2. Kor 5, 14 – 21.

Mnogima se Božji oprost čini prilično lak i jeftin. Neki kršćani zapravo svjesno griješe, jer će im to i tako biti oprošteno. Mnogi to kršćanima s pravom prebacuju, i ukazuju na licemjerstvo. Sve se može zloupotrijebiti. Tko namjerno griješi, misleći da mu Bog mora oprostiti, taj neće dočekati oproštenje, zapravo ga se sam rješava. Gospoda Boga nitko neće prevariti. Vara samo sebe. Reže granu na kojoj sjedi.

Na drugoj strani ima mnogo ljudi, koji ne mogu vjerovati Božjem oprostu. Stalno i ponovno se vraćaju svojim grješkama i muče sami sebe. Pogotovo proživljavaju teške trenutke, kad ih sustigne neko zlo ili bolest, a njihov uzrok ne znaju ili ne mogu objasniti drugačije, nego da je to Božja kazna.

Kršćanska vjera na ovaj strah i nesigurnost, što se tiče Božjeg oprosta, odgovara uvjerenjem o Kristovoj zastupničkoj smrti. Ali kako može netko trpjeti za druge? Može li smrt jednog čovjeka izbrisati sve ljudske grijehe? Da li je Isus morao umrijeti samo zato da nam Bog može oprostiti grijehe? Nije jednostavno odgovoriti na ova pitanja, ali potrudit ćemo se, jer za mnoge je ovaj dio kršćanske vjere najmanje razumljiv, ali zato jako bitan.

Isus govori prispodobu o sinu koji odlazi od kuće noseći svoje nasljedstvo i sve što je dobio ubrzo potroši. Kad se našao u bijedi odluči se vratiti kući i otac ga primi kao svog ljubljenog sina. Njegove dugove nitko ne otplaćuje. Otac, koji se ovdje uspoređuje sa Bogom, oprašta svom sinu iz ljubavi. Novac koji je potrošio ne traži da mu vrati. Božji oprost je slobodna Božja odluka! Milost, koju ne može nitko i ničim Bogu platiti. Pogrješna je pomisao, kako je Bog morao svoga jedinoga sina žrtvovati samo zato ne bi li nama mogao oprostiti. To bi morao biti krut i nepravedan, a istovremeno milosrdan i ljubazan. Nastavi čitati “Kako znam da mi je oprošteno?”

Biblija i duhovnost

Korizmeno ispitivanje savjesti

Voda

Mnogi traže grijeh u takozvanom «ispovjednom ogledalu». Ali grijeh trebamo prije svega , nalaziti u vlastitom životu. Isto tako trebamo ga nalaziti «na licima naših bližnjih», primijetivši čime smo ih ozlijedili, uvrijedili ili im nanijeli bol.

Pokušajmo, u korizmenim danima, zagledati se u prošireno «ispovjedno ogledalo». Nudi nam se korizmena liturgija. Čitat ćemo biblijski tekst, koji nam predlaže liturgija i drugu literaturu o korizmi. Kroz to ćemo kao u ogledalu vidjeti kršćane, koji su krštenjem utjelovljeni u Kristu, nadareni Duhom i žive ucijepljeni u otajstveno tijelo Kristovo – Crkvu. Ovako gledano, trebali bismo primijetiti razliku između toga: tko trebamo biti u Kristu i tko smo u stvarnosti u svakodnevnom životu. Ta razlika pokazuje naše grijehe. Bit će bolje, ako o ovom u «ogledalu» ne razmišljamo odjednom, već se zamislimo nad svakom pojedinom stavkom iz Pisma. Podijelit ćemo ih na pojedine dane tako ćemo promišljati o pojedinom odlomku iz Biblije, pomoliti se i tako dan po dan. Ovakva razmišljanja mogu nam pomoći razbiti stereotip uvijek istih ili površnih priznanja, koja nekoga muče, drugi odbijaju ispovjedi i što je najgore, neke to uopće ne brine. Nastavi čitati “Korizmeno ispitivanje savjesti”

Biblija i duhovnost

Isus: Veliki i najveći svećenik

San fontane“A glavno u ovom izlaganju jest: takva imamo Velikog svećenika koji sjede zdesna prijestolja Veličanstva na nebesima kao bogoslužnik Svetinje i Šatora istinskoga što ga podiže Gospodin, a ne čovjek.” Heb 8, 1-2.

Kada bi se osoba – u vrijeme Starog zavjeta – željela izmiriti sa Stvoriteljem postojala je propisana procedura. Sustav je, po Božjem nalogu, propisao Mojsije.

Primjer iz Levitskog zakonika 4. opisuje postupanja kod nehotičnog grijeha (svećenika, naroda, glavara, pojedinca iz puka) koji uključuje priznanje i prinošenje žrtve (junac, jare). Na žrtvu se simbolično prenose grijesi (polaganje ruke na glavu žrtve), a svećenik je pred Bogom žrtvuje za oproštenje.

