Biblija i duhovnost

Josip: Čovjek vizije i vjere u Boga

Josipa prodaju u ropstvo

“Oni ga opaze izdaleka; prije nego im se približio, počnu se dogovarati da ga ubiju. I jedan drugom rekoše: ‘Eno stiže onaj sanjar! Hajde da ga sad ubijemo i bacimo u kakvu čatrnju! Možemo kazati da ga je proždrla divlja zvijer. Vidjet ćemo što će biti od njegovih snova!’ ” Post 37,18-20.

Iako se na prvi pogled čini kao opis urote bandita i pljačkaša koji su odlučili ubiti ljutoga neprijatelja, ipak se radi o rodbini koja je zbog: ljubomore, mržnje i prezira odlučila ubiti rod rođeni. Kasnije će glas razuma, jednog od njih, progovoriti pa će mu umjesto smrtne kazne odrediti doživotni zatvor, i prodati ga trgovcima robljem.

No, unatoč namjeri da ga smaknu sa lica Zemlje, Bog će ga promaknut u upravitelja kraljevstva te će steći ugled, i društveni uspjeh u Egiptu. Iako  prodan u ropstvo te je služio Potifaru (Faraonov visoki dužnosnik) istaknuo se  kao: pobožan, radišan i dobar organizator. Spasio je obitelj (pleme) te im omogućio preseljenje iz Kaanana u Egipat (Gošen) tijekom velike suše. Kada su došli u Egipat bilo ih je sedamdesetak (Post 46,26), a tijekom četiri sto godina postati će veliki narod (usp. Izl 1, 1-12; Dj 7, 6-15). Bog je urotu i pokušaj smaknuća iskoristio kako bi pokazao slavu, pa prezrenog roba postavio na prijestolje (Post 45,5-8). Trnovitim se  putem – uz Božju pomoć – penjao društvenim ljestvicama i postao primjer svima koji: vjerom, molitvom, poštenim i predanim radom grade život.

On je praunuk Abrahama, i sin Jakova. Imao je jedanaestero braće, od njih će nastati dvanaest plemena Izraela. Ime je toga, od svoje braće odbačenoga, čovjeka i biblijskoga uzora Josip, a njegov je život opisan u knjizi Postanak 37-50.

Duhovni se velikani prepoznaju po predanosti Bogu, a to je vidljivo i na ovom primjeru; njegov je društveni uspjeh posljedica vjere u Boga. Obiteljska urota nije ga «okovala lancima» osvete, gorčine i mržnje (Post 37). Analiza njegova života pokazuje čovjeka vjere, vizije, i ustrajnosti. On je uzor zbog: bogoljublja, molitvenoga života, radišnosti i spremnosti da u teškim okolnostima živi vjeru. Josip nije bio bezgrješan, uostalom kao niti jedan biblijski – kanonski uzori, ali je ali je bio poslušan i predan Bogu.

Obmanjivači ovoga svijeta uvjeravaju kako samo: lijepi, pametni i bogati mogu biti sretni i uspješni; te je izvanjsko i vidljivo, ljudska slava i moć, jedino mjerilo uspjeha, i radosti. Život, srećom, pokazuje kako to u velikoj većini slučajeva nije tako. Što josipov primjer poručuje glede pravoga životnoga puta? Jasan je poticaj na vjeru u Boga; takovu vjere koja ustrajno prihvaća i podnosi životni put bez obzira na okolnosti života. Josip je uzor zato što prihvaća svoj «križ», te ide dalje. Život je prožet različitim patnjama, i problemima, ali istinski vjernik ne odustaje. Ako posustane, pa čak i padne on se diže i ide naprijed; prihvaća izazove koje donosi život. Vjera  u Boga izvor je nade i sigurnosti, stoga nikada ne treba posustati, posebno na putu pravednosti i pobožnosti. Njegov primjer potiče na život vjere i društvene odgovornosti! On ostaje ohrabrenje i utjeha posebno u modernim vremenima tako isprepletena istim moralnim i duhovnim dilemama koje su kraljevale i u njegovo vrijeme.

Molitva: «Svemogući Bože izvore mudrosti i spoznaje, pomozi nam prepoznati ispravan put života i biti ustrajan na njemu. Podari nam vjeru i ustrajnost kakovu je imao Josip, da ne posustanemo i odustanemo sa puta spasenja, te uvijek ustrajno i predano živimo s tobom i gradimo Tvoje kraljevstvo! (B.B.)

© reformacija.net

Rasprava

Komentari su isključeni.

WEB PAGE TRANSLATOR

arhiva