Svećenička služba je imala bitnu ulogu jer su bili odabrani i ovlašteni zagovarati pred Bogom te održavati službu u okviru Prvog saveza. Izbor je bio iz plemena Levi, aronovih potomaka. Povjesničari navode 83 Velika svećenika, njihovi predvodnici, od Arona (1657.pr.Kr.) do posljednjeg Panije (70.po.Kr. ). Iako je to bila časna služba – od Boga određena – valja uočiti ljudsku nesavršenost i grješnost. Veliki svećenik je imao važnu i snažnu službu u Šatoru sastanka, poslije u Hramu gdje je prinosio žrtve Bogu za duhovno očišćenje grijeha naroda. Ali je, također, trebao milost, pa je morao prinositi žrtve za sebe ne bi li se pred Bogom opravdao i dobio oproštenje. Nastavi čitati “Isus: Veliki i najveći svećenik”

Biblija i duhovnost

Adventsko razmišljanje

Središte i odredište

«Ovo sam vam govorio da u meni imate mir. U svijetu imate tjeskobu, ali se ufajte: ja nadvladah svijet.» Iv 16,33

Ovim riječima je gospodin Isus završio svoj posljednji razgovor sa učenicima. U njemu je objasnio i sažeo zašto je došao, te čime nas želi darivati. Današnji čovjek vjerojatno najviše daje važnost ovom srednjem dijelu stiha: «U svijetu imate tjeskobu». Budući da nam je to dobro znano, znači da to u životu prati (manje-više) sve ljude. Ali ova rečenica ne zvuči kao ljudski uzdah. To je sam Isus, koji posve stvarno podsjeća što životu pripada.

Tada je vjerojatno mislio uglavnom na progonstvo koje čeka učenike i Crkvu. Takvog nečega smo, u našoj zemlji, hvala Bogu pošteđeni. Ali patnja, tjeskoba i strah ima i drugi oblik. I nije to samo bolest, brige u obitelji, gospodarska nesigurnost…. Osjetljiv čovjek mora osjećati tjeskobu kod porasta takvih pojava, kao što su nepoštenje, bezobzirnost, ne izaći drugome ususret, jednostavno ne pridržavanje dobrih pravila, po kojima se treba čovjek i općenito društvo ponašati. To nije mala patnja; a još k tomu tolika neprijateljstva. Ne sviđa nam se to i nastojimo da se stvari barem u nečem malo poboljšaju. Nije to uzaludno. I to, kako to ovdje Isus kaže, ipak vrijedi. Nastavi čitati “Adventsko razmišljanje”

Biblija i duhovnost

Tajna Kristova križa

Vukovarski križ

«Narod je tamo stajao i gledao. A članovi Visokoga vijeća rugali su se: ‘Druge je spasio; neka sad spasi samoga sebe, ako je Božji Pomazanik, Izabranik.’ I vojnici su mu se rugali. Pristupali su k njemu, pružali mu ocat i govorili: ‘Ako si židovski kralj, spasi samoga sebe!’ Nad njim je bio natpis: ‘Kralj židovski.’ Jedan od zločinaca što su visjeli na križu hulio je na njega govoreći: ‘Zar nisi ti Mesija? Onda spasi samoga sebe i nas!’» (…) «Sav narod koji je pribivao ovome prizoru i vidio što se zbilo, udarao se u prsa i vraćao se kući.» Luka  23, 35-39; 48.

Događaj koji smo upravo pročitali je čudan, a isto tako je čudno što se uvijek ponovno njemu vračamo. I da taj dan kada se to sve dogodilo, slavimo kao blagdan.

Ipak ljudi smo, koji u ovog Isusa o kojem se ovdje govori, vjerujemo. Ispovijedamo, da je to naš Spasitelj, da je to Sin Božji. A ovdje u ovom događaju čitamo o njegovoj bespomoćnosti, predstavljamo si  nevolju njegovog posljednjeg puta, gledamo njegovo najdublje poniženje.

Ljudi svoje junake žele vidjeti u drugačijem svijetlu, nego što je ovdje stavljen Isus. Žele ih slavne, silne, moćne, ovjenčane junaštvom. Žele da se njihovim junacima svi dive i da budu od svih priznati Samo takve, mnoštvo, sa ponosom i oduševljenjem prihvaća. A ako je na ovim junacima makar i neznatan nedostatak ili ljaga, to nastoje uljepšati, sakriti ili ne vidjeti. Lik junaka mora biti jasan, savršen, mora fascinirati slavom i moći. Nastavi čitati “Tajna Kristova križa”

Biblija i duhovnost

Josip: Čovjek vizije i vjere u Boga

Josipa prodaju u ropstvo

“Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom rekoše: ‘Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!’ ” Post 37,18-20.

Iako se na prvi pogled čini kao opis urote bandita i pljačkaša koji su odlučili ubiti ljutoga neprijatelja, ipak se radi o rodbini koja je zbog: ljubomore, mržnje i prezira odlučila ubiti rod rođeni. Kasnije će glas razuma, jednog od njih, progovoriti pa će mu umjesto smrtne kazne odrediti doživotni zatvor, i prodati ga trgovcima robljem. Nastavi čitati “Josip: Čovjek vizije i vjere u Boga”